Menu

Anarhija u govoru o Allahovoj vjeri

Tema AhlakČitanje 13 minuta

Vrijeme u kojem živimo je vrijeme dostupnosti informacija, štaviše i pretrpanosti informacijama i mogućnosti da se o svemu sazna na jedan brz i instant način. Pojava interneta, društvenih mreža i brzog protoka informacija donijela nam je mnoge beneficije, međutim i mnoge opasnosti i ružne pojave. Na internetu se brzo mogu naći mnoge informacije o medicini, informatici, ekonomiji i svim drugim oblastima, ali ni o jednoj oblasti se ljudi nisu toliko oslobodili da govore i iznose zaključke, mišljenja, nerijetko i fetve, propise, kao što je to slučaj sa šerijatskim znanjem. A zapravo je govor o vjeri bez znanja mnogo opasniji od govora bez znanja o medicini ili bilo kojoj nauci. To je zato što pogreška u govoru o ovosvjetskim naukama ostaje u domenu ovog svijeta i ne škodi čovjeku osim na dunjaluku, dok će greška u govoru o Allahovoj vjeri škoditi i na dunjaluku i na ahiretu.


Uzvišeni Allah govori nam u Kur’anu o zabranjenim stvarima, pa ih spominje po redoslijedu njihove veličine, od najmanje ka najvećoj, pa odmah uz širk najteži grijeh, spominje i govor o Allahu bez znanja: “Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate’” (El-A’raf, 33).

Ibn Kajim, Allah mu se smilovao, u tumačenju ovog ajeta, rekao je: “Allah je zabrane poredao u četiri stepena, pa je prvo spomenuo najmanju, a to je razvrat, zatim slijedi ono što je od toga teže, a to su nasilje i nepravda, zatim nakon toga ono što je teže od to dvoje, a to je širk, a naposljetku ono što je teže od svega toga, a to je govor bez neophodnog znanja o Njemu, što obuhvata govor o Njemu, Uzvišenom, Njegovim imenima i svojstvima, Njegovoj vjeri, propisima i onome što Allah određuje i čini.

‘I ne govorite neistine jezicima svojim: ‘Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno’, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti’

(En-Nahl, 116).

I u ovom ajetu, Allah prijeti onima koji bez znanja govore o vjeri i njenim propisima i da to nije dozvoljeno osim onom ko ima neophodno šerijatsko znanje.

Osnova mnogih grijeha, novotarija i nevjerstva jeste govor bez znanja. Izreka kaže: “Spustite ljude na njihov nivo.” Danas ćemo zateći ljude koji su o Allahovoj vjeri učili preko statusa na društvenim mrežama, preko kratkih klipova na YouTubeu i misle da je to znanje i da su oni učeni. Kakvo li je to samo ponižavanje znanja i Allahove vjere o kojoj misle da znanja imaju! Kakvo je to samo ponižavanje učenjaka i njihovog truda kroz stoljeća! Teško se takvima, a i nama sa njima, Allah da pomogne!

Danas ćeš naći mnoge od takvih kako godinama klanjaju a da harfove ne znaju, nisu upoznati o tome šta je vadžib prilikom abdesta ili gusula, svoje ime na arapskom ne znaju napisati, ali zato odgovaraju imamima i daijama, vagaju ko je musliman, a ko je izašao iz islama, odgovaraju ulemi iz arapskog svijeta i prozivaju ih.

Oni iznose mišljenja, rješavaju probleme u ummetu, za daije kažu kako su uzdržani, neobaviješteni, plaše se itd. Što je najgore, često se njihovo mišljenje dijeli, podržavaju se i slušaju, njihovi stavovi su popularni.

Imamo i mnoštvo stranica na društvenim mrežama iza kojih stoje neuki ljudi, ali su dali sebi za pravo da u porukama odgovaraju na pitanja o propisima, iznose stavove i ocjenjuju.

Nije li ovo anarhija i to ona koja prijeti da uskoro dovede do toga da ne znamo razaznati između autoriteta i maskiranog neznalice?!

