Kada je jedna muslimanka došla na pijacu Benu Kajnuka da proda neku robu, a potom otišla kod zlatara da kupi nakit, ukazala im se prilika. Muslimanka je sjela da sačeka svoj red i ljudi iz ovog plemena počeše je nagovarati da otkrije lice. Ona je to odbijala, i dok su se tako prepirali, zlatar joj priđe iza leđa i priveza njen veo u čvor i zakači ga za nešto. Kad je muslimanka ustala, otkrio joj se dio tijela pa su joj se okupljeni pripadnici plemena Benu Kajnuka počeli smijati. Žena je počela zapomagati i dozivati u pomoć, a jedan musliman pritrča i ubi zlatara, nakon čega njegovi saplemenici ubiše muslimana. Porodica ovog muslimana počela je dozivati muslimane da priteknu u pomoć protiv židova; slučaj je rasrdio muslimane i tako se desila tuča između njih i Benu Kajnuka. (Ibn Hišam, Es-Sira) Čuvši šta se desilo, Allahov Poslanik je donio odluku o raskidanju ugovora s njima kao što mu je Allah naredio: ''Čim primijetiš od nekog plemena vjerolomstvo, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike.“ (Sura El-Enfal, 58.)
Imam Ez-Zuhri smatrao je da se ova bitka odigrala treće godne po Hidžri, dok El-Vakidi i Ibn Sa'd tvrde da se odigrala polovinom mjeseca ša'bana druge godine po Hidžri. (Albani, Es-Siretun-Nebevijjetus-Sahiha) Uglavnom, historičari se slažu da se ova bitka odigrala nakon bitke na Bedru jer su židovi iz plemena Benu Kajnuka prekršili sporazum sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Vjerovjesnik se sastao s njima na pijaci Benu Kajnuka i tom prilikom uputio im savjete, pozvao ih da prime islam i upozorio da paze da ih ne snađe isto što i Kurejšije na Bedru. Ali članovi ovog plemena na to su odgovorili provokacijom i prijetnjom, iako su sporazumom bili obavezani na pokornost i prihvatanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao vođe. Rekli su: ''Muhammede, nemoj da te zavara to što si pobio jednu grupu nesposobnih Kurejšija koji se ne znaju boriti. Ako napadneš nas, vidjet ćeš šta su pravi borci i uvjerit ćeš da nema boraca kao što smo mi!'' (Ibn Hišam, Es-Siretun-Nebevijje)
Konkretni povodi bitke protiv Benu Kajnuka
Njihov odgovor pokazivao je da nemaju namjeru pridržavati se ugovora niti da poštuju muslimane, naprotiv, pokazivali su neprijateljstvo, ponašali se izazivački i dali su do znanja da se pripremaju za borbu. Tenzije su rasle jer je bilo jasno da ovo pleme nema namjeru poštovati sporazum, nego samo čekaju pogodnu priliku da isprovociraju sukob s muslimanima. Kada je jedna muslimanka došla na pijacu Benu Kajnuka da proda neku robu, a potom otišla kod zlatara da kupi nakit, ukazala im se prilika. Muslimanka je sjela da sačeka svoj red i ljudi iz ovog plemena počeše je nagovarati da otkrije lice. Ona je to odbijala, i dok su se tako prepirali, zlatar joj priđe iza leđa i priveza njen veo u čvor i zakači ga za nešto. Kad je muslimanka ustala, otkrio joj se dio tijela pa su joj se okupljeni pripadnici plemena Benu Kajnuka počeli smijati. Žena je počela zapomagati i dozivati u pomoć, a jedan musliman pritrča i ubi zlatara, nakon čega njegovi saplemenici ubiše muslimana. Porodica ovog muslimana počela je dozivati muslimane da priteknu u pomoć protiv židova; slučaj je rasrdio muslimane i tako se desila tuča između njih i Benu Kajnuka. (Ibn Hišam, Es-Sira) Čuvši šta se desilo, Allahov Poslanik je donio odluku o raskidanju ugovora s njima kao što mu je Allah naredio: ''Čim primijetiš od nekog plemena vjerolomstvo, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike.“ (Sura El-Enfal, 58.) Uskoro je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na čelu vojske sastavljene od muhadžira i ensarija hitao ka naselju Benu Kajnuka. U toj bitki Bajrak je nosio Hamza b. Abdul-Muttalib, a Ebu Lubabe, čije je pravo ime bilo Bešir b. Abdul-Munzir el-Umeri, ostao je u Medini kao Poslanikov zamjenik. (Tarihut-Taberi)
Opsada naselja Benu Kajnuka
Kada je saznalo za Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, dolazak, pleme Benu Kajnuka se zabarikadiralo u svojim utvrdama i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao ih je pod opsadom petnaest noći. (Ibn Hišam, Es-Sira) Opsada ih je sasvim iznenadila i nisu znali šta da rade nakon što je spriječen svaki dolazak pomoći i zaustavljen svaki njihov pokret. Strah je ispunio njihova srca te su, izgubivši strpljenje i svaku nadu u otpor, odlučili da se predaju i prihvate Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, presudu o njima, iako su ne tako davno drsko prijetili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da su opasniji i bolji borci od kurejšijskih mnogobožaca. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio je El-Munzira b. Kudamu es-Sullemija el-Evsija da ih poveže, vezujući im ruke na leđa. (El-Jehud fis-Sunnetil-Mutahhere)
