Ako vrijeme u kojem živimo uporedimo sa vremenom prvih generacija, vidjet ćemo da je danas dosta lakše postati poznat i steći popularnost. Nekada su ljudi iz želje da postanu poznati bili spremni da se i po lošem spomenu kako bi se čulo za njih. Tako se prenosi da je jedan učenjak, kada je čuo da je Hatib el-Bagdadi napisao knjigu Tarihul-bagdad, upitao jednog čovjeka da li je njega Hatib svrstao u lažove ili u povjerljive, pa kada su mu rekli da ga nikako nije spomenuo, ražalostio se i kazao: “Da me makar spomenuo među lažovima” (Es-Sijeru). S druge strane, danas vidimo da se ljudi preko društvenih mreža predstavljaju drugačije u odnosu na to kakvi su u stvarnosti i tako vješto prikrivaju svoje manjkavosti, a pokazuju pozitivnosti koje preko društvenih mreža uveličavaju.
Ova bolest nije specifična samo za određenu vrstu ljudi, ona može zadesiti i uspješnog i propalicu, i vjernika i nevjernika, i bogatog i siromašnog, i mladića i starca, i učenog i neznalicu.
Nije se čuditi neznalicama i nevjernicima što teže popularnosti jer je u tome njihova sreća, ali zaista je čudno zbog čega u ovu zamku upadaju neki vjernici, pa čak i učeni, a odgovor ćemo naći u nepoznavanju opasnosti ovog problema i zbog toga što se lahko može umotati u omot istine i prikazati lijepim djelom, ali u zamku neće upasti osim onaj ko zapostavi svoju dušu, a pozabavi se nečim manje bitnim.
Želja za ugledom uništava čovjekovu vjeru, kao što prenosi Ka’b b. Malik, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Dva gladna vuka poslata u stado ovaca neće napraviti štete tom stadu koliko čovjekova želja za imetkom i ugledom može napraviti štete njegovoj vjeri.” (Ahmed, vjerodostojan)
U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slikovito nam prikazuje jedan od primjera, pa se u hadisu Ibn Omera, radijallahu anhu, navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga zaogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu” (Ebu Davud, hasen). Hadis ne ukazuje na zabranu samo odjeće isticanja, koja je luksuzna, već i na odjeću koja je specifična za siromahe, a onaj koji je nosi želi time da privuče pažnju na sebe. (Avnul-ma’bud)
Da bismo ovo shvatili, pojasnit ćemo koje vrste želje za ugledom postoje.
Prva: Da čovjek javno pokazuje svoje poslovne vještine kako bi našao odgovarajući posao i dobio poziciju za koju je stručan, a ne kako bi postao popularan, i ovo je dozvoljeno.
Druga: Da čovjek teži popularnosti i hvalom ljudi koristeći ovosvjetske blagodati poput imetka, fizičkog izgleda itd. Ova vrsta je zabranjena i šteti čovjekovoj vjeri, jer sadrži negativne osobine, poput samodopadljivosti, egoizma i oholosti.
Treća: Da čovjek želi postići ugled kod drugih sa svojom vjerom, i ovo je ujedno i najopasnija vrsta.
Ako znamo da želja za ugledom predstavlja ovosvjetski užitak, a da dobra djela činimo radi vjere u Allaha, onda ćemo shvatiti i hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Teško se Arapima od zla koje dolazi, iskušenja koje će biti poput mrkle noći. Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik. Ljudi će prodavati vjeru za nešto što malo vrijedi” (Ahmed, vjerodostojan). “Praktikovanje vjere bit će poput držanja žeravice” (Ahmed, hasen li gajrihi).
