Amina i Abdullah imaju lijep običaj: svake subote, nakon večere, zajedno sa svojim roditeljima čitaju neku knjigu, igraju neku igricu koju svi vole igrati ili gledaju neki poučni program. Večeras otac predloži: ''Hajde da zajedno pogledamo DVD koji si dobio od amidže.“ ''Onaj o pčelama? I ja bih rado sa vama gledala“, dodade Amina. Nekoliko minuta kasnije cijela je porodica bila na okupu. Amina je ležala u krilu svoga oca, a Abdullah je zajedno sa majkom sipao čaj.
Gospodar Uzvišeni rekao je pčeli: ''Pravi u brdima kuće i u drveću i u onom šta usprave,
zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.” (Prijevod značenja En-Nahl, 68-69) Ovim ajetom iz Kur'ana časnog počela je priča o pčelama – vrijednim graditeljima saća. Pčele su pametna, sićušna, od Allaha obdarena stvorenja. Jedna cijela sura u Kur'anu nazvana je po ovim vrijednim Allahovim stvorenjima, a i Poslanik, alejhis-selam, upoređivao je vjernike sa ovim pametnim bićima: ''Primjer vjernika je kao primjer pčele! Jede ono što je čisto, proizvodi ono što je čisto i stane (na grančicu) pa niti je slomi niti je uništi.” (Hadis je hasen)
Gledajući tako u snimke poljana prekrivenih šarenim cvijećem na koje su slijetale pčelice, Amina polahko utonu u san. I, gle čuda! Amina se nađe na jednoj istoj takvoj poljani. Oko nje su letjele pčelice. Nije ih mogla prebrojati, niti pratiti kuda idu, ali je zbog njihovog zujanja mogla zaključiti da ih ima puno. ''Es-selamu alejki, Amina!'', začu Amina tanani glasić koji joj nazva selam. Okretala se okolo, ali nije mogla nikoga primijetiti. ''To sam ja, Nahla, evo me ispred tebe.“ Amina ugleda sićušnu pčelicu koja leti unaokolo i gleda u nju. ''Ve alejkumus-selam, Nahla. Zar pčela umije i govoriti?!“, začuđeno je gledala Amina u pčelu. ''Naravno da mogu. Pa i nas je Allah stvorio, isto kao i tebe. Otkud ti ovdje kod nas?!'', upita pčelica Aminu. ''Ja sam samo htjela da vidim gdje vi pčele živite, šta sve umijete da radite i kako pravite med“, zbunjeno je odgovorila Amina. ''E pa onda, dobro došla, draga moja. Ako želiš da me pratiš, moraš biti spremna na pravu avanturu. Moraš biti vrijedna i pametna da bi mene pratila. A ja ti mogu svašta pokazati.“ Dok je pčelica letjela unaokolo sa jednog cvijeta na drugi, Amina je trčkala za njoj i slušala šta joj pčelica govori: ''Ja živim sa svojom porodicom. Preko cijelog dana smo zauzeti i stalno smo u potrazi za hranom koju nalazimo u raznovrsnom cvijeću i beharu, a sve što sakupimo nosimo svojim kućama pa kasnije pravimo med kojim se hranimo mi, a koji koristi i vama.'' ''Gdje je tvoja kuća?“, upita Amina. ''Pođi sa mnom, pokazat ću ti'', pčelica pođe prema obližnjoj šumi. Amina je trčala za njom. Trčala je što je najbrže mogla i trudila se da prati svoju novu drugaricu. Pored velikog stabla na početku šume Amina zastade. ''Evo, tu smo. Ovo je moja kuća. Priđi bliže, Amina. Ne boj se“, pozva je pčelica. Amina se približi stablu i ugleda veliku košnicu prepunu pčela. ''Kako ti imaš veliku porodicu!