Nastojanja munafičkog vođe da se pobunjenici amnestiraju
Ibn Selul je pokušao osloboditi svoje saveznike. Prvo je prolazeći pored njih zatražio od njihovih čuvara da ih odvežu, ali je Munzir reagirao energično uzviknuvši: ''Zar ćete odvezati narod koji je svezan po naređenju Allahovog Poslanika! Tako mi Allaha, odrubit ću glavu svakome ko ih pokuša odvezati!“ Suočivši se s ovakvom reakcijom, Abdullah b. Ubejj b. Selul odustao je od svoje nakane i otišao Vjerovjesniku kako bi pokušao od njega izvući dozvolu za odvezivanje zarobljenih. (El-Humejdi, Et-Tarihul-islam) Došao je Vjerovjesniku i rekao: ''O Muhammede, učini dobro mojim saveznicima!“ Benu Kajnuka su inače bili saveznici Hazredža, plemena kojem je pripadao i Ibn Ubejj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu ništa odgovorio, pa je Ibn Ubejj ponovo rekao: ''Muhammede, učini dobro mojim saveznicima!“ Allahov Poslanik se okrenuo od njega, a on je stavio ruku unutar Poslanikovog oklopa, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Pusti me!“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sada je već bio veoma ljut, što mu se moglo primijetiti na licu, i rekao je: ''Teško tebi, pusti me!“ Ibn Ubejj reče: ''Ne, tako mi Allaha, dok ne učiniš dobro mojim saveznicima! Četiri stotine boraca bez oklopa i tri stotine oklopnika branili su me od svakog neprijatelja, a ti hoćeš da ih pobiješ u jednom danu! Allaha mi, bojim se da me ne zadesi nesreća!“ Nakon ovoga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Učinit ću to za tebe.“ (El-Jehudu fis-Sunnetil-Muttahere) Zatim je naredio da ih odvežu i protjerao ih iz Medine, a njihov imetak je pripao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimanima. Zadatak sakupljanja i evidentiranja njihovog imetka povjeren je Muhammedu b. Meslemetu. Abdullah b. Ubejj b. Selul bio je došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ga pokušao nagovoriti da dozvoli židovima iz plemena Benu Kajnuka ostanak, ali je na vratima njegovog doma zatekao Uvejma b. Sa'ida, ensariju iz plemena Evs, koji ga je spriječio da uđe. Tom prilikom između njih se desila tuča. Naime, kada mu je Uvejm rekao: ''Nećeš ući dok ti ne dozvoli Allahov Poslanik'', Ibn Ubejj ga je gurnuo, na što je Uvejm žestoko reagirao pa su se potukli, a Ibn Ubejj je u tuči izgrebao lice o zid, od čega mu je potekla krv.
''Promijenila su se srca!''
Ubade b. Es-Samit bio je iz Benu Aufa koji su, poput Abdullaha b. Ubejja, bili u savezu sa plemenom Benu Kajnuka, ali kada su prekršili ugovor, Ubade, radijallahu anhu, otišao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga obavijesti da se pred Allahom i Njegovim Poslanikom odriče saveza s njima. On je rekao: ''Allahov Poslaniče, uzimam za zaštitnike Allaha i Njegovog Poslanika i vjernike, a odričem se saveza i prijateljstva sa ovim nevjernicima!“ (El-Jehudu fis-Sunnetil-Muttahere) Kada je odlučeno da Benu Kajnuka budu protjerani, Allahov Poslanik je taj zadatak povjerio Ubadi b. Es-Samitu. Ljudi iz ovog židovskog plemena govorili su mu: ''O Ebul-Velide, od svih ljudi iz Evsa i Hazredža, baš ti da nam ovo uradiš, a mi smo ti saveznici!?“ Ubade, radijallahu anhu, odgovorio im je: ''Kada ste prekršili ugovor, došao sam Allahovom Poslaniku i rekao: 'Allahov Poslaniče, pred tobom se odričem i njih i savezništva s njima.''' Ibn Ubejj i Ubade b. Es-Samit bili su na istom stepenu savezništva s njima, pa je Abdullah b. Ubejj rekao: ''Odrekao si se svojih saveznika? Oni to nisu zaslužili od tebe.'' Podsjetivši ga tom prilikom na neke usluge koje su mu učinili u važnim momentima, Ubade je odgovorio: ''O Ebul-Hubab, promijenila su se srca, a prijašnje ugovore izbrisao je islam. A vallahi, ti se petljaš u nešto za što ćeš se brzo pokajati.“ Ubade, radijallahu anhu, nadgledao je kako se spremaju za put i požurivao ih. Tražili su od njega da im da dodatno vrijeme, a on je odgovorio: ''Ni trena! Imate tri dana kao što je naredio Allahov Poslanik i nimalo više! A da se mene pitalo, ne bih vam dao nijednog trena!“ Nakon tri dana, Ubade, radijallahu anhu, izašao je i pratio njihov odlazak prema Šamu i govoreći im: ''Idite što dalje!“ Pratio ih je sve do mjesta Halefuz-Zubab. On se odatle vratio, a oni su nastavili dalje i naselili se u Azreatu, mjestu u Šamu. (El-Jehudu fis-Sunnetil-Mutahhere) Benu Kajnuka su otišli iz Medine poniženi, predali su oružje i ostavili imetak kao plijen muslimanima, a bili su najhrabrije, najsposobnije, najbrojnije i najopremljenije židovsko pleme u Medini.
