Sveznajući i mudri Allah postavio je zakone na ovome dunjaluku prema kojima moraju živjeti sva Njegova stvorenja. Niko nije povlašten pa da živi ili djeluje van njihovih okvira. Ti zakoni se ne mijenjaju niti u njima ima odstupanja: "U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja" (Fatir, 42). Jedan od tih zakona jeste da se onaj koji poriče Allahove blagodati izlaže različitim vidovima kazne, kao što je uskraćivanje blagodati, glad, strah, uništenje usjeva ili pak potpuno uništenje.
Mnogobrojne i raznolike blagodati
Allahove blagodati prema ljudima mnogobrojne su i raznolike. Nismo ih, zbog njihove obilnosti, u stanju nabrojati, a kako tek da zahvalimo na njima: "Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati, Allah, uistinu, prašta i samilostan je" (El-Nahl, 18). Allahove blagodati mogu se odnositi na čovjekov ovozemaljski svakodnevni život: halal nafaka, bezbjednost, zdravlje, čestita porodica i porod, mjesto stanovanja, prijevozno sredstvo, imetak i slično, ili se mogu odnositi na vjeru: islam, iman, ihsan, namaz, post, zekat, hadž, ostavljanje grijeha i slično. Obaveza svakog čovjeka je da zahvaljuje na Allahovim blagodatima i da ih ne poriče: "'....Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.'" (Ibrahim, 7)
Zahvala na blagodatima iskazuje se srcem, jezikom i udovima. Zahvala srcem ili u srcu iskazuje se tako da se svaka blagodat isključivo pripisuje Allahu. Čovjek mora biti čvrsto ubijeđen da je Allah taj koji daruje nafaku, zdravlje, bezbjednost i vjerovanje, usmjerava ga ka putu namaza i ostavljanja grijeha, a potom se to ubjeđenje mora manifestovati na jeziku. Hvala Allahu na blagodati halal nafake, čestite porodice i poroda, hadža, činjenja dobročinstva, slijeđenja Kur'ana i sunneta. Jezik uvijek mora biti zauzet zahvalom Allahu. Sve blagodati moraju se isključivo koristiti u onome čime je Allah zadovoljan. Moraju se koristiti u halalu, a nikako u haramu. Svi dijelovi tijela blagodati moraju koristiti u onome što će čovjeku osigurati uspjeh i na dunjaluku i na ahiretu.
Poricanje blagodati
Čovjek blagodati poriče srcem, riječima ili djelima. Nepripisivanje blagodati Uzvišenom Allahu, neiskazivanje zahvale jezikom i korištenje blagodati u haramu ustvari predstavlja poricanje blagodati, s tim da kur'anski termini koji tretiraju ovu tematiku govore o stanju obijesti, oholosti i grijesima poricatelja blagodati, a ne samo da tretiraju nezahvaljivanje. "...budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti." (Ibrahim, 7)
Uskraćivanje blagodati
Jedna od Allahovih kaznih za nezahvalnost na blagodatima jeste uskraćivanje istih tih blagodati: "Allah neće izmijeniti ono što je pri jednom narodu dok on sam sebe ne izmijeni" (Er-Ra'd, 11); "...to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario -- sve dok se on sam ne promijeni -- a Allah sve čuje i sve zna" (El-Enfal, 53). Allah neće lišiti dunjalučkih i vjerskih blagodati pojedinca ili jedan narod sve dok oni ne promijene svoje imansko stanje. Odnosno, Allah će lišiti pojedinca ili narod blagodati kad promijene svoje stanje iz vjerovanja u nevjerovanje, iz pokornosti u griješenje, iz zahvaljivanja na Allahovim blagodatima u nezahvalnost. I Allah im neće vratiti blagodati sve dok ne postanu Allahovi pokorni i zahvalni robovi i ne vrate se zahvaljivanju.
"'Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda' u pogledu zdravlja i blagodati, na način da to otkloni od njih i kazni ih 'dok oni sami sebe ne izmijene', tako što će međusobno činiti nepravdu i nasilje. Tada će ih zadesiti Allahova kazna i mijenjanje stanja." (Taberi, Tefsir)
"Allah nas obavještava o Svojoj potpunoj pravednosti u odredbi i sudu -- On neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario, osim zbog grijeha koji počine." (Ibn Kesir, Tefsir)
Glad i strah
Jedna od mogućih kazni za poricatelja blagodati jeste glad nakon izobilja i strah nakon sigurnosti. Uzvišeni Allah naveo je primjer grad, odnosno Meku, koji je bio siguran i spokojan, u obilju mu je dolazila hrana sa svih strana. Uživao je u dvjema velikim blagodatima -- sigurnosti i opskrbi. Meka je bila sigurna iako je oko nje vladala nesigurnost. Ljudi su se međusobno ubijali, pljačkali i zarobljavali. A u samoj Meki čovjek je sretao ubicu svoga oca ili brata i nije ga uznemiravao ni na kakav način. Meka je brdovita i neplodna, bez plodne zemlje, stabala, vode, a ipak joj dolazi opskrba sa svih strana. I jedna od najvećih blagodati stanovnicima Meke bilo je poslanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellam. Međutim, oni nisu zahvaljivali na toj blagodati i nisu slijedili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nisu zahvaljivali na ostalim blagodatima, prvenstveno na sigurnosti i opskrbi, pa ih je Allah kaznio glađu nakon izobilja i strahom nakon sigurnosti. Kaznio ih je onim što je suprotno datim im blagodatima. Međutim, plemeniti Kur'an koristi termine iskusiti i odjeća, što bi značilo da su iskusili glad i strah u tolikoj mjeri da ih je to iskušenje obuhvatilo sa svih strana: "Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah." (En-Nahl, 112)
Potpuno uništenje
Uzvišeni Allah navodi stanovnicima Meke primjer uništenja prethodnih naroda, čiji su stanovnici po pitanju blagodati bili obijesni. Allah im dao različite blagodati, međutim, oni su pretjerali u nezahvalnosti do te mjere da su dostigli obijes i tiraniju. Ovim ajetom i stanovnicima Meke i svim ljudima do Sudnjeg dana, pa tako i nama, jasno se stavlja na znanje da ne smijemo biti kao nezahvalni prijašnji narodi jer ćemo iskusiti kaznu kakva je i njih zadesila. Jer, dio kur'anskog ajeta: "A koliko smo Mi sela i gradova uništili" ustvari predstavlja prijetnju. Da bi navedeni primjer bio djelotvorniji i utjecajniji, pozivaju se da pogledaju i razmisle o uništenim domovima prethodnih naroda, koji su ostali razoreni i napušteni da bi bili opomena nadolazećim generacijama. Ovaj kur'anski ajet završava se konstatacijom da se to sve vratilo Allahu, da je to On naslijedio i da će biti pitani za svoja djela i naročito za zahvalnost ili nezahvalnost na Allahovim blagodatima: "A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali" (El-Kasas, 58); "Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima -- nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli, u Džehennem, u kome će gorjeti -- a užasno je on prebivalište!" (Ibrahim, 27).
Sabejsko kraljevstvo
Sabejsko kraljevstvo nalazilo se u današnjem Jemenu. Uzvišeni Allah podario im je mnoge i raznolike blagodati: divan kraj i plodnu dolinu sa izobiljem vode. Napravili su branu i navodnjavali svoju zemlju, tako da su imali mnogobrojne vrtove s obje strane doline, u kojima su uspijevali različiti plodovi. Od stanovnika kraljevstva traženo je: "Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni", međutim, oni su bili nezahvalni i zbog toga su kažnjeni: "pa smo na njih bujicu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!" (Saba, 16--17).