Na Zapadu živi veliki broj muslimana različitih nacionalnosti. Različiti su povodi njihovog preseljenja i boravka. Neki su dobrovoljno otišli zbog boljih uvjeta rada i života, školovanja, specijalizacije i slično, a neki drugi potražili su spas za sebe, svoju porodicu pa i svoju vjeru od teških uvjeta života u svojoj domovini. Primjetno je i to da muslimani na Zapadu na različit način primjenjuju vjerske propise. Također, neki od njih su se u potpunosti asimilirali, a drugi pak pokušavaju sačuvati svoju vjeru, identitet i tradiciju prateći tokove modernog života. Zbog širine i obima ove teme, ograničit ćemo se samo na nekoliko stvari vezanih za boravak muslimana na Zapadu.
Boravišna viza i obaveze
Svaki musliman ušao je u određenu državu na Zapadu na osnovu vize ili drugih akata koji reguliraju tu oblast. Za dobijanje vize ili dozvole za boravak postavljeni su određeni uvjeti nasuprot određenih prava, što je ujedno ugovor između države i muslimana koji u njoj boravi.
I shodno tome, musliman se mora pridržavati odredbih ugovora koje nisu suprotne njegovoj vjeri i koje doprinose ostvarivanju zajedničkih interesa. A u odredbama, koje su suprotne njegovoj vjeri, postupit će shodno pojašnjenju islamskih autoriteta i priznatih vjersko-naučnih institucija.
Musliman mora da izvršava svoje obaveze i ugovore, jer mu to nalaže njegova vjera. Uzvišeni Allah rekao je: “O vjernici, ispunjavajte obaveze” (El-Maida, 1); “I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati” (El-Isra, 34).
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Muslimani se drže svojih ugovora (uvjeta), osim onoga koji zabranjuje dozvoljeno i dozvoljava zabranjeno (islamom).” (Tirmizi, šejh Albani ocjenio ga je vjerodostojnim.)
Uzvišeni Allah naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ispunjava obaveze, čak ako ga drugi i iznevjere i to u vrijeme rata: “Čim primijetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike.” (El-Enfal, 58)
Uvaženi mufesir Seadi, Allah mu se smilovao, rekao je u komentaru ajeta: “Ukoliko između tebe (Poslanika) i određene skupine postoji ugovor o nenapadanju i pobojiš se njihove izdaje, na način da postoje jake indicije prevare, ‘i ti njemu isto tako otkaži ugovor’, otkaži i ti ugovor, obavijesti ih da više ne postoji ugovor između tebe i njih. ‘isto tako’ kako bi ti s tim bio upoznat, a i oni. I nije ti dozvoljeno da ih prevariš ili da činiš ono što zabranjuje ugovor sve dok ih ne obavijestiš. ‘Allah uistinu ne voli vjerolomnike’, naprotiv mrzi ih najvišim stepenom mržnje. I zaista mora postojati jak dokaz koji vas čini nevinim po pitanju raskida ugovora.” (Tefsiru Seadi)
Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Opravdaj emanet prema onome koji ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onoga koji je tebe iznevjerio.” (Ebu Davud, vjerodostojan)
Prvi muslimanski muhadžiri ili iseljenici
Prvi muslimani Meke učinili su prvu hidžru, pete godine po poslanstvu, u Abesiniju, a zatim drugu sedme godine po poslanstvu. Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve selem, rekao im je: “Kako bi bilo da odete u Abesiniju!? Tamo ima jedan kralj kod kojega se nikome nasilje ne čini. To je zemlja istinoljubivosti, pa dok vam Allah ne nađe neki izlaz iz stanja u kojemu ste sada!” (Ibn Hišam, Sira)
Živjeli su između petnaest i šesnaest godina u abesinskoj državi bezbjedni u svojoj vjeri, životima, imecima i časti. Ummu Selema, Allah bio njome zadovoljan, rekla je: “Kada smo došli u abesinsku zemlju, Nedžaši se pokazao kao najbolji komšija (domaćin) – slobodno smo ispovijedali svoju vjeru i niko nas nije uznemiravao što obožavamo Allaha, niti smo čuli ikakve uznemirujuće riječi” (Ahmed, hasen); “Imali smo najbolje prebivalište i boravak kod najboljeg komšije (domaćina).” (Ahmed, hasen)
Mušrici Meke izaslali su svoje izaslanike da ih vrate u Meku, međutim Nedžaši je odbio njihove poklone i nije vratio muhadžire.
Grupa spomenutih muslimanskih muhadžira ili iseljenika može poslužiti kao primjer življenja u egzilu kod vladara koji nije musliman.
Vjera iseljenika
Džafer b. Ebu Talib, Allah bio njime zadovoljan, portparol prvih muhadžira, prezentirao je njihovu vjeru Nedžašiju, njihovom domaćinu. Iz njegovog objašnjavanja mnogo se može naučiti.
