Allahova milost prema nama je neizmjerna, blagodati kojima nas je obasuo ne mogu se pobrojati. Uzvišeni Allah kaže: "Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojati; Allah je, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je." (En-Nahl, 18)
Jedna od najvećih Allahovih blagodati prema nama jeste blagodat života i blagodat djece. A, svaku blagodat treba istinski spoznati i priznati da je od Allaha, džellešanuhu, i voditi računa o njoj. Što je blagodat veća, treba više voditi brige o njoj. Ono što je vrijedno i dragocjeno, to se cijeni i čuva. Uzvišeni kaže: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre kojoj su ljudi i kamenje gorivo" (Et-Tahrim, 6); "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire." (En-Nisa, 1)
Svemilosni Allah, iz Svoje milosti prema nama, kad je podario ove blagodati, podario nam je i Uputu i najbolje propise kako da ih čuvamo i pri tome zaslužimo neuporedivo veće blagodati u vječnom Džennetu. Uzvišeni kaže: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve -- kao uputu, i milost, i radosnu vijest za muslimane. Allah, zaista, naređuje pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjih, a razvrat, sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; On vas savjetuje ne biste li se prisjetili i pouku uzeli." (En-Nahl, 89--90)
Na djeci kao Allahovoj blagodati treba se zahvaliti Gospodaru, a to ćemo najbolje učiniti ako ih odgojimo kao vjernike, u okrilju Allahove vjere i Njegovog zadovoljstva.
• Djeca su veličanstvena blagodat, divan i velik dar, koji je Allah Uzvišeni dao Svojim robovima. Ova blagodat zahtijeva da se iskazuje zahvalnost Darovatelju blagodati i da se brižljivo čuva. Djeca su plod ljudskog srca i kičme, ukras u životu na ovom svijetu. Uzvišeni kaže: "Imetak i sinovi ukras su u životu na ovom svijetu" (El-Kehf, 46). A, Uzvišeni nam je spomenuo jednu od dova dobrih robova Svemilosnog: "Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih!" (El-Furkan, 74).
• Isto kao što roditelji imaju prava i obaveze prema djeci, tako i djeca imaju prava i obaveze prema roditeljima. Prava koja je islam propisao kad je riječ o djeci jesu sljedeća:
-- Pravo djeteta prije rođenja, što podrazumijeva da budući otac izabere pobožnu ženu i majku svome djetetu, koja će voditi računa o djetetu u toku trudnoće i čuvati njegovo pravo na život. Jedno od prava djeteta jeste i pravo na život, zbog čega je zabranjen abortus -- prekid trudnoće, namjerno uništenje života dok je još plod u utrobi majke. S ciljem zaštite zdravlja i majke i djeteta islam je dao olakšicu trudnici i oslobodio je obaveze posta. Usto, propisana je i krvarina koju mora platiti onaj koji uzrokuje smrt ploda.
-- Pravo djeteta poslije rođenja podrazumijeva da se roditelji raduju rođenju i da primijene neke sunnete, kao što je: tahnik -- namazati djetetu desni sažvakanom datulom, priznati očinstvo, nadjenuti mu lijepo muslimansko ime, zaklati akiku za dijete, obrijati mu glavu i podijeliti sadaku u težini kose, obrezivati, odnosno osunetiti muško dijete, dojiti dijete propisani period, ukoliko ne postoje neke opravdane zapreke, i starati se o djetetu na najbolji način, pravedno postupati među djecom, ne favorizirajući jedno dijete nad drugom djecom, voditi brigu o njihovom tjelesnom i duševnom zdravlju i poštovati prava djeteta u nasljedstvu, oporuci, poklonima i dr.
• Naša djeca su odgovornost za koju će nas Allah pitati na Sudnjem danu. Rekao je Uzvišeni: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre kojoj su ljudi i kamenje gorivo" (Et-Tahrim, 6). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "...zaista dijete ima svoje pravo kod roditelja" (Muslim, 1159); "Svi ste vi pastiri i svaki pastir bit će odgovoran za svoje stado... Čovjek je pastir svojoj porodici i on je odgovoran za njih. Žena je pastirica u kući svoga muža i njegovoj djeci, i ona je odgovorna za njih." (Buhari, 2409; Muslim, 1829); "Allah će pitati svakog onog kome je povjerio nešto da čuva i bude za to odgovoran, da li je to sačuvao ili pronevjerio. I čovjek će biti pitan za svoju porodicu" (Nesai, Sunenul-kubra, 9174, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Gajetul-meram, 271). "Kojem god čovjeku Allah povjeri podanike, pa on umre varajući svoje podanike, Allah će mu zabraniti Džennet" (Buhari, 7151; Muslim, 142).