Takvi govore o vjeri i njenim propisima a da nikad u životu nisu nisu vidjeli učenjaka. Oni misle da su izvori šerijata internet i statusi na društvenim mrežama, a ne poznaju Kur’an, sumnet, idžma, kijas i druge šerijatske discipline. Vjerovatno nikad nisu čuli za nasih i mensuh, derogirani i derogirajući, mudžmel i mufesal, opširni i detaljan propis, uopćeni i poseban propis (am ve has). Najpoznatiji tefsiri i komentari hadisa za njih su nepoznanica, a kamoli navedeno.

Ovakvom je zabranjeno da govori o vjeri, makar umislio da ima znanja i makar ga ponio polet u vjeri, jer će za govor bez znanja biti ispitivan kod Uzvišenog Allaha, a teško onome ko se bude parničio sa Allahom jer je na Njega iznosio ono što ne zna. Govore riječi kojima ne pridaju pažnju, a ne vide opasnost svog govora koji ih može odvesti u Vatru koliko je razdaljina sedamdeset godina, kao što se navodi u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Za govor utemeljen na znanju ima se samo nagrada, a implicitno tome, kazna za govor po neznanju. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Kada sudija (učenjak) bude sudio, pa uloži trud i pogodi, ima dvije nagrade, a kada uloži trud i pogriješi, ima jednu nagradu.” (Muteffekun alejhi)

To je zato što alim govori po svom znanju, kada o nečemu šuti, njegova šutnja biva po znanju, kada radi, postupa po znanju i znajući šta iz tog govora, šutnje ili postupka može proizaći i sagledavajući posljedice toga. To je mudrost i dalekovidnost učenjaka.

S druge strane, onaj koji ne zna, govori po neznanju, kada postupa, postupa po površnom znanju, nerijetko proizvede i negativne posljedice, pravdajući se da je govorio istinu i imao dobar nijet.

Ko ima prvenstvo i pravo?!

Praksa ashaba, a zatim i najboljih generacija nakon njih govori nam da se kod njih poštovao red i autoritet u znanju i položaju.

Iz događaja u danu smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo izvući mnoge pouke. Čuvši vijest o smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima se obraća Omer, koji iz svoje tuge i nemoći da prihvati tu tužnu vijest govori: “Ko kaže da je Poslanik umro, udarit ću ga sabljom...” Omer, radijallahu anhu, govorio je sve dok se nije pojavio Ebu Bekr, najbolji među njima. Tada Omer, radijallahu anhu, ostaje na svom mjestu i svi slušaju Ebu Bekra, koji se penje na minber da se obrati muslimanima.

O redu i poštovanju autoriteta govori nam cijela zasebna grana u hadiskoj nauci “ilmu džerh ve ta’dil” – nauka o prenosiocima hadisa i njihova ocjena i kritika. Ne daje se isto pravo poznatim i učenim prenosiocima kao onima koji to nisu. Šta reći za one koji nisu imali gotovo nikakvog dodira sa ozbiljnim naučnim djelima?!

Suzdržanost najboljih generacija u govoru o vjeri

Ebu Bekr, najbolji od svih ashaba i onaj koji je bio najbliži Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Koja će me zemlja ponijeti i koje nebo prekriti ako o Allahovoj Knjizi kažem ono što ne znam?” Naši priučeni ne boje se koja će ih zemlja ponijeti ni koje nebo prekriti jer ne shvataju ozbiljnost svojih riječi.

U Musnedu Ibn Mubareka prenosi se od Amra b. Mejmune da je rekao: “Pratio sam Abdullaha b. Mesuda godinu dana. Nisam ga čuo te godine ikad da kaže: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, ili da spomene hadis od njega, a da ga ne bi obuzela teška muka, tako da bi se počeo znojiti.” Bojao bi se da ne pogriješi nešto prenoseći od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, toliko da bi se preznojavao od muke zbog težine tih riječi, a mnogi danas govore bez znanja i ne pridajući važnost svom govoru.

Ibn Musejjib ne bi odgovarao na pitanja, a kada bi morao, govorio bi: “Allahu, sačuvaj me, Allahu, sačuvaj me!”