Kada neko proda nešto što je njegovo, onda to više ne posjeduje, ali ako proda vjeru i dobra djela koja trebaju biti samo radi Allaha, onda zaslužuje kaznu koja je spomenuta u hadisu koji govori o trojici kojima će biti potpaljena džehennemska vatra, a koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Prvi kojem će biti presuđeno na Sudnjem danu jeste čovjek koji pogine kao šehid. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje su mu bile darovane, pa će ih on prepoznati. Bit će mu rečeno: ‘Šta si radio sa njima?’ Tada će čovjek reći: ‘Borio sam se radi Tebe sve dok nisam ubijen!’ Uzvišeni će mu na to reći: ‘Lažeš, borio si se da bi bilo rečeno kako si hrabar, i rečeno je!’ Zatim će biti vučen licem po tlu i strovaljen u Vatru. Drugi čovjek je onaj ko je učio znanje, podučavao druge i učio Kur’an. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje su mu bile darovane, pa će ih on prepoznati. Bit će mu rečeno: ‘Šta si radio sa njima?’ Čovjek će reći: ‘Učio sam znanje, podučavao druge i učio Kur’an, samo radi Tebe!’ Uzvišeni će reći: ‘Lažeš, učio si znanje da bi bilo rečeno da si učenjak, i učio si Kur’an da bi bilo rečeno da si učač, i tako je bilo rečeno!’ Zatim će biti vučen licem po tlu i strovaljen u Vatru. Treći čovjek je onaj kome je Allah dao prostranstvo i darovao mu veliki i raznorazni imetak. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje su mu bile darovane, pa će ih on prepoznati. Bit će mu rečeno: ‘Šta si radio sa njima?’ Čovjek će reći: ‘Nisam ostavio nijedno mjesto na kojem Ti voliš da bude udijeljeno a da nisam udijelio radi Tebe.’ Uzvišeni će mu odgovoriti: ‘Lažeš, dijelio si da bi se govorilo kako si plemenit, pa je tako bilo i rečeno.’ Nakon toga bit će naređeno da se odvuče licem po tlu i strovali u Vatru.” (Muslim)
Izreke ispravnih prethodnika
Kako su na ovo gledale prve generacije, govore nam sljedeći primjeri:
• Prenosi se da je Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, imao običaj boraviti sa devama daleko od Medine u pustinji. Jednom prilikom došao mu je njegov sin Omer, pa kada ga je Sa’d, radijallahu anhu, ugledao u daljini, reče: “Utječem se Allahu od zla ovog jahača!” Kada je stigao, Omer mu reče: “Ti si se smjestio kod svojih deva i ovaca, a ljudi se bore za imetak i vlasništvo po Medini?!” Tada ga Sa’d, radijallahu anhu, udari u prsa i reče: “Ušuti! Doista sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Allah voli roba koji je bogobojazan, bogat (u duši) i koji je skriven (ne ističe se)!’” (Muslim)
• Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: “Onaj ko traži vođstvo, makar sa neistinom, raduje se govoru u kojem se on veliča makar govor bio neistinit, a srdi ga govor u kojem se on kritikuje makar bio istinit, dok vjernika raduje istinit govor bez obzira na to bio za njega ili protiv njega, a srdi ga neistiniti bez obzira na to bio on za njega ili protiv njega, jer Allah voli istinu i pravdu, a prezire neistinu i nepravdu.” (Medžmuatul-fetava)
• Seid b. Muhammed el-Haddad, rahimehullah, kaže: “Ništa ne odvraća od Allahovog puta kao što odvraća traganje za pohvalama i uzdizanjem nad drugim ljudima.” (Es-Sijeru)
• Sufjan es-Sevri, Allah mu se smilovao, rekao je: “Spas je u tome da ne voliš da budeš poznat!” (Hil’jetul-evlija). Također se prenosi da je rekao: “Nismo vidjeli da je skromnost igdje manja od skromnosti u traganju za liderstvom. Vidiš čovjeka kako je skroman u hrani, piću, imetku i odjeći, ali ako mu neko pokuša preuzeti liderstvo, brani se i napada.” (Hil’jetul-evlija)
• Ejjub es-Sehtijani, rahimehullah, rekao je: “Nikada iskren rob nije volio da bude poznat među ljudima!” (Es-Sijeru)
• Jahja b. Muaz, rahimehullah, kazao je: “Neće se spasiti onaj kod koga osjetiš da voli liderstvo.” (Sifetus-safve)
• Bišr b. Haris, Allah mu se smilovao, rekao: “Slast ahireta neće osjetiti onaj ko voli da ljudi znaju za njega!” (Hil’jetul-evilja)
• Ibn Sirin, rahimehullah, rekao je Sabitu el-Bunaniju: “Nije me spriječilo da s vama sjedim osim strah da postanem poznat!” (Et-Tabekatul-kubra)
• Kada je hafiz Abdulganijj el-Makdisi, rahimehullah, bio upitan: “Zašto ne citiraš bez knjige!?”, odgovorio je: “Bojim se samodopadanja!” (Zejlu tabekatil-hanabile)
Uzroci
Da bismo se sačuvali ove opasnosti, potrebno je poznavati uzroke i na takav način preventivno djelovati. Neki od najizraženijih uzroka su:
• Davanje prednosti prolaznom nad vječnim, jer oni koji žele i nastoje da budu poznati i da se za njih čuje, osjećaju radost koja je kratkotrajna, a tim djelom uništavaju svoja dobra djela.