Rekao je: “O kralju, mi smo bili pagani, obožavali smo kipove, jeli strvinu, činili razvat, kidali rodbinske veze, uznemiravali komšije, jači je tlačio slabijeg. Živjeli smo tako dok nam Allah nije poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – čovjeka čije su nam porijeklo, istinoljubivost, povjerljivost i neporočnost dobro poznati. On nas je pozvao da samo Allaha obožavamo, a da odbacimo sve drugo što smo mi i naši preci obožavali, poput kamenja i idola. I naredio nam je da budemo iskreni kad govorimo, da ispunimo povjerene obaveze, spajamo rodbinske veze, lijepo se odnosimo prema komšijama, i da prestanemo prolijevati krv i činiti zabranjene stvari. Zabranio nam je da činimo razvrat, govorimo laž, da otimamo imetak siročadi i da potvaramo čestite žene. Naredio nam je da obožavamo Allaha Jedinog, da Mu ne pripisujemo sudruga, naredio je da klanjamo namaz, dajemo zekat i da postimo. Mi smo potvrdili njegovu iskrenost i vjerovali u njega i prihvatili ono s čime je došao: obožavali smo samo Allaha ne pripisujući Mu sudruga, smatrali zabranjenim ono što nam vjera zabranjuje, a dozvoljenim ono što nam vjera dozvoljava. Naš narod nas je zbog toga zamrzio i počeo nas mučiti i zlostavljati ne bi li nas odvratili od naše vjere i natjerali da umjesto Allaha ponovo počnemo obožavati kipove i da smatramo dozvoljenim odvratne stvari koje smo prije smatrali dozvoljenim. Zato su nas počeli maltretirati i mučiti, pa kad više nismo mogli sigurno ispovijedati svoju vjeru, došli smo u tvoju zemlju. Izabrali smo tebe i tvoju zaštitu pored drugih vladara nadajući se da nam ovdje neće biti učinjena nepravda.” Nedžaši upita: “Imaš li kod sebe nešto od onoga što mu je Allah objavio?” “Imam!”, odgovorio je Džafer. “Pročitaj mi!”, reče Nedžaši. Džafer je proučio početak sure Merjem. Tako mi Allaha, kada su čuli proučene ajete, Nedžaši je tako plakao da mu je brada sva bila mokra od suza, a patrijasi suzama nakvasiše Evanđelja. Nedžaši nakon toga reče: “Tako mi Boga, ovo što sam čuo i ono što je objavljeno Musau, dolazi iz istog izvora! Idite! Tako mi Boga, nikada vam ih neću predati!” (Ahmed, hasen)
Temelji vjere i promjenjiva pitanja
Vrlo je važno uvidjeti razliku između nepromjenjivih načela vjere islama i stvari koje su podložne promjenama usljed promjene vremena i mjesta, odnosno okolnosti življenja. Sigurno je da postoji razlika između strogih obaveza i pohvaljenih pitanja u islamu, kao i između strogih zabrana i pokuđenih.
Načela islama moraju vjeru očuvati, a promjenjiva pitanja primjenjuju se shodno promjeni vremena i prostora. Stroge obaveze izvršavaju se shodno mogućnostima, a pohvalne je ipak pohvalno činiti. Stroge zabrane u potpunosti se ostavljaju, a pokuđene je pohvalno ostaviti, s tim da se prijeka potreba veže za stroge zabrane ili pak preseljenje u mjesto gdje se mogu prakticirati temeljne vrijednosti islama.
Prvi muhadžiri u Abesiniji imali su čvrst stav o pitanju načela islama: “Kad im je došao izaslanik Nedžašija, muslimani se sakupiše i upitaše jedni druge: ‘Šta ćete reći kad vas bude pitao?’ Rekoše: ‘Šta god da bude pitao, reći ćemo ono što nas je Allah naučio i što nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’” (Ahmed, hasen)
Također, Džafer b. Ebu Talib, predstavnik muhadžira i njihov portparol, rekao je istinu o Isau, alejhis-selam, iako su domaćini vjerovali da je on Allahov sin, a Allah je visoko iznad toga. Sutradan Amr reče Nedžašiju: “O kralju, oni o Isau, sinu Merjeminom, govore teške uvrede. Pozovi ih i pitaj šta kažu o njemu!” Nedžaši je poslao po njih da ih pita o Isau. To nam je bilo veoma neugodno, pa se sakupismo da se dogovorimo šta ćemo reći kad nas bude pitao o Isau. Složno rekosmo: “Šta god da nas pita, reći ćemo ono što je rekao Allah i ono što nas je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem!”