Lijek protiv ove anarhije

Lijek protiv anarhije jeste da o vjeri govore oni čije je to pravo, a upozore se i ostave oni koji nemaju znanja. Ova bitna stvar i veliko pravo pripada samo učenim ljudima koji imaju neophodno i potrebno znanje. Oni kojima su drugi i učeniji od njih njihovo znanje posvjedočili. Njihovo pravo je da budu poštovani i da se zna njihovo mjesto među ljudima, da se sa njima ne raspravljaju oni koji nisu dostojni toga. Zato što je sama vjera znanje, pa se mora paziti od koga se vjera uzima.

U jednom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čak prijeti onima koji ne poštuju ulemu govoreći da ne pripadaju njegovom ummetu: “Nije od mog ummeta onaj ko ne poštuje starije i koji nije milostiv prema mlađima, i koji ne zna prava uleme.” (Ahmed, šejh Albani kaže da je hasen.)

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim”

(En-Nisa, 59). Ibn Abbas, radijallahu anhu, u komentaru ovog ajeta, rekao je: “To znači: pokoravajte se učenjacima, jer je njih Allah zadužio da podučavaju narod i da im naređuju dobro, a da ih od zla odvraćaju, zbog toga je Allah naredio Svojim robovima da njima budu pokorni.” (Tefsirut-Taberi)

Učenjaci su ljudi koje je Allah odredio za autoritete Svoje vjere i naredio je ljudima da im se vraćaju u svim stvarima vjere, bile one u njihovim očima male ili velike! Allah kaže: “…zato pitajte one koji slijede Knjigu ako ne znate vi!” (El-Enbija, 7). U komentaru ovoga ajeta, imam Šatibi kaže: “Ovdje se naređuje da se ulema pita, jer nije ispravno da se pita onaj čiji se odgovor u šerijatu ne smatra validnim.” (El-Muvafekat)

O onima koji ne poštuju učene i ne daju im njihovo pravo

Imam Ibn Asakir obratio se osobi koja je izrazila nepoštovanje prema učenjaku, riječima: “Nikada nećeš steći poštovanje ako ne poštuješ imame.” Isti imam na drugom mjestu kaže: “Dragi brate, neka Allah uputi i tebe i mene do onoga čime je On zadovoljan i učini nas od bogobojaznih. Treba da znaš da je meso učenjaka zatrovano i poznato je da Allah razotkriva one koji ih omalovažavaju, i On će kazniti one čiji se jezici upuste u njihovo klevetanje, umrtvljivanjem njihovih srca.”

Imam Tahavi kaže: “Ulema selefa, bila ona iz prijašnjih ili onih generacija poslije njih, ne spominje se osim po dobru, a onaj ko ih spominje po lošim stvarima, taj nije na pravom putu.” (Šerhul-Akidetit-Tahavi)

Iako je mnogo šerijatskih tekstova koji ukazuju na obavezu poštovanja učenjaka, daija i onih koji nas podučavaju, mnogi su sve te tekstove preskočili i dali sebi prvenstvo i pravo da govore ispred učenijih od sebe, njih prozivaju i sa njima raspravljaju. Obaveza svakog od nas je da, ako se nađe na mjestu na kojem se neko od uleme vrijeđa, toga koji to radi upozori i savjetuje, a ako nastavi, onda mu je dužnost da napusti takvo mjesto.

Jesi li ti taj?!

Naš učitelj tokom studija u Medini i jedan od poznatih alima Medine, šejh Jahja b. Ibrahim el-Jahja, govorio nam je da trebamo postaviti sebi pet pitanja prije nego što govorimo o velikim stvarima:

• Jesi li onaj koji daje fetve?!

• Jesi li kadija (šerijatski sudija)?!

• Jesi li ti zadužen za to?!

• Jesi li zamjenik zaduženog?!

• Traži li se od tebe da donosiš sud i govoriš?!

Rekao nam je: “Ako ne pripadaš jednoj od ovih pet kategorija, najpreče je da šutiš.”

Sveznajućeg Gospodara molimo da nas sačuva od govora o vjeri bez znanja. Molimo Allaha da oni koje slušamo, na čije se stavove vraćamo i njihove stavove prenosimo, budu naši učeni, čijem smo znanju posvjedočili. Molimo Allaha da uputi one koji su se upustili u kobnu avanturu, da govore o Allahovoj vjeri bez znanja i prikaže im opasnost tog djela!