Ajeti objavljeni povodom Ibn Selula i Ubade b. Es-Samita
Uzvišeni Allah je rekao: ''O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah, uistinu, neće ukazati na Pravi put ljudima zulumćarima. Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: 'Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.' A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati, a oni koji vjeruju reći će: 'Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su, zaista, s vama?' Djela njihova bit će poništena i oni će nastradati. O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere otpadne – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora boriti. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i sve zna. Vaši su zaštitnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnike uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će, svakako, pobijediti.“ (El-Maide, 51-56.) O ovim ajetima Ibn Atijje je rekao: ''Kada se nakon Bedra desio sukob sa Benu Kajnuka i kada je Allahov Poslanik htio da ih pobije, Abdullah b. Ubejj b. Selul, njihov saveznik, stao je u njihovu odbranu. Ubade b. Es-Samit također je bio njihov saveznik, jednako kao i Abdullah, ali kada je vidio kakve su namjere Allahovog Poslanika nakon što su se židovi usprotivili Allahu i Njegovom Poslaniku, Ubade je došao Poslaniku i rekao: 'Allahov Poslaniče, ja se pred Allahom i Njegovim Poslanikom odričem saveza i prijateljstva sa židovima i potpuno sam odan jedino Allahu i Njegovom Poslaniku!' S druge strane, Abdullah b. Ubejj b. Selul rekao je: 'Ja se ne odričem saveza i prijateljstva sa židovima; ja sam čovjek koji se boji da ga ne zadesi kakva nevolja.'“ (Ibn Atijje, El-Muharrerul-Vedžiz)
Pouke, poruke i propisi
● Benu Kajnuka je prvo židovsko pleme koje je prekršilo ugovor sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. O njima je Allah objavio riječi: ''Reci onima koji ne vjeruju: 'Bit ćete pobijeđeni i u Džehennemu okupljeni, a užasno je to boravište!' Vi ste imali znak u dvjema grupama koje su se sukobile: jednoj koja se borila na Allahovom putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da ih svojim očima vidi dva puta više! A Allah Svojom pomoći podržava koga On hoće! To je, doista, pouka za one koji su dalekovidni!“ (Ali Imran, 12-13.)
● Čast muslimanke je svetinja koja se brani životom. Jedan ashab je dao svoj život, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokrenuo je rat radi odbrane časti muslimanke, što dovoljno govori koliko je žena u islamu cijenjena.
● Ubade b. Es-Samit – zdravo srce, je primjer iskrenog muslimana odanog svojoj vjeri, koji ne gleda lični interes nego interes islama. S druge strane, Ibn Selul je primjer licemjera, čovjeka bolesnog srca koji misli samo na svoj interes ne obazirući se na interes muslimanske zajednice.
● Vjerovjesnikov odnos prema vođi licemjera počivao je na blagosti, u nadi da će to utjecati na njega i očistiti mu srce i skinuti koprenu pa će poći Pravim putem. A ako bi se on popravio, to bi moglo utjecati i na njegove sljedbenika da se i oni poprave pa bi islamski redovi postali čvršći. Time je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, još jednom pokazao svoje političko umijeće, a nama je dao veličanstvenu lekciju o ponašanju prema ljudima.
● Vjerovjesnik je vodio računa da spriječi sve što bi moglo dovesti do razdora u muslimanskoj zajednici stoga je trpio uvrede vođe licemjera, jer, neki muslimani, ensarije, bili su novi u islamu pa je postojala bojazan da vođa licemjera, utječe na njih zbog velikog ugleda koji je uživao među stanovnicima Medine, te da izazove smutnju među vjernicima.