• Svaki roditelj treba se bojati Allaha u pogledu svoje djece i nastojati da ih usmjerava na dobro i da ih u tome pomaže, da ih odvraća od zla, loših djela i svega što je odvratno, da ih upozorava i odvrati od svakog puta koji vodi u nepokornost i griješenje Allahu Uzvišenom.
• Odgoj djece počinje prije sklapanja braka tako što će se izabrati pobožna žena za suprugu i majku. To je jedno od prava djece. Majka je škola koja odgaja uspješne generacije. U hadisu se kaže: "... odaberi vjernicu, inače ćeš zažaliti!" (Buhari, 5090; Muslim, 1466)
• Jedno od najvećih prava djeteta kod njegovih roditelja jeste da ga lijepo i ispravno odgoje na principima Allahove Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu usade plemenit moral i najljepše ponašanje. Dakle, roditelji prije svega moraju voditi računa od djetetovom imanskom odgoju, pobožnosti, moralu, zdravorazumskom razmišljanju, zdravom životu, duševnom zdravlju, društvenim normama. Sve to omogućit će djeci da ustrajno kroče Pravim putem, zasluže Džennet i spase se od džehennemske vatre. Uzvišeni kaže: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre kojoj su ljudi i kamenje gorivo" (Et-Tahrim, 6). Roditelji će čuvati porodicu od Vatre tako što će ih pozivati da čine dobro, odvraćati ih od zla, podučavati ih svemu što je korisno i odgajati. (Tefsirul-Begavi, 8/169)
• Učenjaci su rekli: "Dijete je emanet svojim roditeljima. Dječije srce je čisto, nevino, ono je dragocjeni dragulj, na koji ništa nije ugravirano, a spremno je da prihvati sve što mu se ponudi. Ako se dijete navikne na dobro i njemu se poduči, odrast će sklono činjenju dobra i bit će sretno i na dunjaluku i ahiretu, a tako će sevap i nagradu za to imati i njegovi roditelji i svaki njegov učitelj i odgajatelj. A, ako se odgoji da čini zlo, pa se u životu i oda činjenju zla, bit će nesretno i propast će, a taj grijeh i breme nosit će i on i onaj koji je bio odgovoran za njega i ko je bio njegov staratelj. Koliko god roditelj čuvao svoje dijete od dunjalučke vatre, još je preče da ga čuva od ahiretske, džehennemske vatre." (Gazali, Ihjau ulumid-din, 3/72)
Zato se kaže da je učenje u djetinjstvu kao klesanje u kamenu.
• Roditelj je dužan da odgoji svoju djecu u okrilju imana, da vjeruju u jednoga Boga i da samo Njemu ibadet čine. Na to se ukazuje u ajetima: "Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: 'O sinko moj, nemoj Allahu u obožavanju nikoga pridruživati; širk je, zbilja, zulum veliki.'" (Lukman, 13)
U tom kontekstu od Ibrahima et-Tejmija, rahimehullah, prenosi se da su selefi -- dobri prethodnici u prisustvu svoje djece voljeli ponavljati riječi šehadeta: "La ilahe illallah", ne bi li to bile njihove prve riječi. (Ibn Ebu Šejba, El-Musannef, 3519)
• Roditelji su dužni da poduče djecu da traže pomoć od Allaha, da se na Njega oslanjaju i u Njega pouzdaju, da vjeruju Allahovo određenje i sudbinu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tome je podučio Ibn Abbasa, radijallahu anhu, dok je bio dječačić, o čemu Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kazuje: "Jednog dana sjedio sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: 'Mladiću, podučit ću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, Allah će tebe čuvati! Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha, a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se cijeli ummet sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A, i kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice.'" (Tirmizi, 2516, i dr. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