• Ljubav prema imetku, jer kada imetak priraste srcu, teško se od njega rastaviti, pa ako se desi da udijeli od tog imetka, on mora da nadoknadi nečim, a obično taj “gubitak” nadoknadi time što spominje to dobro koje je učinio kako bi ljudi smatrali da je dobročinitelj.
• Propale ambicije i manjak znanja, pa ćemo vidjeti da neki koji uče određeno znanje ne uspiju naučiti dovoljno, i onda taj manjak znanja žele nadomjestiti tako što će se nametati kao autoriteti kako bi se čulo za njih, pa tako danas nalazimo dosta internet šejhova koji izdaju fetve i govore o osjetljivim vjerskim pitanjima iako nisu učili vjeru pred učenjacima.
• Pogrešan odgoj je jedna u nizu stvari koje kod čovjeka bude želju za ugledom. Često čujemo kako roditelji govore svojoj djeci kako će oni biti glumci, pjevači ili poznate ličnosti, i na takav način ulijevaju u čista dječija srca ljubav prema tome. Vjernik treba da svoje dijete podstiče na prave vrijednosti i tako od malih nogu ulijeva pozitivne osobine kod njega.
• Vrijeme u kojem živimo jedan je od glavnih uzroka ovog problema. Za razliku od prethodno spomenutih, ovaj uzrok se sam nameće kroz prisustvo društvenih mreža kojima se izuzetno teško oduprijeti. Vidjet ćemo da je mnogima najbitnija stvar na društvenim mrežama broj lajkova i pohvale u komentarima, a takav pristup društvenim mrežama uništava iskrenost kod čovjeka.
• Samodopadljivost koja je prouzrokovana pozitivnim osobinama koje zadive čovjeka i iz tog razloga želi da drugi saznaju za to, biva uzrokom da čovjek teži popularnosti. U tom smislu se prenosi od Mutarrifa b. Abdullaha b. Šihhira, rahimehullah, da je govorio: “Da prespavam cijelu noć i osvanem kajući se draže mi je nego da provedem cijelu noć klanjajući namaz i osvanem zadivljen samim sobom.” (Ez-Zuhd)
Posljedice
Prve generacije su želju za pohvalama nazivali skrivenom strašću. Prenosi se da je Rebia b. Abdurrahman, učitelj imama Malika, jednog dana zaplakao, pa je bio upitan šta ga je to rasplakalo, a on reče: “Pretvaranje koje je pri meni i skrivena strast (za pohvalama)” (El-Mu’džem). Samim tim što je skriveno, razlogom je da ljudi lahko upadnu u ovaj problem, a svaki problem ima i svoje posljedice.
