Menu

Muslimani u vihoru globalizacije

Tema Ummet danasČitanje 12 minuta

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna” (Sebe, 28); “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik…’” (El-A’raf, 158).


Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svaki je vjerovjesnik bio poslan samo svome narodu, a ja sam poslan cijelom čovječanstvu.” (Buhari i Muslim)

I navedeni ajeti i hadis ukazuju na to da je poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jedno globalno pitanje. Od tog momenta muslimani su, na jedan način, suočeni sa pitanjem globalizacije, odnosno, njihovo razmišljanje i djelovanje postalo je globalno. Na takav način počela je da djeluje prva generacija muslimana koja je za jedan prilično kratak period svoje djelovanje proširila na veliki dio teritorije više zemalja. Također su i generacije poslije njih nastavile istim putem dostavljajući poslanicu islama u zemlje koje su bile dosta daleko od mjesta gdje je objava Kur’ana počela. Muslimani su kroz historiju prolazili razne periode i faze, uspjehe i padove, stanja raskoši i neimaštine, mira i rata itd. Sve generacije muslimana nisu na isti način shvatale i razumijevale ovo pitanje, pa su i njihovi rezultati bili dosta različiti, kao i njihov utjecaj na globalna dešavanja, a i samo stanje pojedinaca unutar muslimanske zajednice. Kao što ni prije, a naročito u današnje vrijeme, nije moguće izolovati se od globalnih utjecaja. Bavljenje globalizacijom oduvijek je bilo bitno pitanje, naročito danas, jer neka globalna kretanja utječu i na sama lokalna uređenja. Pored toga, mi danas imamo situaciju da i najmanje stvari koje se tiču društvenih trendova i kretanja dolaze iz svijeta globalizacije. Tako se danas kaže da je svijet postao jedno veliko globalno selo.

Utjecaj globalizacije na pojedinca

Svima nam je jasno da se oni veliki i jači udružuju u još veće organizovane ekipe i korporacije koje žele utjecaj i kontrolu nad onim manjim i slabijim. Koliko god pojedinac pokušavao da bude po strani u pitanju globalnih tokova, to postaje sve teže i teže. Uzmimo primjer savremene tehnologije, od pametnih telefona do korištenja interneta. Bez ovih stvari teško da neko može da funkcioniše u savremenom svijetu u punom kapacitetu. Operativne sisteme, uređaje i još mnogo toga definišu savremena globalna kretanja. Da biste bili u stanju da koristite neke usluge, primorani ste da pristajete na neke uvjete koji nisu u interesu pojedinca, gdje se narušavaju osnovni postulati privatnosti. Tako postajemo vrlo lahko predmetom praćenja, a mnoge naše djelatnosti se bez našeg odobrenja uvrštavaju u mnoge analitike i proučavanja, kao i marketinške trikove. Uopćeno rečeno, raznoraznim psihološkim metodama pokušava se utjecati na potrošačko raspoloženje i na nas prenijeti potrošački virus. Svakako je bitno da napomenemo da smo mi ljudi bića sklona vanjskom uticaju, i taj uticaj može biti dobronamjeran ili zlonamjeran. Pored tehnologije uzmimo za primjer ishranu, gdje jednostavno na mnoge neke trendove i ponude ne možemo sami da utječemo. Naša potražnja i ponuda tržišta mogu da se uveliko razlikuju. Naravno, postoje pitanja koja su mnogo bitnija za jednog muslimana od spomenutih. Uzmimo na primjer sistem obrazovanja čiji se standardi postavljaju po svjetskim normama. Sistem zdravstva i pravila koja u njemu važe i ko može da koristi iste. Bavljenje politikom i društvenim radom, putovanjima u druge zemlje itd. Jednostavno rečeno da u mnogo toga mogu biti olakšavajuće, a isto tako i otežavajuće okolnosti. U zadnje vrijeme sam izgled muslimana i muslimanke je kompromitovan i svi smo na jedan način time natjerani da bivamo dodatno oprezni prilikom putovanja, ponekad i bivaju dodatna maltretiranja na granicama i aerodromima. To nam govori da o samom pitanju moramo ozbiljnije da razmišljamo i djelujemo

