Menu

Hidžama i ljudsko tijelo

Tema Islam i naukaČitanje 15 minuta

U prethodnom broju dali smo historijski osvrt samih početaka hidžame. U ovom i narednom broju ulazimo u srž tematike, tako da će ovi članci, ako Bog da, činiti svrsishodnu cjelinu i objasniti zašto je hidžama kraljica detoksa tijela, te zašto je trebamo raditi svi, pritom slijedeći sunnet našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.


Definicija i sastavni dijelovi hidžame

Hidžama je zdravstvena metoda kojom se tijelo čisti od otrova lokalnim otpuštanjem toksične mikrokapilarne krvi, pod vakuumom. To je preventivna zdravstvena metoda, pošto se otpuštanjem toksične krvi smanjuje kiselost organizma, te pH-vrijednost dovodi u baznu krivulju. Osim toga, hidžama je kurativna metoda (liječi, pomaže u liječenju) shodno riječima Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji lijek kojim se možete liječiti jeste hidžama.” (Muslim, 1577)

Logika samog liječenja hidžamom veoma je jednostavna. Eliminacijom toksične, stagnirane krvi iz organizma, omogućava se oksigenizacija stanica, odnosno dovođenje molekula kisika, koje potom omogućavaju normalan metabolizam svih staničnih procesa na molekularnom nivou. Ako uzmemo u obzir činjenicu da se preko 80% bolesti u ljudskom organizmu javlja zato što je tijelo prepuno otrova, pri čemu stanice nemaju mogućnost da koriste kisik, iako dostupan, onda je potpuno jasno zbog čega je hidžama zaista lijek za sve bolesti, osim prirodne smrti. U konačnosti, hidžama tijelo dovodi u homeostazu (ravnotežu), te se u samom definiranju ističe da je to jedina metoda koja potpuno uravnotežuje endokrinološki (hormonalni) sistem organizma.

Svaka kvalitetno izvedena hidžama sastoji se iz tri dijela: masažni, suhi i mokri dio tretmana.

Masažni dio tretmana

Masažna hidžama (cupping masaža) podrazumijeva laganu sukciju čaše, na način da se ona može bezbolno micati po dijelu tijela koji treba pripremiti za sam čin izvođenja hidžame. Za razliku od manualne (klasične, obične) masaže, masaža čašicama pod vakuumom četiri puta dublje prodire u tijelo. Samo deset minuta ovakve masaže znatno potakne cirkulaciju i rad srca, kao da ste hodali dva kilometra ili odradili 10-minutni kardio-trening. Prilikom obične masaže tkivo se prstima pritišće i povlači prema dubljim slojevima, a kod cupping masaže povlači se prema gore. Uslijed negativnog tlaka, u čašici dolazi do vazodilatacije (širenja krvnih žila), a upravo radi snažnog povlačenja tkivnih i mišićnih komponenti. Kao posljedica toga javlja se dramatični porast krvne i limfne cirkulacije. Povlačenjem mišića od osnovne strukture, kruto tkivo se omekšava, pa je brži oporavak tkiva od ozljede i boli, pri čemu se razbijaju bilo kakve adhezije, restrikcije i/ili čvorovi. Zato ovakav oblik masaže u trajanju od deset minuta zamijeni čak trideset minuta manualnog “razbijanja” miogeloza (nakupina mliječne kiseline u mišiću ili oko njega). Posljedica jakog poticanja cirkulacije jeste i hranjenje svih unutarnjih organa. Već pri samoj masaži se potiče imunološki odgovor organizma koje (radi tolikog uzbuđenja cirkulacije) smatra da je napadnuto, te pojačano počinju stvarati bijela krvna zrnca.

