El-Asr - Izmirenje zavađenih muslimana

Pomirenje dviju zavađenih strana otklanja mržnju iz prsa, vodi ka jedinstvu i otklanja međusobne podjele, jer pomirenje je izvor sigurnosti, stabilnosti, ljubavi i spokoja, i, ujedno, i dokaz istinskog imanskog bratstva. Allah Uzvišeni kaže: “Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata…” (El-Hudžurat, 10) Pomirenje rađa ljubav i ulijeva sigurnost, ljudi se posvete činjenju dobrih djela, posvete se izgradnji i rekonstrukciji kojoj su prethodili mjeseci i godine sporova, prepirki, prolijevanja krvi i uništenja imetaka. Uzvišeni Allah naređuje nam da pomirujemo ljude i to je učinio vrijednim djelom, rekavši: “Pitaju te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’ Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjernici.” (El-Enfal, 1)

Srca vjernika su poput sjajnog ogledala, čista od svakog oblika negativnosti, otvorena prema drugim vjernicima, prostrana, ispunjena vjerovanjem koje je u njih usadio njihov Stvoritelj, i ljubavlju i samilošću. Kao i što na ogledalo mogu da padnu trunčice prašine i prljavštine, tako isto srca vjernika mogu da se uvuku natruhe određene netrpeljivosti prema drugim vjernicima, ali tada oni nastoje da ih, svojom izgrađenom samosviješću i samokontrolom, što prije eliminiraju.

U zajednici muslimana međusobni odnosi stavljeni su na veoma visok stepen i predstavljaju jedan od najvažnijih elemenata u izgradnji uspješnog društva. Uzvišeni Allah naredio je muslimanima da vode računa o svojim međusobnim odnosima, da ih popravljaju i da nastoje izmiriti zavađene muslimane. Otuda je uloga pomirenja i pomiritelja veoma važna u međumuslimanskim odnosima.

Pomirenjem se postiže se spajanje i zbižavanje nakon perioda izbjegavanja

Izmiriti dvije zavađene osobe uistinu je ponekad pravi izazov, često opasna i rizična misija, a onaj koji uzme ulogu pomiritelja često je izložen mnogim optužbama koje dolaze sa obje strane. Svaka od zavađenih strana smatra da je istina na njenoj strani i samim tim subjektivno gleda na uzroke koji su doveli do nesuglasice i svađe, ali pomiritelj je osoba koja objektivno sagleda situaciju i predstavlja jasnu istinu ne odstupajući od nje ni u jednom trenutku.

U trenutku rješavanja spora između zavađenih strana može se dogoditi da jedna ili obje strane ne prihvate istinu i rješenje koje nudi pomiritelj, stoga on mora imati veliko strpljenje pri izvršenju ovog velikog djela za koje slijedi velika nagrada od Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala.

Pomirenje rađa ljubav i ulijeva sigurnost, ljudi se posvete činjenju dobrih djela, posvete se izgradnji i rekonstrukciji kojoj su prethodili mjeseci i godine sporova, prepirki, prolijevanja krvi i uništenja imetaka. Uzvišeni Allah naređuje nam da pomirujemo ljude i to je učinio vrijednim djelom, rekavši: “Pitaju te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’ Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjernici.” (El-Enfal, 1)

Kada je u pitanju pomirenje u domenu zajednice vjernika, Uzvišeni Allah kaže: “Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih…” (El-Hudžurat, 9), a o pomirenju u domenu porodice i bračnog života, Uzvišeni kaže: “A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti…” (En-Nisa, 35)

U pogledu pomirenja između pojedinaca, Allah kaže: “I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude..” (El-Bekara, 224)

Pomirenje ljudi je zadaća iskrenih Allahovih robova

O pomirenju između nositelja prava kod oporuke, Uzvišeni kaže: “A onaj ko se plaši da je oporučilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. Allah, zaista, prašta i samilostan je.” (El-Bekara, 182)

Onome ko izmiruje ljude vjerujući i nadajući se nagradi, Allah je obećao da će mu dati veliku nagradu: “Nema nikakvog dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114)

Pomirenje među ljudima bila je funkcija i zadaća svih Allahovih poslanika, alejhimus-selam, a ulogu pomiritelja nakon poslanika mogu imati samo iskreni pokorni Allahovi robovi, jer oni žele dobro, a mrze zlo, i trude u uništenju spletki raznih prevaranata.

Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lično je izmirivao dvojicu zavađenih, o čemu Sehl b. Sa‘d, radijallahu anhu, kazuje: “Stanovnici mjesta Kuba počeli su se međusobno svađati, pa čak su i kamenje bacali jedni na druge. Kada je o tome obaviješten Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Idemo da ih izmirimo.’” (Buhari) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Za svaki ljudski zglob daje se sadaka svakog dana u kojem grane sunce. Izmiriti dvojicu, to je sadaka, pomoći čovjeka u njegovoj jahalici, pomoći mu da je uzjaše ili da staviš njegove stvari na jahalicu, i to je sadaka. I lijepa riječ je sadaka. Svaki korak kojim koračaš na namaz sadaka je i otklanjanje neprijatnosti sa puta je sadaka.” (Buhari i Muslim)