• Roditelj je dužan da u svoju djecu usadi ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i njegovim plemenitim ashabima i dobrim prethodnicima, da ih poštuju i cijene, i da znaju njihov stepen i veličinu. Usto, treba da djecu poduči siri, životopisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: bitkama koje je vodio, životu, stanjima kroz koja je prolazio i njegovim govorima. Jer, najbolji uzor jeste poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem! Imam Malik b. Enes, rahimehullah, rekao je: "Selefi su podučavali svoju djecu ljubavi prema Ebu Bekru i Omeru, radijallahu anhuma, isto kao što su ih podučavali surama iz Kur'ana." (El-Lalikai, Šerhu-usulil-i'tikad, 7/1313)
Alija b. Husejn b. Alija, rahimehullah, praunuk Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Učili smo o Poslanikovim bitkama i događajima iz njegovog života, kao što smo učili sure iz Kur'ana." (Hatib el-Bagdadi, El-Džamiu li ahlakir-ravi, 1591)
Ismail b. Muhammed b. Sa'd b. Vekkas, rahimehullah, rekao je: "Babo me podučavao Poslanikovim bitkama, govoreći: 'Sinčiću moj, ovo su postignuća i dani slave tvojih predaka, pa nemoj da se izgubi spomen na njih.'" (Hatib el-Bagdadi, El-Džamiu li ahlakir-ravi, 1590)
• Roditelj je dužan da poduči svoju djecu da obavljaju namaz dok su još mala, na što se ukazuje u riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Naređujte svojoj djeci da klanjaju namaz kad im bude sedam godina, i udarite ih ako ne budu obavljali namaz u desetoj godini, i u posteljama ih rastavljajte." (Ebu Davud, 495, i dr. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihul-džami, 5868.)
Šejh Ibn Baz, rahimehullah, rekao je: "O Allahov robe, obrati pažnju na članove svoje porodice i nemoj ih zanemariti. Moraš se puno truditi u njihovom odgoju. Podstiči svoje sinove i kćeri da klanjaju kada napune sedam godina, i udari ih ako ne klanjaju kada napune deset godina, laganim udarcem kako bi im pomogao u pokornosti Allahu i da se naviknu da obavljaju namaz na vrijeme, kako bi bili ustrajni u Allahovoj vjeri i naučili Istinu, kako se navodi u vjerodostojnom sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Ibn Baz, Medžmuul-fetava, 6/46)
• Roditelj je dužan da djecu od najranijih dana djetinjstva navikava da poste, da prisustvuju iftarima, da ih podstiče da udjeljuju sadaku, posebno u ramazanu, da ih navikava da klanjaju teravih-namaz. Na sve to treba da ih podstiče metodom nagrade. Rubejja, kćerka Muavviza, radijallahu anha, rekla je za post dana Ašure, koji je bio obavezan prije propisivanja posta ramazana: "Mi smo postili, a navikavali smo i svoju djecu da poste. Pravili smo im igračke od (obojene) vune, pa kada bi koje od njih zaplakalo za hranom, davali smo mu tu igračku i tako sve do iftara." (Buhari, 1960; Muslim, 1136)
• Roditelj je dužan da djecu, dok su još mala, postepeno poduči propisima halala i harama, počevši od najbitnijih stvari ka onim manje bitnim. Od ranog djetinjstva dijete razumijeva koncept halala i harama, pa ako mu se pojasni šta je halal, a šta haram, ono će to usvojiti. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kad je Hasan b. Alija, radijallahu anhu, uzeo jednu datulu koja je data na ime zekata i stavio je u usta, rekao: "Ostavi je! Baci je!", pa kada je Hasan bacio datulu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: "Zar ne znaš da mi ne jedemo ništa što je dato na ime zekata (i sadake)?" (Buhari, 1419; Muslim, 1069)
• Roditelj je dužan da svoju djecu i porodicu podstiče da nauče napamet jutarnji i večernji zikr, i neke kratke i jezgrovite hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su odgovarajući njihovom uzrastu, i da ih s njima, s vremena na vrijeme, ponavlja. Treba da ih nagradi za njihovo učenje napamet. Na ovaj način djeca se navikavaju da svoj život ispune vjerom i da se vladaju sukladno onome što Allah propisuje.
• Roditelj je dužan da odgoji svoju djecu u okrilju vrijednosti plemenitog ahlaka, morala.