Utjecaj globalizacije na porodicu

Samo društveno uređenje utječe na porodicu. Postavljanje određenih standarda školovanja, zapošljavanja i funkcionisanja u društvu odrazilo se na mnoge stvari vezane za porodicu. Mladi sve kasnije stupaju u brak. Sve kasnije se rađaju djeca i sve manje se rađa djece. Hijerarhijska struktura i odnosi unutar porodice nisu onakvi kakvi bi trebali biti. A zašto je sve to tako, navest ćemo u narednim redovima.

Mladi se sve kasnije žene i udaju zato što sam sistem školovanja traje dosta dugo i prilično je, u finansijskom i drugom smislu, zahtjevan. Naravno, onaj ko želi da napreduje u društvu mora da ima određene akademske reference za to. A da bi to postigli, potrebno je mnogo novaca i vremena da se uloži, tako da za porodicu ne ostane gotovo ništa, pa je mnogo lakše odgoditi samo zasnivanje porodice. A što nam je jasno da nije u skladu s onim što islam savjetuje. Ako tome dodamo da se brak sveo na puko zadovoljavanje strasti, što je postalo veoma dostupno svima, onda se za takvo shvatanje gubi smisao braka. Ako na to dodamo da su postavljeni standardi za zasnivanje porodice koji kažu da mladenci ne treba da žive zajedno sa roditeljima i da treba da imaju svoj stan ili kuću, a što opet treba da zadovolji neke norme, a uz to ide još i auto i dr., onda nam je jasno zašto mnogi bježe od takve vrste “glavobolja”. Ukoliko se neko i odluči na porodicu i uspije da je oformi, dolaze problemi druge vrste. Vrlo je teško zadovoljiti sve potrebe porodice sa jednom platom, pa oba bračna saputnika primorana su da rade. Tako i jedno i drugo više vremena provedu sa radnim kolegom nego sa supružnikom jer se obično kasno vraćaju kući umorni i svako od njih želi vrijeme za sebe i svoje druge obaveze, te tako brak postaje jedan monoton niz ustaljenih pokreta i dešavanja. Djeca u cijeloj toj priči odrastaju negdje drugo mimo roditelja koji jednim dijelom postaju stranci u njihovom životu, ne što žele nego jednostavno što se sve tako dešava bez njihove volje. Ukoliko na sve dodamo roditelje koji grade svoju karijeru, porodica je dobrim dijelom zapostavljena, izgubljena i prepuštena sama sebi, što se opet kosi sa islamskim gledanjem na porodicu i odgoj: “O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti” (Et-Tahrim, 6).

Utjecaj globalizacije na društvo

Društveni standardi i trendovi sve su više globalni. Način nošenja, ponašanja, ishrana kao i same vrijednosti, sve se više vežu za globalna dešavanja. Oni koji tome najviše pridonose jesu mediji. Putem medija kreiraju se društveni standardi, zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, način rezonovanja i razmišljanja itd. Materijalni svijet koji je stvoren u ljudskim zajednicama stavlja materiju kao osnovni parametar vrednovanja, što se opet kosi sa islamskim učenjem.

Imam Muslim i Ibn Madža bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Uistinu Allah ne gleda u vaše likove i vaš imetak, već gleda u vaša srca i vaša djela.”

“Najugledniji kod Allaha jest onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”

(El-Hudžurat, 13)

Mnogi poroci predstavljeni su kao nešto što je sasvim normalno pod izgovorom raznoraznih sloboda, a to je naročito izraženo kada je u pitanju omladina gdje se pokušavaju ubijediti da su neke pojave sasvim normalne, određena ponašanja “in” i “cool”, da su moralni principi zastarjeli i nešto čemu je davno istekao rok trajanja. I tako se putem nemorala društvo pretvara u polje zadovoljavanja čisto osnovnih egzistencijalnih potreba i strasti gdje se gubi ona bolja strana čovječanstva.

