(Tevhidur-rububijje)
Tevhidur-rububijje je čvrsto ubjeđenje da je jedino Allah tvorac svega, da samo On svim vlada i upravlja i niko Mu u tome nije saučesnik.
U prošlom broju smo ukazali na lingvističko značenje tevhida, a rububijjet je izveden iz arapskog glagola rabba, jerubbu, što znači gospodariti, vladati, upravljati, posjedovati, othraniti i o nečemu brinuti. (Vidjeti: Ibrahim Mustafa, Ahmed ez-Zejat, Hamid Abdulkadir, Muhammed en-Nedždžar, El-Mudžemul-vesit) Iz istog korijena izvedena je imenica rabb u značenju gospodar. Er-Rabb, sa određenim članom, jedno je od Allahovih lijepih imena i koristi se isključivo za Gospodara svjetova, Allaha Uzvišenog. Riječ rabb može se odnositi na nekog drugog mimo Allaha samo kada se pridoda drugoj imenici, kao npr. rabbul-mali, što znači vlasnik imovine. Er-Rabb sa određenim članom odnosi se samo na Allaha jer određeni član ukazuje na uopćenost, tj. Gospodar svega, a to može biti samo Gospodar svjetova. (Vidjeti: Ibn Kutejba ed-Dejnuri, Garibul-Kur'ani, str. 9) Allahov rububijjet nad Njegovim stvorenjima podrazumijeva da ih je On stvorio, da o njima brine, opskrbljuje ih, njima vlada i upravlja. On je stvorio svemir i održava ga. On daruje život i smrt, određuje opskrbu, daje oblik i izgled. On će ljude oživiti nakon smrti i s njima račun svoditi.
Allahov rububijjet nad Njegovim stvorenjima obuhvata tri temelja: stvaranje, vladanje i upravljanje, a tevhid u rububijjetu je čvrsto, nepokolebljivo ubjeđenje da je Allah stvoritelj svjetova bez učešća bilo koga drugog, da je samo On njihov gospodar i da ih samo On održava i njima upravlja. Samo On oživljava i usmrćuje, samo On istinski koristi i šteti, samo On može učiniti sve što želi, samo On istinski daje i uzima. U Njegovim rukama je sve, On stvara, upravlja, određuje, usmrćuje, oživljava, daje, uskraćuje. Samo Allah je istinski pokretač u ovom svemiru, i samo On istinski djeluje, stvaranjem, upravljanjem, mijenjanjem, usmjeravanjem, davanjem, uskraćivanjem, oživljavanjem, usmrćivanjem i svim ostalim djelima Stvoritelja i u tome niko s Njim nema učešća. Dakle, ova vrsta tevhida odnosi se na djela Uzvišenog Allaha u Njegovom gospodarenju, vladanju i upravljanju svim stvorenjima, a ostvaruje se vjerovanjem da je Svevišnji Allah jedan jedini u tim djelima i niko Mu u tome nije saučesnik: "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-A'raf, 54)
U ovu vrstu tevhida ulazi i vjerovanje u Allahovo određenje, vjerovanje da sve što se na ovom svijetu događa, dobro i zlo, biva Allahovim znanjem, voljom i moći. (Vidjeti: Ibn Ebil-Iz, Šerhul-akidetit-Tahavijja, str. 79, Muhammed Nuajm Jasin, Iman, str. 17--18, Džibrin, Teshilul-akidetil-islamijja, str. 41)
Brojni su kur'anski ajeti koji potvrđuju ovu vrstu tevhida. Gotovo da nema poglavlja u Kur'anu u kojem se ne spominje tevhid u Allahovom gospodarenju izravno ili aludirajući indirektno. Svaki ajet u kojem se spominje Allahovo ime Er-Rabb, ili se spominje neko svojstvo koje se tiče gospodarenja, kao što je stvaranje, opskrbljivanje, vladanje, određivanje, upravljanje i sl., ukazuje na ovu vrstu tevhida. Primjeri takvih ajeta su riječi Svevišnjeg Allaha:
"Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-A'raf, 54)
"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može." (El-Maida, 17)
"Upitaj: 'U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?' 'Od Allaha!', odgovorit će, a ti reci: 'Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?'" (El-Mu'minun, 88--89)
Ovo su primjeri ajeta koji uopćeno govore o Allahovom stvaranju, vladanju i upravljanju, a mnogi drugi ajeti govore o detaljnim i konkretnim djelima Svevišnjeg Gospodara. Tako npr. o stvaranju stoke Uzvišeni kaže: "I stoku On za vas stvara." (En-Nahl, 5) O stvaranju bilja kaže: "Neka je hvaljen Onaj Koji u svemu stvara spol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!" (Jasin, 36) Slično tome kazano je o planinama, morima, oblacima, Zemlji, nebesima i drugim stvorenjima. O upravljanju kosmosom Uzvišeni Allah kaže: "Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On noću zavija dan i danom zavija noć, On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. On je Silni, On mnogo prašta!" (Ez-Zumer, 5)
Sve što postoji dokaz je Allahovog gospodarenja, tako da dokaze rububijjeta nije moguće obuhvatiti, ali se ti dokazi načelno mogu svesti na dvije vrste, a to su: prirodni instinkt i znamenja.
