Znanje u islamu nije samo informacija -- ono je sredstvo približavanja Allahu, put spasa i svjetlo na ovom i budućem svijetu. Da bi znanje bilo korisno, tragalac za znanjem mora imati određene osobine i pridržavati se pravila ponašanja koja su kroz stoljeća isticali učenjaci i praktikovali najbolji među muslimanima. Ovi adabi su temelj na kojem se gradi uspješno stjecanje znanja i njegovo življenje u svakodnevnici.
Iskrenost
Tragalac za znanjem treba da uljepša svoj nijet u traženju znanja želeći njime samo Allahovo zadovoljstvo, da ga praktikuje i da njime oživi šerijat i postigne Allahovu blizinu na Kijametskom danu. Uzvišeni kaže: "... a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju" (El-Bejjine, 5), "Reci: 'Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova...'" (El-En'am, 162).
Naš časni poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče nas na iskrenost nijeta u svim poslovima i djelima, pa kaže: "Uistinu se sva djela mjere prema namjerama..." (Buhari, br. 1; Muslim, br. 1907) Nesumnjivo, znanje je jedno od najboljih i najkorisnijih djela, pa ako se u njemu očisti nijet, bit će primljeno i onda će ono rasti, davati plod i biti blagoslovljeno. A ako se znanjem želi nešto drugo osim Allahovog zadovoljstva, onda će to djelo propasti. (Ejmen Ahmed Muzejen, Enciklopedija islamskog ponašanja, str. 82)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko traži znanje kako bi se raspravljao sa učenim, kako bi se uzdizao nad neukim ili da bi stekao slavu među ljudima, Allah će ga uvesti u Džehennem." (Ibn Madža, vjerodostojan)
Hatib el-Bagdadi prenosi od Ibn Semmaka da je rekao: "Čuo sam Sufjana es-Sevrija da je pričao: 'Ništa mi nije bilo teže liječiti od svog nijeta koji se kolebao u meni.'" (Hatib el-Bagdadi, El-Džamiu li ahlakir-ravi, ve adabis-sami, 1/312)
Postupanje u skladu sa naučenim
Korisno znanje je ono znanje koje slijedi djelo, a onaj koji ne radi u skladu sa naučenim bit će pitan o tome na Sudnjem danu. Objelodanjeni su dokazi iz Kur'ana, sunneta, stavova imama o obaveznosti postupanja u skladu sa naučenim i čuvanju od znanja bez djela i od riječi koje ne prate djela.
Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!" (Es-Saff, 2--3)
Nema sumnje da su bogobojaznost, ustrajnost u izvršavanju Božijih propisa i slijeđenje Kur'ana i sunneta oružje bez kojeg se nikada ne može ni zamisliti jedan učenik koji želi postići Allahovo zadovoljstvo i spasiti se nurom, svjetlom, znanja, njegovim blagoslovom i zaslugom. (Enes Ahmed Kerzun, Vrline učenika, str. 32)
Bišr b. Haris rekao je: "Ako želiš da učiš, ne griješi." (Hatib el-Bagdadi, El-Džamiu li ahlakir-ravi, ve adabis-sami, 2/258)
Izbjegavanje zamki na putu stjecanja znanja
Tragalac za znanjem treba da izbjegava sve ono što bi ga moglo omesti u stjecanju znanja, osim nečega što je nužno. Uzvišeni Allah kaže: "I u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitnik dovoljan!" (El-Ahzab, 3) Što god je razum više zauzet, to je teže dokučiti istinu. Zbog toga su rekli: "Znanje ti neće od sebe ništa dati sve dok mu se u potpunosti ne predaš."
Da umanje svoju vezanost za dunjalučke poslove, prve generacije muslimana, da im se Allah smiluje, davale su prednost znanju u odnosu na sve ostalo.
Poniznost prema učitelju
Nijedan tragalac za znanjem ne treba da se oholi nad znanjem i treba da je ponizan spram svog učitelja i preda mu se u cijelosti po bilo kojem pitanju. Treba da se preda svom učitelju kao što se bolesnik, koji ne zna kakva mu je bolest, predaje vještom ljekaru, makar njegov učitelj bio i mlađi po godinama od njega samog, ili manje poznatog porijekla.
Gazali je rekao: "Znanje se ne može steći osim poniznošću i pažljivim slušanjem."