Razmišljaj globalno, a djeluj lokalno!

Mi se zbog svega i pitamo šta da se radi u svemu ovome. Kako da se organizujemo, kako da živimo i kako da se zaštitimo? Dati kratko objašnjenje i rješenje vrlo je teško, ali postoje neke stvari kojih je većina nas svjesna, međutim, na planu konkretnih aktivnosti ništa ne činimo. Dobro je znati šta se iza brda valja, ali samo znati, to nam nešto posebno ne pomaže. Poznavanje toga trebalo bi biti pokretač konkretnog djelovanja. Shvatajući obim navedenog problema, pojedini su se predali smatrajući da se tu nema šta činiti, odnosno da smo nemoćni da bilo šta učinimo. Takvo razmišljanje nije opravdano sa strane islamskog gledanja, jer je čovjek zadužen da djeluje onoliko koliko može, a da nije odgovoran za same rezultate.

“Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za svoja stada; imam/vođa, je pastir i bit će pitan za svoje stado; čovjek je pastir svoje porodice i bit će pitan za svoje stado; žena je pastir kuće svoga muža i bit će pitana za svoje stado; sluga je pastir kuće svoga gazde i bit će pitan za svoje stado; svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za svoje stado!” (Muttefekun alejhi)

Mi smo obavezni da djelujemo onoliko koliko imamo mogućnosti: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286)

Znači, to nije pravo izbora, nego odgovornosti. Svaki je čovjek dužan da radi na svom samoodgoju i odgoju svojih članova porodice. Utjecaj muslimanskih zajednica na globalna dešavanja veoma je slab. Često se vode kampanje protiv muslimana i islama. Međutim, to nikako ne znači predati se i ništa ne učiniti. Situacija se može promijeniti, i te promjene kreću od samih pojedinaca. Muslimani prije svega treba da ojačaju svoj odbrambeni sistem od negativnih društvenih tokova. To se može postići vjerskim odgojem i edukacijom, kao i samoudruživanjem manjih zajednica muslimana i zajedničkim djelovanjem u jačanju svakog pojedinca i zajednice. U ovom vremenu pojedinci ne mogu mnogo uraditi, ali tim ili zajednica može. Jačanjem timova jačamo i sami sebe. Muslimanskoj omladini treba pružiti adekvatne alternative na izazove s kojima su suočeni. Širenje znanja i navikavanje mladih da svoje vrijeme provode učeći i stječući korisno znanje predstavlja jaku osnovu za formiranje ličnosti koje imaju samopouzdanje, stabilan i jasan stav, ličnosti koje se ne stide sebe i koje dobro čuvaju svoj identitet. Takvi pojedinci nemaju komplekse manje vrijednosti i spremni su da se suoče sa svakim pojedincem i brane svoju vjeru i svoje principe. Na taj način jačamo pojedince koji će u budućnosti da timski djeluju i taj tim s vremenom proširuju, a ujedno da i druge muslimane podstiču na to. Vjerovatno će nekome to sličiti na utopiju, međutim, sjetimo se izreke Martina Luthera Kinga: “I have a dream! – Ja imam san!” Koliko je sličnih pojedinaca čije se riječi i dan-danas ponavljaju i motiviraju druge. Oni su čvrsto vjerovali u ideju za koju su živjeli. Islam je mnogo više i vredniji je od bilo kojeg dunjalučkog cilja za koji su drugi žrvovali sve što su imali. Naš život je misija, a ne dangubljenje i iščekivanje smrtnog časa. Ispunimo tu misiju i radimo u njenom interesu. To je investicija za koju se nećemo kajati. Sve što na tom putu žrtvujemo i pretrpimo bit će nam višestruko nadoknađeno kod Allaha. Konstantan i ustrajan rad daje rezultate, a to je Allahov sunnet na dunjaluku. Muslimani treba da funkcioniraju onako kako ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao: “Vjernici su poput građevine čiji se dijelovi međusobno podupiru.” (Buhari i Muslim)