“, začuđeno je gledala Amina u roj pčela koji je letjeo unaokolo. ''To su moje sestre i moja braća. O nama brine naša majka – matica. Isto tako ona vodi računa o našoj braći i sestrama koji tek treba da se izlegu. Kod nas svi rade zajedno. Svako zna šta je njegov posao. Neki od nas su zaduženi za čišćenje i sređivanje naše kuće – košnice, a drugi sakupljaju hranu od koje pravimo med'', reče joj pčelica. ''Nas u razredu ima 25 pa ipak učiteljica ponekad ima problema dok nas smiri. Kako vama uspijeva da se međusobno slažete i da se ne svađate?“, upita Amina. ''Nas je Uzvišeni Allah obdario da naprestano budemo u poslu. Mi same pravimo saće. To su male kutije u koje mi pakujemo med. Svaka od nas nastoji svoj posao marljivo raditi kako se ne bi poremetio red u košnici.“ Amina je i dalje razgledala radoznalo i nastavila sa pitanjima na koja je tako jako željela da dobije odgovor. ''A kako pravite saće?'', upita Amina. ''Nekoliko nas sa različitih strana počne plesti saće. Mi to radimo poput tvoje majke i nane koje umiju plesti džempere. Nas je Uzvišeni Gospodar obdario da budemo sjajni matematičari tako da svaka od nas zna odakle treba da počne plesti tako da na kraju svako mjesto bude popunjeno. Naše saće je podijeljeno u šestouglove. To radimo da između prostora koji se mora ispuniti medom ne ostane prazan prostor koji se ne bi mogao koristiti. Da smo odabrale bilo koji drugi oblik saća, trougao ili četverougao, ne bismo mogle dobiti toliko prostora za naš med koliko imamo sada. Da bismo napravile med, potreban nam je nektar – sastojak koji mi nalazimo u cvijeću i beharu. Svakoga dana mi pređemo hiljade kilometara, sletimo na hiljade cvjetića, a onda se vraćamo kući i donosimo što smo skupile.“ ''To je prilično zamoran posao i za veća stvorenja, a ne samo za vas tako malene, zar ne? Zar se vi, nikada ne umorite? Zašto se, kad spremite dovoljno meda, ne odmarate?“, upita Amina. Pčela se nasmija: ''Draga moja, nas je Allah dragi obdario izdržljivošću i upornošću tako da sav posao marljivo radimo. Mi ne možemo prestati s našim poslom jer sve što je Allah dao ima svoju svrhu, zbog čega je stvoreno. Tako je i nas Allah s razlogom stvorio. Kad sletimo na cvijet, mi uzimamo sjeme, koje, dok smo mi u letu, pada na zemlju i tako raste novo cvijeće. Leteći tako sa cvijeta na cvijet mi miješamo nektar pa tako nastaju razne boje i vrste cvijeća. Zamisli kakav bi ovaj svijet bio kada ne bi bilo cvijeća?! Isto tako mi pravimo i med. A slatkiši koji ljudi prave ne mogu biti tako slatki i hranjivi za tebe kao naš med.“ Amina je bila očarana pričom svoje drugarice. Slušala je bez predaha sve šta joj pčelica govorila. ''A sad, draga moja, ja odoh dalje. Moj posao me čeka. A i ti moraš ići svojoj kući. Svaki put kad budeš jela med, sjeti se mene i moje porodice i ove priče koju sam ti sad ispričala.“ Amina ne stiže ni da pita pčelicu kad će je naredni put sresti, kad začu glas svoje majke: ''Amina, draga moja. Nemoj spavati tu. Hajde, vrijeme je da kreneš u svoj krevet.“ Amina otvori oči. Ležala je u krilu svog oca. ''Ali, ne mogu sad da idem u svoju sobu. Moram da vam ispričam priču o tome kako pčele prave med“, reče Amina. ''Ali mi to već znamo. Pa zajedno smo slušali i gledali priču o pčelama na DVD-u“, osmjehnu se Abdullah.
Amina je od svoje drugarice naučila kako da bude vrijedna i uporna učenica, a susret sa pčelicom Nahlom ostat će njihova tajna sve do narednog susreta.