Cupping masaža izvodi se u određenim pokretima. Može se raditi ili silikonskom čašom ili jednokratnom čašom – no, ovdje problem predstavlja često gubljenje vakuuma. U ovom dijelu tretmana važno je pacijenta opustiti, pošto se u mozgu aktivira parasimpatikus koji je važan za opuštanje svakog našeg organa, ali i mišića. Masaža se izvodi shodno glavnim limfnim tokovima i limfnim čvorovima, te je važno poznavati osnove anatomije i fiziologije ljudskog organizma. Bit hidžame i jeste dreniranje otrova koje skupi naš limfni sistem. O detaljima ćemo pisati kasnije. Cupping masaža otpušta u tijelo dopamin i serotonin, neurotransmitore koji smanjuju depresiju, a nazivaju se i hormonima sreće. Bitno je naglasiti da hidžama djeluje na uzrok tegobe, a ne simptom. (Lauche, S. Materdey, H. Cramer, H. Haller, R. Stange, et al. Effectiveness of Home-Based Cupping Massage Compared to Progressive Muscle Relaxation in Patients with Chronic Neck Pain-a Randomized Controlled Trial, vol.8 (2013), p. 65378)

Postavljanje čaša – suhi dio tretmana

Nakon što se potaknula cirkulacija (a što se vizualno i vidi zbog hiperemije kože i pojave crvene boje), čaše se stavljaju na određene dijelove tijela. Oni su ili odraz anatomske pozicije unutarnjih organa i/ili bolnih područja tijela. Postavljanjem čaša dolazi do stvaranja modrica. Boja modrice govori nam o samom stanju područja koje tretiramo, s jedne strane, no, s druge strane, radi kongestije krvi i nakupljanja otrova ispod tog područja, a što najčešće pacijenti opisuju kao trnce ili jaki svrbež tog dijela tijela, tijelo misli da je ozlijeđeno. To, u principu, ne možemo nazvati pravim modricama, nego hiperpigmentacijom i cirkularnim ecchymosisom, koji imaju svoj fiziološki put nastajanja, ali i nestajanja. Boja unutar tih krugova služi nam i kao dijagnostička metoda kako bismo mogli ocijeniti u kojoj je mjeri neki organ i/ili dio tijela intoksiciran, opterećen otrovima, ali i beživotan. Koliku opasnost predstavlja prevelika količina otrova u tijelu, toliku predstavlja i iznimno usporen metabolizam koji je vidljiv karakterističnom bojom ispod čaše.

Sama lokalna aplikacija čaša, također, simulira refleks živčanog sistema u moždanoj kori s ciljem bržeg oporavka od bolesti i boli. Nakon što smo masažnim dijelom potaknuli cirkulaciju, u suhom dijelu hidžame dolazi do značajne proizvodnje hormona, te se snažno potiče metabolizam i pojačava funkcija kože. Potiču se i lojne žlijezde, te ispiranje kapilara, ali i otpuštanje nakupljene (retencijske) vode u organizmu. Stoga se nerijetko dešava da pacijent već tokom samo ovog dijela tretmana ima snažnu potrebu za mokrenjem ili stolicom, te se počne jako znojiti. Stagnirana krv i toksini u limfi počinju se drenirati i izbacivati kroz znoj, urin i stolicu. Suhi dio hidžame inducira hipoksiju (nedostatak kisika), a što je važno za sintezu eritropoetina, koji uzrokuje sazrijevanje eritrocita i na taj način hidžama pomaže kod anemije.

(H. Cao, et al. Clinical research evidence of cupping therapy in China: a systematic literature review, BMC Compl Alternative Med, 10 (2010), p. 70)

Mokri ili vlažni dio tretmana – hidžama

Nakon što smo sve otrove nakupili na određena područja, a koje tijelo u tom trenutku može izbaciti, pristupamo samom činu hidžame – zarezivanju kože sterilnim skalpelom, te ponovnom vraćanju čašica pod vakuumom, kako bismo izvukli stagniranu, toksičnu krv iz organizma. Rezovi koji se rade treba da zahvate samo površinski (epidermalni) sloj kože. Unutar kruga čaše rezovi trebaju biti simetrični i pravilni. Bilo kakvo dublje zarezivanje iz tijela će ekstrahirati i zdravu krv, što više nije hidžama. Rezove treba raditi isključivo jednokratnim, sterilnim skalpelom, nikako žiletima. Žilet nije sterilan, te njime ne možemo kontrolirati rezove.

Nerijetko se dešava da pacijent ima trajne, koloidne ožiljke nakon hidžame, koji su posljedica nestručnog rada. Pojava ožiljaka nakon hidžame znak je da ista nije pravilno napravljena, pošto rezovi, a prema fiziologiji nestanka, iščeznu sedam do petnaest dana nakon tretmana.