• Gubitak iskrenosti jedna je od najvećih posljedica želje za ugledom. Iskrenost u djelima znači da je čovjeku bitno Allahovo zadovoljstvo, a kada tim djelima bude tražio ugled, to djelo više nije samo radi Allaha. Primjer ovoga su ljudi koji doniraju sredstva za neko trajno dobro, poput džamije, škole ili bolnice, i uvjetuju da se postavi tabla na kojoj piše njihovo ime kao donatora. O utjecaju ovog problema na iskrenost, Ejjub es-Sehtijani, rahimehullah, rekao je: “Nikada iskren rob nije volio da bude poznat među ljudima!” (Es-Sijeru)
• Štetnost po islamsko buđenje, jer će neko iz želje da postane poznat raditi na polju pozivanja u vjeru na nivou koji nije dostigao, pa će pozivati bez znanja, bez ahlaka, bez mudrosti, i samim time nanijeti štetu islamskom misionarstvu, i iz želje za ugledom sebe nametati kao autoritet pa će neko samo zbog njega imati loše mišljenje o ispravnim autoritetima.
• Onaj ko teži ugledu i popularnosti uglavnom je depresivan i psihički nestabilan zbog brige da li će uspjeti u svojim pokušajima da postane poznat i zbog straha da li će izgubiti tu teško stečenu i pretvaranjem dobivenu popularnost.
Znakovi
Znakovi koji su pred nama nisu navedeni kako bismo analizirali druge, već da pogledamo šta mi od ovoga imamo kako bismo se protiv toga borili.
• Nepoštivanje onih koji su ga pretekli u znanju, vjeri ili iskustvu.
• Egoizam.
• Potcjenjivanje drugih i istraživanje njihovih nedostataka.
• Zavist prema onima kojima je povjerena neka bitna obaveza.
• Pokazivanje svojih dostignuća a da se to od njega ne traži.
• Požurivanje u pisanju knjiga bez poznavanja tematike.
• Radost kada ga neko pretjerano hvali, što je znak nedostatka iskrenosti.
• Istraživanje čudnih stvari i prenošenje istih.
• Potcjenjivanje tuđeg truda i precjenjivanje svog.
• Česte rasprave koje imaju za cilj pokazivanje sebe bitnim.
• Predstavljanje sebe skromnim ili učenim.
• Oponašanje učenjaka.
Liječenje
Da bismo liječili ovaj problem, potrebne su tri stvari:
Znanje: Poznavati šejtanske prilaze pomoću kojih nam uljepšava ovo djelo, poznavati uzroke i poznavati posljedice koje su neminovne. Svako znanje koje čovjeku koristi uzdiže ga na veći nivo. Znanje je jedan od uzroka bogobojaznosti, kao što kaže Uzvišeni Allah: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni” (Fatir, 28).
Djelo: Ako čovjek osjeti da mu šejtan uljepšava popularnost, djelovat će ovisno o situaciji. Neki od primjera ovoga su sljedeći: Kada je hafiz Abdulganijj el-Makdisi, rahimehullah, bio upitan: “Zašto ne citiraš bez knjige!?”, odgovorio je: “Bojim se samodopadanja!” (Zejlu tabekatil-hanabile). Prenosi se da je Ibn Muhajriz, rahimehullah, ušao u prodavnicu da kupi nešto, pa je jedan od prisutnih rekao: “Znate li ko je ovo? Ovo je Ibn Muhajriz, pa gledajte kako ćete mu prodati!”, a on reče: “Ja sam došao da kupim svojim imetkom, a ne svojom vjerom!” (Šuabul-iman)
Čišćenje srca: Srce, kao i tijelo, potrebno je čistiti i hraniti, jer zdravo srce zna gdje treba da bude poznato. Težiti tome da čovjek bude poznat kod Allaha, to je osobina vjernika. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove meleka Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli!’, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril pozove stanovnike nebesa (meleke) i kaže im: ‘Allah voli tog i tog Svoga roba, pa ga i vi volite!’, i oni ga zavole. Zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod ljudi.” (Buhari)
Uzimajući u obzir sve spomenuto, bitno je znati kako držati balans između dvoga: ostavljanja činjenja dobra kako bi se izbjegla popularnost i činjenja dobrih djela težeći popularnosti. Sredina je u tome da čovjek i dalje čini dobro sa iskrenom namjerom i da se bori protiv svog nefsa koji ga tjera na zlo.
Molim Uzvišenog Allaha da nam podari iskrenosti i da nas sačuva djela koja udaljavaju od Njega i bivaju uzrokom bolesti srca.