Potraga za emocionalnom ravnotežom i nastojanje da se dostigne mentalno blagostanje univerzalna je kategorija kojoj teže svi ljudi. Poznati andaluzijski učenjak Ibn Hazm (umro 465. h. g.) piše: "Tragao sam za nečim što je zajedničko svim ljudima, za nečim što svi teže da postignu, i nisam našao ništa osim njihove želje da iskorijene anksioznost." (El-Ahlak ves-sirr, str. 76)
Šta je anksioznost?
Anksioznost se najčešće definiše kao tjeskoba, zabrinutost, nemir, strepnja ili nedefinisani strah. Međutim, za razliku od straha koji se uglavnom odnosi na očiglednu prijetnju, anksioznost se odnosi na anticipaciju prijetnje, odnosno osjećaj da će se nešto loše desiti. Anksioznost dovodi do toga da osoba počinje da izbjegava određena mjesta, situacije ili osobe, i da u njihovom prisustvu osjeća ekstreman nivo neprijatnosti ili uznemirenosti. Zbog toga, ovaj poremećaj onemogućava osobu da normalno funkcioniše i može značajno ugroziti kvalitet života. (Eugene E. Levitt, The Psychology of Anxiety, str. 6--7)
Anksioznost i mentalno blagostanje u islamu
Tjelesno zdravlje usko je povezano s mentalnim blagostanjem čovjeka i upravo zato islam posebnu pažnju pridaje brizi i očuvanju kako tjelesnog tako i mentalnog zdravlja. U islamskoj duhovnoj tradiciji nalazimo širok spektar praksi i uvjerenja koja čovjeku pomažu da prevaziđe anksioznost i slične probleme. Za ovu priliku mi ćemo se fokusirati na jednu specifičnu dovu koja je propisana sa svrhom da od čovjeka odagna anksioznost.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Koga god da obuzmu anksioznost i tuga, Allah će to od njega udaljiti ako kaže:
'Allahumme inni abduke ve ibn abdike ve ibn emetike, nasijeti bi jedik, madin fijje hukmuke, adlun fijje kadauke, eseluke bi kulli ismin huve leke semejte bihi nefseke ev enzeltehu fi kitabike ev allemtehu ehaden min halkike ev iste'serte bihi fi ilmil-gajbi indeke en tedžale el-Kur'ane rabia kalbi ve nure sadri ve dželae huzni ve zehebe hemmi!
Allahu moj, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se provode propisi, pravičnost po mene odluka je Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Svojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i otklonjenjem briga mojih.'" (Ahmed, Musned, br. 3712)
Navedenu dovu možemo raščlaniti na četiri komponente, a zatim posebno analizirati svaku od njih i uvidjeti njihovu relevantnost za postizanje mentalnog blagostanja.
• "Allahu moj, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje."
Jedan od najvažnijih faktora koji utječu na sveukupno čovjekovo blagostanje jeste osjećaj samosvijesti, tj. spoznaja i znanje o tome ko smo mi zaista. Ova dova počinje isticanjem naše osnovne uloge na ovom svijetu, a to je da smo mi Allahovi robovi. Kada osoba nije svjesna svoje osnovne uloge, onda to obično rezultira pojavom anksioznosti. Ova dova vodi nas ka spoznaji naše temeljne uloge koja prožima sve ostale, a to je uloga našeg robovanja Gospodaru. Onda kada shvatimo da smo robovi Svevišnjeg, tada nam postaje jasnije kako se nositi s različitim životnim situacijama i izazovima. Kada nam je učinjena nepravda, odgovaramo opraštanjem kao robovi Onoga Koji mnogo prašta, El-Gafura. Kada nam se neznalice obrate riječima uvrede, mi odgovaramo riječima milosti jer smo robovi Najmilostivijeg, Er-Rahmana.