Prirodni instinkt -- fitra
To je svijest koja je utkana u samu čovjekovu bit i nisu joj potrebni dokazi, jer zna za Gospodara i bez dokaza, a dokazi joj samo uvjerenje povećavaju, ako je ostala neizmijenjena. Ako je pak poremećena i navedena da napusti svoju prirodu, dokazi će je podsjetiti i vratiti iskonskom temelju. Čovjek dolazi na ovaj svijet noseći u sebi taj instinkt, i kada bi bio izolovan od vanjskih faktora, vjerovao bi u Allaha, Svemoćnog Stvoritelja, osim Kojeg drugog boga nema, jer ne poznaje drugog gospodara. (Vidjeti: Ibn Kesir, Tefsirul-Kur'anil-azim, 3/364) Prvi čovjek, Adem, alejhis-selam, i njegovi potomci, sve do desete generacije, bili su muvehhidi -- čisti monoteisti, obožavajući samo Allaha Uzvišenog, sve dok nije došao narod Nuha, alejhis-selam, kojeg je šejtan naveo na širk -- višeboštvo, a kada je šejtan uspio zavesti ljude i odvratiti ih od njihove prirode, Allah je poslao vjerovjesnike da ih podsjete na nešto što je u njima, što im je već poznato, što je u njihovoj prirodi -- da je Allah njihov Gospodar i da samo Njega trebaju obožavati.
Prirodni instinkt dvojako ukazuje na Allahov rububijjet:
Prvo: putem osjećaja koji je Allah ugradio u našu prirodu. Svevišnji Allah kaže: "Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio -- ne treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna." (Er-Rum, 30) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: "Svako dijete rađa se u prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji načine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom." (Buhari, br. 1359; Muslim, br. 2658) U verziji koju bilježi Muslim navodi se: "Svako dijete rađa se u ovoj vjeri (islamu)." (Muslim, br. 2658) U kudsi-hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Svevišnji Allah rekao: "Ja sam sve Svoje robove stvorio u čistoj vjeri (iskreno Allahu predani), ali su im prišli šejtani, pa su ih skrenuli s njihove vjere." (Muslim, br. 2865)
Drugo: Zavjet koji je Allah uzeo od sinova Ademovih spomenut u kur'anskom ajetu: "I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: 'Zar Ja nisam Gospodar vaš?', oni su odgovarali: 'Jesi, mi svjedočimo' -- i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome ništa nismo znali', ili da ne reknete: 'Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?'" (El-A'raf, 172--173) Svevišnji Allah tražio je od sinova Ademovih da potvrde i od njih je zavjet uzeo da priznaju Njegovo gospodarenje i učinio je da tome budu skloni svojom nutrinom i prirodom. Ta priroda ponekad se otkriva i jasno pokazuje, a jedno od najočiglednijih stanja kada se otkriva jeste kada se čovjek nađe u bezizlaznoj situaciji, kada se uvjeri da mu jedino istinski Gospodar može pomoći, tada se ta priroda aktivira i probudi. Tada i najveći nevjernici Boga prizivaju, od Njega pomoć traže i znaju da im samo On može pomoći. Kur'an nam živopisno oslikava tu situaciju u ajetu u kojem Svevišnji Allah kaže: "On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: 'Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!'" (Junus, 22) Neki od nas i sami su bili u takvoj situaciji i sami su doživjeli taj snažni osjećaj nužne potrebe da se svom Gospodaru za pomoć obrate, a svi smo slušali druge kako o tome iz svog ličnog iskustva kazuju. (Pogledati, naprimjer, priču dr. Laurence Brown)
Znamenja
To su stvorenja Svevišnjeg Allaha koja na Njega ukazuju, kao što su Sunce, Mjesec, planine, biljke, životinje, ljudi, voda i sve drugo u prirodi oko nas. Ta stvorenja su dokazi rububijjeta jer znanje o njima nužno rezultira znanjem o onom ko je učinio da postoje, i to sa dvije strane: Prva je potreba tih stvorenja za Stvoriteljem da bi ona postala i desila se. Druga je potreba tih stvorenja za Gospodarom da bi opstala i trajala, nakon što su se pojavila i postala.