-- Ahlak, odnosno lijep odnos prema Allahu podrazumijeva oživljavanje urođene fitre (prirode) u djetetu, upoznajući ga i podsjećajući na Allahove blagodati, na Allahov nadzor nad svime.
-- Lijep odnos prema Poslaniku, što podrazumijeva ljubav prema Poslaniku, pokornost i poznavanje Poslanikovog života.
-- Lijep odnos prema samome sebi i drugima, što podrazumijeva stid, lijep ahlak, dobročinstvo prema roditeljima, održavanje rodbinskih veza, čuvanje jezika, istinoljubivost, plemenitost, čuvanje emaneta, povjerljivost, urednost, odgovornost itd.
-- Upozoravati ih na pogubnost ružnog ahlaka, kao što je škrtost, laganje, krađa, oholost, ružan govor, rasipništvo i raskalašenost, uhođenje, zavist, varanje i sl.
-- Podučiti ih lijepom ponašanju u svemu: kako obaviti nuždu, posvetiti pažnju urođenim svojstvima (fitre), higijeni i čistoći, bonton prilikom jela i pića, oblačenje, spavanje, traženje dozvole za izlazak iz kuće i ulazak u prostoriju, pokrivanje stidnih mjesta, bonton kad se kihne ili zijeva i sl.
• Roditelj je dužan da odgaja svoju djecu u okrilju vrhunskih plemenitih vrijednosti i da u njih usađuje visoke ambicije, ali i da ne dozvoli da se kod djece razvija samoprijezir i kompleks manje vrijednosti. Treba ih motivisati na različite načine na postizanje i ostvarivanje visokih ambicija. Spominje se da je Hind, kćerka Utbe, radijallahu anha, još odmalena pripremala i odgajala svoga sina Muaviju, radijallahu anhu, da bude velika ličnost, pa je to i postao. (Ibn Asakir, Tarihu-Dimešk, 59/65)
• Plemenitost i izvanrednost djeteta može se uočiti od rane dobi. Učenjaci su rekli: "Izvanrednost djeteta može se prepoznati po tome što odabire vrhunske stvari i ima visoke ambicije. Kada se djeca okupe radi igre, ono dijete koje ima visoke ambicije reći će: 'Ko će biti sa mnom?', a dijete koje ima niske ambicije reći će: 'Sa kim ću ja biti?'" (Ibn Adim, Tezkiretul-aba, str. 30)
To je dobro znao Omer, radijallahu anhu, koji je Ibn Abbasa, radijallahu anhu, kao mladića dovodio na sastanke vijeća zajedno s učesnicima Bedra (najistaknutijim i najvrednijim ashabima), primijetivši kod njega još u ranoj mladosti izvanrednost. (Buhari, 4970)
Ibn Omer, radijallahu anhu, kad bi sreo svoga sina Salima, ljubio bi ga i govorio: "Šejh ljubi šejha." (Ibn Ebu Dunja, En-Nefekatu alel-ijaal, str. 147)
Otuda muslimani treba da vode brigu o svojoj djeci i da prepoznaju njihove talente, ne bi li postali: ili jedan od učenjaka odgajatelja, ili reformatora, ili onaj kojim će Allah Svevišnji pomoći Svoju vjeru.
• Nužno je odgajati djevojčice u okrilju stida i čednosti, a te osobine doista su ukras i ljepota žene. Usto, treba ih postepeno navikavati na nošenje hidžaba i pokrivanje i da je hidžab simbol čednosti, čestitosti i dostojanstva. U tom kontekstu lijepo je rečeno: "Dok je stablo mlado, grana se može ispraviti, a kad ostari, većinom se ne može ispraviti, osim da se slomi."
• Nemaran odnos u odgoju malih djevojčica podrazumijeva da se navikavaju da nose kratke suknjice, usku odjeću, da se razgolićavaju, da se ne vodi računa o pokrivanju stidnih mjesta, posebno kad su u dobi blizu punoljetnosti, u dobi puberteta, što predstavlja opasnost za njih od onih bolesnih srca koja ne razdvajaju žene i djevojčice, a usto, noseći takvu odjeću zavole takvo oblačenje, pa je poslije to teško promijeniti.
Nastavit će se...
(Izvor: 48 faide fi terbijetil-evladi)
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, hafizehullah
Priredio: Adnan Fetić, prof.