Kad su muslimani došli pred njega, upitao ih je: “Šta kažete o Isau, sinu Merjeminom?” Džafer reče: “Kažemo ono što nas je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Isa je Allahov rob i poslanik, i riječ Njegova i Duh od Njega koji je udahnuo u Merjemu, časnu djevicu.’” (Ahmed, hasen)
Isto tako, muslimani nisu učinili sedždu uvažavanja Nedžašiju i njihov odgovor bio je: “Mi činimo sedždu isključivo Allahu.” (Muhammed b. Jusuf Salihi Šami, Subulu huda)
Etika ponašanja
Svaki musliman koji boravi na Zapadu mora biti oličenje islamske etike ponašanja. Mora biti primjer lijepog ponašanja, uljudnosti, povjerenja, izvršavanja ugovora i obećanja, lijepog komšiluka, kolegijalnosti, solidarnosti i slično.
Pozdrav, poklon, posjeta bolesnika, dova u dozvoljenim stvarima, pohvala vrijednosti, učešće u dunjalučkoj radosti i tuzi, saučešće, obraćanje sa titulom, prihvatanje dozvoljenog zauzimanja ili posredovanja, uzvraćanje dobročinstva, prelazak preko ružnih postupaka, oprost, dobročinstvo, samo su pojedina obilježja poslaničke prakse.
Uzvišeni Allah kaže: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.” (El-Mumtehina, 8)
U naučnim izvorima ne navodi se da su muslimanski muhadžiri, iseljenici u Abesiniju, činili ono što nije u skladu sa islamom. Nisu uznemiravali svoje domaćine, niti su ugrozili njihove imetke i čast, a boravili su između petnaest i šesnaest godina.
S druge strane musliman ne smije imati ružne osobine, kao što su: nepravda, prevara, uznemiravanja drugih, krađa i slično.
Mora postojati razlika između muslimana i nemuslimana. Kako mislimo ljudima prezentirati milost islama i njegovo dobročinstvo!?
Islamofobija i prezentiranje islama
Termin “islamofobija” uveliko je poznat svim ljudima pa tako i muslimanima. Islamofobija ustvari predstavlja strah, mržnju ili predrasudu prema islamu kao religiji ili prema muslimanima uopće, posebno kada se termin posmatra na geopolitičkom nivou ili kao izvor potencijalnog terorizma, odnosno, ona predstavlja predrasude prema muslimanima i njihovo diskriminiranje. Povodi islamofobije su različiti i mnogobrojni. A da li smo mi razmišljali o vezi između islamofobije i iskrivljenog i neispravnog prezentiranja islama od strane njegovih sljedbenika, odnosno da li mi muslimani imamo udjela u islamofobiji, naročito kod one populacije ljudi koji islam u većini slučajeva upoznaju putem muslimana? Zar nam nije poznata fraza: “Hvala Bogu kad sam upoznao islam prije muslimana”?
Uvaženi učenjak Salih Muslih, Allah mu se smilovao, u jednoj od svojih hutbi osvrnuo se na kur’anske ajete: “Ne dopusti, Gospodaru naš, da budemo fitna (iskušenje) nevjernicima” (El-Mumtehina, 5); “Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine” (Junus, 85), i dodao je: “Ovi poslanici (prvenstveno se misli na Ibrahima i Musaa, alejhimus-selam) ponizno su molili Allaha, posredstvom Njegovog rububijeta “Gospodaru naš”, da ne bude pri njima ono što će u iskušenje po pitanju vjere islama dovesti one koji ne vjeruju i one koji čine nepravdu, i da se tim kategorijama ljudi dopadne nevjerstvo i nepravda. Poslanici su se utjecali od toga da budu povodom odvraćanja od Allahovog puta i sprečavanja ljudi da uđu u Allahovu vjeru.
Onaj koji posmatra današnje stanje mnogih ljudi, vidjet će da stvarnost zajednice i pojedinaca predstavlja debeli zastor svjetlu vjere islama i odvraćanje od njegovog puta.
Gorka stvarnost muslimana predstavlja veliku branu koja udaljava od upoznavanja sa islamom i sa onim što se nalazi u njemu od upute i svjetla. A da ne govorimo o pridruživanju karavani vjernika i prihvatanju islama. Suvišno je objašnjavati da ovakva stvarnost sadrži dvije ružne stvari. Prva je naš neuspjeh u izvršavanju djela koja nam je Svevišnji Allah naredio, a druga je da smo od Allahovih stvorenja zaklonili svjetlo vjere islama i ono što je u njoj od upute i pravog puta, uprkos njihovoj velikoj želji za njegovim svjetlom i uputom, bez obzira osjećali to ili ne. Svaki iskren musliman mora se truditi da ne odvraća od Allahovog puta svojim riječima ili djelom. (ar.islamway.net)