Većina ljudi kojima se podari neka blagodat misli da je to ustvari zasluga i odlikovanje, dok u suštini nije tako. Velika je razlika između podarene blagodati (ni’meta) i dodatne blagodati i odlikovanja (fadla). Možemo kazati da je svaka odlika blagodat, ali da nije svaka blagodat ujedno i odlikovanje.
Islamski učenjaci kažu da je počast u ljudskom domenu sve ono što dadne drugom, a što prelazi njegove potrebe. Zato se kaže: “počastio ga je”, a u pravu Uzvišenog Allaha, to je ono što On daruje onim robovima koje On izabere, poput blagodati poslanstva i vjerovjesništva ili vjerovanja i upute. (Atijja Salim, Tefsir sure Hudžurat)
U općim blagodatima učestvuju i vjernik i nevjernik, dok odlikovanje pripada samo vjernicima. Zbog toga je Allah kazao: “Svaka vaša blagodat (ni’met) je od Allaha” (En-Nahl, 53), jer blagodati poput života, zdravlja, porodice, ukusne hrane i prijatnog pića izraz su Allahove milosti prema stvorenjima općenito, a za našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Velika je Allahova blagodat (fadl) prema tebi” (En-Nisa, 113), jer je odlikovan onim čime nije niko od Allahovih stvorenja, poput Miradža, i blagodatima koje su imali samo rijetki poslanici, poput direktnog razgovora sa Allahom i prisnog prijateljstva s Njim.
U ovom smislu je i predaja od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah daje dunjaluk onima koje voli i onima koje ne voli, ali iman daje jedino onima koje voli.” (Hakim, Mustedrek, i kaže da je vjerodostojan, a s njim se složio i Zehebi)
Karunu je dat obilan imetak kao blagodat od Allaha, ali mu je on bio uzrok propasti i kazne. Odlikovanje, dakle, ima uže značenje i nikada ne može biti uzrok kazne i nedaće na onom svijetu.
Uzmimo primjer dvojice vladara koji su imali istu blagodat, a to je apsolutna vlast. Jedan je Allahov neprijatelj faraon, kojem je vlast udarila u glavu do te mjere da se proglasio božanstvom i skončao u vječnoj Vatri. Možemo li ovu blagodat nazvati odlikovanjem? Apsolutno ne! Drugi vladar je Sulejman, alejhis-selam, koji je svoju vlast potčinio Uzvišenom Vladaru, a svoj utjecaj stavio u službu Njemu. U njegovom slučaju je vlast odlika kojom se može ponositi i na dunjaluku i na ahiretu.
U tom kontekstu navode se Allahove riječi: “Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: ‘Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!’ I Sulejman naslijedi Davuda i reče: ‘O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!’” (En-Neml, 15–16), ili primjer dvojice uglednih bogataša, Ebu Bekra es-Siddika, radijallahu anhu, s jedne i Ebu Džehla b. Hišama s druge strane. I Ebu Bekr i Ebu Džehl bili su trgovci, ali jedan je trgovao s Allahom i, pored ostalih zasluga, i svojim imetkom pretekao druge i zaslužio posebno odlikovanje kod Allaha i Njegovog Poslanika, a imetak Ebu Džehla odveo ga je u jamu Bedra na ovom svijetu i provaliju džehennemsku na onom.
Razmisli o ovim primjerima i vidjet ćeš da su se mnogi zavarali misleći da im je, ukoliko im se dadne mrvica dunjaluka, to garancija uspjeha i spasa na ahiretu. Koliko je onih koji su krenuli pravim putem, pa im je Allah dao svoje blagodati i to im je bilo uzrok propasti? Molimo Allaha za uputu i spas!
Fadl je počast robu od Gospodara, koja podrazumijeva korištenje blagodati u svrhu postizanja Allahovog zadovoljstva, baš kao što je to činio Sulejman, alejhis-selam, svojom vlašću i Ebu Bekr, radijallahu anhu, svojim imetkom.
Zato počast nikada u Kur’anu nije spomenuta u kontekstu govora o blagodatima koje zajednički uživaju i vjernici i nevjernici.
Život je blagodat, ali je počast živjeti u islamu. Imetak je blagodat, a posebna odlika je trošiti ga na Allahovom putu. Razum je ni’met, a fadl je njime spoznati Gospodara i uputu. Djeca su blagodat, ali je posebno odlikovanje da nam budu od koristi na dunjaluku i nakon naše smrti. Slobodno vrijeme je ni’met, a fadl je koristiti ga u učenju islama, zikru ili učenju Kur’ana...
Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, siromašnim muhadžirima, nakon što su mu se požalili na činjenicu da bogataši prednjače u dobru jer udjeljuju na Allahovom putu, citirao ajet: “To je Allahova blagodat (fadl), koju On daje kome hoće.” (Muslim)
Dakle, nije sami imetak nazvao fadlom, jer ga može posjedovati i vjernik i nevjernik, nego je njegovo udjeljivanje na Allahovom putu fadl, a to je dodatna blagodat i odlikovanje koje Allah daje kome On hoće.
Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, rekao je: “Ali On daje Svoj fadl onima koji ga zaslužuju, kao što je rekao Uzvišeni: “...i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu (fadl)” (Hud, 3). (Likau babil-meftuh)
Ukoliko ti je Allah podario neku blagodat, nastoj njome steći Njegovo zadovoljstvo. Vjernici su savjetovali Karuna: “...nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio” (El-Kasas, 77), a ne dozvoli da te šejtan zavara, jer živimo u vremenu u kojem su se umnožile blagodati, a malo je onih kojima su one sredstvo postizanja vječne sreće.