Čvrsto ubjeđenje da je susret sa Uzvišenim Allahom istina, temelj je imana svakog muslimana. Ubjeđenje u susret sa Allahom sastavni je dio petog imanskog šarta, tj. vjerovanja u Sudnji dan i proživljenje poslije smrti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na pitanje Džibrila, alejhis-selam, o tome šta je iman, odgovorio je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, Njegovu Knjigu, u susret sa Njim, u Njegove vjerovjesnike i da vjeruješ u proživljenje poslije smrti.” (Buhari i Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je spominjati ovu činjenicu u dovi na početku svog noćnog namaza: “Ti si Hakk (Istiniti) i susret sa Tobom je hakk (istina).” (Buhari i Muslim)
Kada čovjek nekoga zavoli, zavoli i susret s tom osobom, a teško mu pada i teško podnosi rastanak s njom. Ukoliko do rastanka ipak dođe, njegovo se srce ispuni velikom čežnjom i žudnjom za ponovnim susretom sa voljenom osobom. Uzvišeni Allah mora se najviše voljeti i ljubav prema Njemu mora biti iznad ljubavi prema bilo kojem stvorenju: “Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El-Bekara, 165) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj koji voli susret sa Allahom, pa i Allah voli susret sa njim, a onaj koji mrzi susret sa Allahom, pa i Allah mrzi susret sa njim.” Aiša, radijallahu anha, ili neka druga supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekla je: “Zaista mi mrzimo smrt.” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne misli se na to, nego kada mu’minu dođe smrtni čas, biva obradovan Allahovim zadovoljstvom i Njegovom počasti prema njemu, tako mu nije ništa draže od onoga što mu predstoji i voli susret sa Allahom, a i Allah voli susret sa njim, a kada nevjerniku dođe smrtni čas, biva obaviješten o Allahovoj patnji i kazni, tako mu nije ništa mrže od onoga što mu predstoji, pa mrzi susret sa Allahom, a i Allah mrzi susret sa njim.” (Buhari)
Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Prihvatljivo je da čovjek ne voli smrt onda kada mu se duša uzima u trenutku kada se ne prihvata pokajanje, jer tada će se svakoj osobi predočiti ono čemu ide u susret i šta je očekuje, tako da sretnici vole smrt i susret sa Allahom kako bi se preselili u ono što im je Allah pripremio, a također i Uzvišeni Allah voli susret sa njima kako bi im dao obilatu nagradu i počast. A nesretnici mrze smrt i susret sa Allahom, jer znaju u koje će se zlo preseliti, a također i Uzvišeni Allah mrzi susret sa njima.”
Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, rekao je: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, u ovom naselju nema mu’mina a da nije u brizi i tuzi, stoga požurite u susret svome Gospodaru, jer mu’min neće naći rahatluk ni u čemu osim u susretu sa Njim.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je svoga Gospodara da mu podari počast gledanja u Njegovo plemenito lice u Džennetu i žudnjom za susretom sa Njim: “I molim Te za uživanje gledanja u Tvoje lice i žudnju za susretom sa Tobom i to ne u vrijeme poteškoće koja šteti ili smutnje koja zavodi.” (Bilježe Nesai i Ahmed, a hadis je vjerodostojan)
Jednoga dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je među svoje drugove i rekao im: “Zaista je Allah Svom robu dao pravo izbora između dunjaluka i onoga što je kod Njega, pa je on odabrao ono što je kod Njega.” (Muttefekun alejhi) Kada se čista duša Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uspinjala na nebesa, podigao je svoj kažiprst, govoreći: “...u društvo plemenitog i Allahu bliskog društva, u društvo plemenitog i Allahu bliskog društva!” (Vjerodostojna predaja, koja se navodi u djelu Fikhus-sira)
Muslimanu nije dozvoljeno da priželjkuje smrt, međutim, on treba da priprema svoju dušu za žudnju za susretom sa Uzvišenim Allahom i da teži nagradama i počastima koje je Allah pripremio Svojim robovima, od kojih je sigurno najveća nagrada Njegovo viđenje na ahiretu. Kada se u vjernikovom srcu nastani iskrena žudnja za susretom sa Uzvišenim Allahom, tada u njegovom srcu nema mjesta za posvećenost dunjaluku i zadovoljstvo sa njim, već onaj koji žudi za susretom sa Allahom ponaša se kao putnik koji teži da uđe u prostranstva Njegove počasti i velike dobrote i nagrade, smatrajući dunjaluk samo jednom stanicom za opskrbu i pripremu za susret sa Onim koga voli.