Gledanje učitelja sa uvažavanjem i poštovanjem
Nešto što će uzrokovati veću korist od učitelja jeste ophođenje prema njemu sa uvažavanjem i poštovanjem. Neki od prijašnjih tragalaca su, prije nego što bi otišli učitelju, davali sadaku i govorili: "Allahu moj, pokrij sramote mog učitelja od mene i nemoj mi uskratiti blagoslov njegovog znanja."
Strpljivost prilikom traženja znanja
Strpljivost je izuzetno važna vrlina koju islam traži od nas. Bez strpljivosti čovjek ne može ostvariti svoj cilj, tako da slobodno možemo kazati da nema uspjeha bez strpljivosti, a ni spasa na dunjaluku ni na ahiretu. Uzvišeni Allah naređuje nam da budemo strpljivi kada je ibadet u pitanju, a jedna od najuzvišenijih pokornosti jeste traženje znanja i za to je potreban veliki trud, napor i ostavljanje mnogih dunjalučkih stvari.
Hafiz Ibn Abdulberr bilježi od Jahjaa b. Kesira da je rekao: "Čuo sam svoga oca da govori: 'Znanje se ne postiže na lagan način.'" U drugoj predaji stoji: "Znanje je nemoguće postići u stanju rahatluka." (Jusuf b. Abdulberr, Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/91)
Zato učenik mora da se navikne na podnošenje poteškoća i da bude ustrajan danju i noću, da se strpi na poteškoćama putovanja radi učenja jer je i ulema putovala da bi čula samo jedan Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis. (Enes Ahmed Kerzun, Vrline učenika, str. 50)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Kada bih doznao da neki Poslanikov ashab zna neki hadis, da sam htio, mogao sam poslati po tog čovjeka da mi ispriča taj hadis i on bi mi došao, ali ja sam odlazio njemu i čekao pred njegovim vratima dok ne bi izašao i ispričao mi taj hadis." (Jusuf b. Abdulberr, Džamiu bejanil-ilmi ve fadlih, 1/94)
Čuvanje vremena
Vrijeme je skuplje od zlata jer je vrijeme život, a učeniku ne dolikuje da gubi svoje vrijeme u zabavi i besposlici, jer on ne može nadoknaditi vrijeme koje prođe, a sati ga neće čekati.
Onome ko ne bude vodio računa o svome vremenu dugo će trajati tuga, kao što bolesnik žali za danima svoga zdravlja i svoje aktivnosti.
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Dvije su blagodati kojih nisu svjesni (oko kojih se varaju) mnogi ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.'" (Buhari, br. 6412)
Musliman kod kojeg se sastanu dvije blagodati -- tjelesno zdravlje i slobodno vrijeme dužan je da se oduži na njima zahvaljujući Allahu i koristeći ih u pokornosti Njemu i postizanju Njegovog zadovoljstva, pa ako to propusti, on je obmanut, tj. izgubio je mnogo jer poslije zdravlja dolazi bolest, a poslije slobodnog vremena zauzetost, i kao što trgovac ima u imetku glavnicu na koju treba da zarađuje, tako je isto muslimanu glavnica zdravlje i slobodno vrijeme i neće propuštati nijedno od njih, već će ih koristiti u pokornosti Allahu gdje je najuspješnija trgovina.
Neko iz prvih generacija muslimana rekao je: "Neka mi nije blagoslovljeno sunce onoga dana u kojem ne povećam svoje znanje koje će me približiti Allahu." (Ibn Kajjim, Miftahu daris-seada, 1/122)
Muhammed b. Vasia el-Ezdi rekao je: "Ebu Derda je napisao Selmanu: 'O moj brate, iskoristi svoje zdravlje i slobodno vrijeme prije nego što te zadesi ono što niko od ljudi neće moći otkloniti od tebe.'" (Hatib el-Bagdadi, Iktidaul-ilmil-amel, str. 104)
Rečeno je: "Znanje ti neće dati od sebe jedan dio dok mu se sav ne predaš." (Ibn Džemaa, Tezkiretus-samii vel-mutekellimi, str. 206; Enes Ahmed Kerzun, Vrline učenika, str. 73)
Ove vrline i pravila ponašanja nisu samo preporuke -- one su osnove bez kojih znanje ostaje prazno, a trud bez ploda. Ko želi da njegovo znanje bude korisno, da mu se poveća uputa i da bude uzrok Allahovog zadovoljstva, mora da se ukrasi iskrenošću, radom i ustrajnošću.