Također, treba napomenuti da negativan tlak unutar čaše, koji se stvori vakuumom, varira od -150 mmHg do 420 mmHg. O samo tlaku ovisi i filtriranje određenih otrova, ali i samih produkata metabolizma koji dovode do zgušnjavanja krvi. Stoga se mora voditi računa o jačini vakuuma koji se navlači, tako da on ne bude ni preslab, a ni prejak, kako bi se izbjeglo pucanje kože, te eventualno stvaranje blistera i same komplikacije, poput infekcije kože i slično.

Iz gore navedenih argumenata jasno je da su sva tri dijela tretmana iznimno važna. Zna se dogoditi da nekada pacijent sugerira da mu se uradi samo suha hidžama. Ne smijemo miješati pojmove. Njima smo, između ostalog, posvetili prethodni članak. Suha hidžama nije hidžama. Ona je samo dio cjelokupnog tretmana i sama, kao takva, nema prevelikog efekta na organizam, niti tretiranu tegobu. Zato hadžam treba dobro educirati svog klijenta.

Hidžama kroz anatomiju

Krvne žile predstavljaju sastavni dio cirkulacijskog sistema našeg tijela, kojim se krv prenosi duž cijelog tijela. Tri su osnovna tipa krvnih žila: arterije (odvode krv iz srca), kapilare (ostvaruju izmjenu tvari između krvi i tkiva) i vene (prijenos krvi od kapilara, natrag u srce). Sve krvne žile su svojom građom prilagođene fiziološkim potrebama i funkciji koju obavljaju.

Dakle, arterije izlaze iz srca i nose životno važni kisik i hranjive tvari prema periferiji, odnosno do svih stanica u tijelu. S druge strane, vene polaze od periferije, gdje nakon kapilarne izmjene plinova venska krv ostaje bez kisika i obogaćena je otrovnim ugljik dioksidom, koji se mora eliminirati iz organizma. Zbog toga, venska krv cirkulira u pravcu srca, dolazi u pluća, gdje se opet kapilarnom izmjenom plinova obogati kisikom, iz pluća ide u srce i ponovno putem arterija šalje na periferiju. U tkivima se najsitnije arterije granaju u gustu mrežu kapilara, preko kojih se obavlja razmjena materija između krvi i tkiva. Kapilari se međusobno spajaju i tako obrazuju vene. Manje vene se ulijevaju u veće sve do gornje i donje šuplje vene, koje dovode krv iz tijela u desnu pretkomoru srca. Kapilare se spajaju u sve deblje žilice i žile koje nazivamo vene, a one vode krv natrag prema srcu.

Hidžama, kao terapeutski tretman, ne temelji se na dreniranju otrova iz velikih krvnih žila. Krv koja se iz tijela drenira hidžamom temelji se na mikrokapilarnoj cirkulaciji koja se nalazi ispod kože, te povezuje kožu s određenim područjem. Unutar te mikrokapilarne cirkulacije nalaze se morbidne materije, poput otpadne međustanične tekućine, teških metala, masnoće, otpada metabolizma i ostalih otrova o kojima će biti riječi. Ova otpadna krv taloži se u kapilarima godinama uzrokujući cijeli niz bolesti našeg organizma. Mikrokapilarni sistem našeg tijela sastoji se od arteriola, kapilara, venula i završnih limfnih čvorova. Na razini mikrokapilarnog sistema vrše se metabolički procesi našeg tijela. Ukoliko postoji određeni zastoj ili nemogućnost iskorištavanja određenog metabolita, cijeli metabolizam polako se urušava.

Osim arterija, vena i kapilara, te mikrokapilarne cirkulacije, izuzetno značajan dio krvožilnog i imunološkog sistema čini limfni sistem. Naime, svaka stanica u našem tijelu okružena je tekućinom koja se zove limfa. Limfni sistem odvodi višak tekućine i štetne materije kroz limfne žile do limfnih čvorova u kojem se te materije pročišćavaju. Uloge su mu: sakupljanje i dostava viška međustanične tekućine u krv, upijanje masnoća iz crijeva i njihov prijenos u krv, stvaranje limfocita i odbrana organizma od bolesti. Čine ga limfa, limfne žile (limfotok) i limfni organi u koje spadaju koštana srž, timus, slezena, krajnici i limfni čvorovi. U limfni sistem ubrajaju se i nakupine limfnog tkiva, koje se nalaze u sluznici probavnog i dišnog sistema.