U osvrtu na posebna značenja prve komponente ove dove Bedruddin el-Ajni (umro 855. h. g.) kaže: "U ovoj izjavi nalazimo izraze najposebnije pokornosti i poniznosti pred Stvoriteljem. U dovi nije kazano da je čovjek samo rob, nego je posebno istaknuto da je on i 'sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje', čime se jasno ukazuje na potčinjenost i robovanje Allahu, jer običan rob nije isti kao i onaj čiji su roditelji bili robovi." (Ajni, El-Ilm el-hejjib fi šerh el-kelim et-tajjib, str. 343)
Dakle, samopriznanje potčinjenosti pred Stvoriteljem i naglašavanje naše uloge robovanja samo Njemu oslobađa nas tjeskobe koju donosi anksioznost.
• "Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nada mnom se provode propisi, pravičnost po mene odluka je Tvoja."
Ovaj dio dove u srcu Allahovog roba oživljava koncept božanske sudbine, kadera, i podsjeća pojedinca da sve što se događa u nečijem životu biva po Allahovom određenju. Dakle, šta god da Allah odredi, rob zna da je to prožeto mudrošću i pravdom. Pojašnjavajući ovaj princip, Ajni kaže: "Sve o čemu Ti sudiš nužno je pravedno jer je pravda Tvoj savršeni atribut." (Ajni, El-Ilm el-hejjib fi šerh el-kelim et-tajjib, str. 343)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kroz hadis nam pojašnjava ovu realnost, pa kaže: "Divan li je primjer vjernika! Svako stanje u kojem se nađe dobro je za njega, a to nije slučaj ni s kim drugim osim s vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost, on se na njoj zahvali, pa zato biva nagrađen, a ako ga zadesi kakva nedaća, on se strpi pa i za to biva nagrađen." (Muslim, br. 2999)
Dakle, sposobnost pronalaženja smisla u nevoljama ključna je kvaliteta koja nas štiti od depresije i anksioznosti tokom intenzivnih iskušenja kojima bivamo izloženi tokom života.
• "... prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Svojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog."
U prethodnim odjeljcima dove tražili smo snagu u našoj poniznosti pred Allahom kroz iskaz robovanja Njemu, a zatim smo se predali i pomirili s Allahovom odredbom. U ovom odjeljku spoznajemo puteve koji su nam dostupni da promijenimo svoju situaciju. Pod okriljem Allahovih lijepih imena i Njegovih savršenih svojstava nalaze se rješenja za naše probleme. Briga i tjeskoba koju osjećamo zbog neizvjesnosti koju budućnost nosi u pogledu finansija postaje manja onda kada znamo da su riznice nebesa i Zemlje u rukama Opskrbitelja, Er-Rezzaka. Kada nam se čini da ne možemo pohvatati pokidane životne konce zbog težine iskušenja kojima smo izloženi, tada shvatamo da naša istinska snaga leži u spoznaji da je sve u rukama Svemoćnog, El-Kadira.
Ovaj dio dove uči nas da spoznaja Allahovih lijepih imena i savršenih svojstava donosi mentalno blagostanje i smiraj.
• "... prizivam Te da Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i otklonjenjem briga mojih."
Naša srca su posude koje su nerijetko ispunjene tugom i brigom. Ništa neće pročistiti srce kao Allahov govor. To je najbistriji eliksir koji srca puni srećom i zadovoljstvom. Uzvišeni Allah kaže: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju." (En-Nahl, 89) Kada kur'ansko svjetlo obasja naša srca, tada sjaj čiste vjere nadjačava tamu tuge i anksioznosti, koji polahko blijede i naposljetku nestaju.
O jačini kur'anskog svjetla Uzvišeni kaže: "Elif-lām-rā. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga." (Ibrahim, 1) Svakodnevno druženje s Knjigom omogućava nam da naše negativne misaone obrasce transformišemo i naš pogled na svijet promijenimo. Dakle, naš odnos s Kur'anom treba da ojača sva ona pozitivna duhovna i emocionalna stanja koja smo izgradili kroz ispravno poimanje prva tri segmenta spomenute dove.
Islamska tradicija sve poteškoće, brige i iskušenja vidi kao prilike za uspostavljanje neraskidive veze s našim Gospodarom kroz potčinjavanje Njegovoj volji, robovanje samo Njemu, kako bismo ojačali svoje mentalne sposobnosti i pobijedili svaku tjeskobu i bili bliže mentalnom blagostanju.