U jednom hadisu, koji prenosi Ebu Derda, Božiji Poslanik pojašnjava da je jedna od najboljih sadaka upravo izmirivanje ljudi: “Hoćete li da vas obavijestim o nečemu vrednijem od stepena namaza i posta i sadake?”, upitao je Poslanik ashabe. “Naravno da hoćemo, Allahov Poslaniče!”, rekoše. “Izmirenje ljudima, jer doista je zavađanje ljudi ‘halika’, nešto što poništava djela.” (Ebu Davud, Sahihu Džamia, hadis je sahih) Ovako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjava da je stepen izmirivanja ljudi veći od stepena dobrovoljnog namaza, posta i sadake. Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik upitao Ebu Ejjuba, radijallahu anhu: “Hoćeš li da te uputim na trgovinu?” “Naravno”, odgovori on. “Izmiruj ljude kada se zavade i približavaj ih kada se udalje.” (Bezar, sahih li gajrihi, Sahihu Tergib) Ebu Ejjub, radijallahu anhu, prenosi da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ebu Ejjube, hoćeš li da te uputim na sadaku koju vole Allah i Njegov Poslanik? Izmiruj ljude kada se zamrze i zavade.” (Teberani, Sahihu Tergib, sahih li gajrihi)

Imam Evzai, radijallahu anhu, kaže: “Allahu nema dražeg koraka od onoga koji se učini pri izmirivanju ljudi.”

Čak i laž dozvoljena

Briga o tome da se izmire muslimani doseže do te mjere da je dozvoljena laž iako je ona u osnovi zabranjena i ružna. Ummu Kulsum, radijallahu anha, kaže da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nije lažac onaj koji izmiruje ljude, pa dostigne dobro ili kaže dobro.” (Buhari i Muslim)

Propisi u procesu izmirenja zavađenih

Iz navedenih kur’anskih ajeta i Poslanikovih hadisa vidljivo je da naša čista vjera islam naređuje svim razumnim ljudima da posreduju između dvije zavađene strane sve dok ih ne izmire, a onoga koji pretjera, zaustavlja na granicama, otklanjajući tako negativnosti koje vode ka razilaženju.

U pogledu izmirenja ljudi postoje mnoga pitanja i propisi na koje ukazuju šerijatski tekstovi, a na prvom mjestu svakako je ispravnost nijeta, traženje Allahovog zadovoljstva, udaljavanje od ličnih prohtjeva i dunjalučkih koristi, jer kada se postigne iskrenost, dolazi uspjeh.

Onaj koji ulogu pomiritelja preuzme želići postići vođstvo i isticati se u odnosu na druge ljude, taj je daleko od nagrade na ahiretu jer Uzvišeni Allah kaže: “A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114)

Jedan od propisa u procesu izmirenja zavađenih muslimana jeste i propis sašaptavanja. Naime, većina došaptavanja je pokuđena, ali ako se to radi zbog sadake ili naređivanja dobra ili izmirenja ljudi, tada se sašaptavanje smatra pohvalnim. Uzvišeni Allah kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima.” (En-Nisa, 114)

Mnogi pomiritelji često nemaju uspjeha u procesu pomirelja zavađenih jer mijenjaju govor i izvrću obavijesti. U procesu izmirenja zavađenih pomiritelj je dužan da govori ono za što zna da je dobro, a da šuti o onome za što zna da nije dobro.

Pomiritelj treba da zna da se zlo ne gasi zlom, kao što se ni vatra ne gasi vatrom, nego se zlo gasi dobrim i loše se ne umanjuje osim sa dobrim, pa zbog toga zavađene strane trebaju da odustanu od nekih svojih prava.

Onaj koji pomiruje ljude treba da zna da su duše sklone škrtosti, što zahtijeva ulaganje truda i veliko strpljenje uz ispunjavanje Allahove naredbe: “...a nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna ono što radite.” (En-Nisa, 128)

Nasuprot ovim škrtim dušama, islam priznaje one duše koji pomiruju ljude i zbog toga što oni troše svoje vrijeme, imetak i ugled, njima se iz zekata izdvaja jedan dio.

Uzvišeni Allah kaže: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60) Dakle, ovim ajetom kazuje nam se da prezaduženih postoje dvije vrste: prezaduženi zbog izmirivanja ljudi i onaj ko sam sebe zaduži pa mu bude teško vratiti dug, njemu se daje kako bi vratio dug.

Svakome onome ko pomiruje ljude neka vodilja budu riječi Allahovog poslanika Šuajba, alejhis-selam: “O narode moj”, govorio je on, “shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.” (Hud, 88)

U cilju izgradnje dobrih i zdravih međumuslimanskih odnosa, svaki čovjek treba da između sebe i braće muslimana postavi vagu, pa ono što voli i želi sebi, neka voli i njima, a što mrzi sebi, neka mrzi i njima, imajući uvijek na umu hadis koji prenosi Abdullah b. Amr b. Ās, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ko želi da se spasi Vatre i uđe u Džennet, neka dočeka smrt vjerujći u Allaha i Sudnji dan, želeći ljudima ono što želi i sebi.” (Muslim)

Na ovakav način popravljaju se međusobni odnosi, što zahtijeva i mnogo sabura, međutim, kada ljudi posustanu u izmirivanju, zavladat će zlo, uništenje života i imetaka i prekidanje onoga što je Allah naredio da se ne prekida: “...i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal, 46) Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!