Dakle, cjelokupni mehanizam djelovanja hidžame u tijelu dešava se na razini mikrokapilarne cirkulacije, te začepljenja koja se dešavaju u intersticijskom prostoru (među stanicama), te onima koji se dešavaju unutar određenog organa. Naše tijelo je u tolikoj mjeri zasićeno otrovima, da je učestala pojava postalo nakupljanje slobodne tekućine u tijelu. Upravo ta tekućina u tijelu predstavlja nemogućnost limfnog sistema da se oslobodi otrova nakupljenih unutar međustanične tekućine, niti da stvara kvalitetne limfocite i brani nas od bolesti.

Zato se hidžama i smatra prirodnom limfnom drenažom, te jedina metoda koja mehaničkim putem otklanja otrove iz našeg tijela. Sve limfne žile prolaze kroz limfne čvorove. Zadatak limfnih čvorova je da pročiste limfu koja je dospjela u čvor fagocitiranjem stranih čestica i uzročnika bolesti. Svaki organ u tijelu, ili neko područje, imaju svoje područne – regionalne limfne čvorove. Limfotok počinje limfnim kapilarima koji zatim prelaze u sve veće žile koje se naposljetku sastavljaju u dva najvažnija limfna kanala: ductus thoracicus i ductus lymphaticus dexter. Oni sakupljaju limfu cijelog tijela i zatim se ulijevaju u venski sliv.

Tokom hidžame čaša se stavlja u visini 7. vratnog kralješka, tako da vakuum napravljen u tom području poboljša prikupljanje i odvođenje toksičnih materija u limfni sistem gdje će biti uništeni. S druge strane, dreniraju se otrovi i iz same limfe, stvara se nova, te se tijelo oslobađa od nakupina retencijske (zaostale vode) u organizmu. Tako se hadžamima često dešava da pacijentu izvuku brojne edeme (nakupljanja određene tekućine) iz tijela još dok su na tretmanu, ili da nekoliko dana nakon tretmana u povećanim količinama imaju otpuštanje te vode kroz mokrenje, stolicu i znoj, pri čemu se vidi drastičan pad u kilogramima (ponekad čak i do 5 kilograma). Da, 5 kg otrova!

Isto tako, ako je protok limfe usporen, glavni limfni kanali otiču i stvaraju pritisak na okolne živce, što može dovesti do ukočenosti ramena, te trnjenja ruku. Stragnacija limfe, u konačnosti, dovodi do jakih glavobolja i napetosti stražnje strane vrata, bolova u sinusima, vrha glave, pa i cijele glave. (healthengine.com.au/info/cardiovascular-system-heart)

Sastav krvi

Krv je crvena, neprozirna i gusta tekućina, posebnog mirisa i slanog okusa, funkcionalno najvažnija tjelesna tekućina kod ljudi. Ona protječe kroz srčano-krvožilni sistem organizma te kroz tijelo prenosi hranjive tvari i kisik. Ukupna količina krvi u tijelu odraslog čovjeka je pet do šest litara, što je oko 8% ukupne tjelesne mase. Krv se sastoji od krvne plazme, krvnih stanica (eritrocita i leukocita) i krvnih pločica (trombocita).

Često se događa da osobe koje su dobrovoljni davaoci krvi smatraju da ne trebaju raditi hidžamu. No, to nije istina, pošto krv koja iz tijela izađe hidžamom čini preko 80% toksičnu krv, koja ne treba biti u organizmu. Dobrovoljni davaoci krvi daju vensku krv, koja u svom sastavu ima gore opisane elemente i plazmu. Dakle, razlika je ogromna. Razmak između hidžame i dobrovoljnog davanja krvi treba da bude barem tri mjeseca radi samog procesa formiranja novih krvnih stanica.

Nastavit će se, inšallah…