Ovisnost i potreba tih stvorenja za Stvoriteljem da bi se pojavila u realnom svijetu ukazuje na Onoga Ko ih je stvorio. Svevišnji Allah kaže: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!" (Et-Tur, 35) Odgovor na ovo pitanje je jasan, ništa kompleksno, savršeno uređeno i funkcionalno, kao što je čovjek, ne nastaje samo po sebi niti nastaje bez Stvoritelja. U drugom ajetu Svevišnji Allah poziva ljude da razmisle i kaže: "Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?" (El-Vakia, 58--59)
Potreba tih stvorenja za Onim Ko ih održava i o njima brine uz njihov opstanak i trajanje, dokaz je prisustva Onoga Ko o njima brine. Svevišnji kaže: "Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati? -- Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine" (El-Mulk, 21); "Reci: 'Šta mislite, ako vam vode presuše -- ko će vam tekuću vodu dati?'" (El-Mulk, 30) Potreba za stvaranjem i potreba za održavanjem nakon stvaranja, spominju se zajedno u nekolicini ajeta, od kojih su riječi Uzvišenog: "Onaj Koji sve ni iz čega stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: 'Dokažite, ako istinu govorite!'" (En-Neml, 64) Riječi: "Onaj Koji sve ni iz čega stvara", ukazuju na potrebu za Stvoriteljem, a riječi: "... i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje", ukazuju na potrebu za održavanjem i brigom. S obzirom na to da je sve što postoji Allahovo stvorenje koje je Allah stvorio i održava ga, sve što postoji dokaz je Allahovog gospodarenja. Samo postojanje stvorenja dokaz je postojanja stvoritelja. Zbog toga su ta stvorenja u Kur'anu nazvana dokazima (ajetima) i znamenjima. Svevišnji Allah kaže: "Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina -- po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde -- doista su dokazi za one koji imaju pameti." (El-Bekara, 164)
Da na to da su znamenja u prirodi dokaz Božijeg gospodarenja, ukazuje i činjenica da stvorenja među kojima je i čovjek nisu u stanju proizvesti i stvoriti takvo nešto. Ljudi nisu u stanju ni od čega stvoriti materiju, niti su u stanju od nežive materije stvoriti živu, unatoč razumu koji posjeduju i iskustvu koje milenijima skupljaju. Svevišnji Allah kaže: "O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: 'Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili'" (El-Hadždž, 73. Vidjeti: Muhammed b. Abdurrahman el-Džuheni, Ma'na er-rububijjeti ve ediletuha ve ahkamuha ve ibtalul-ilhadi fiha, str. 10--14.)
U mnogim ajetima Svevišnji Allah poziva ljude da razmisle o očiglednim znakovima u Njegovim stvorenjima bila ona na nebu ili na Zemlji, jer to su jasni dokazi Njegovog gospodarenja. Uzvišeni Allah kaže: "Pa zašto oni ne pogledaju kamile -- kako su stvorene, i nebo -- kako je uzdignuto, i planine -- kako su postavljene, i Zemlju -- kako je prostrta?!" (El-Gašija, 17--20) Allahovi znakovi prisutni su posvuda, u onom najbližem -- nama samima kao i u dalekim svemirskim prostranstvima: "Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina." (Fussilet, 53)
Postojanje Svevišnjeg Allaha očiglednije je od svih nespornih istina i to je aksiom koji se ne dokazuje. Dokazi Allahovog gospodarenja toliko su očigledni, da je besmisleno poricati ih, kao što su poslanici govorili svojim narodima: "Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje." (Ibrahim, 10) Također su ljudska srca prirodno naklonjena vjeri u Allaha. Pored toga, poricanje Boga kao stvoritelja svjetova u našem vremenu itekako je prisutno. Govor o tevhidu (monoteizmu) tretira pitanje Allahove jednoće i bavi se odgovorom na pitanje da li je Gospodar svijeta jedan ili ih je više, dok ateizam poteže pitanje da li Gospodar uopće postoji. Mnogo je vrsta nevjerovanja u Allaha, sve su tamne i mračne, a najmračnije nevjerstvo je ono koje potpuno negira Stvoritelja, iako ni potvrda egzistencije Stvoritelja još uvijek ne znači vjerovanje u Allaha. U nastavku slijedi osvrt na fenomen ateizma, ideologije koja potpuno odbacuje vjeru u Boga, i dokazivanje ništavnosti tog pravca, s obzirom na to da je potpuno suprotan i oprečan ovoj vrsti tevhida -- vjerovanja u Allahovu jednoću u gospodarenju, stvaranju i upravljanju.