El-Asr - Blagodati trudnoće i rađanja u islamu

Uzvišeni Allah odlikovao je ženu time da bude majka i zaista je sretna ona žena koja bez straha zatrudni i koju kroz život vodi osnova njezina postojanja.

Uzvišeni Allah počastio je ženu maternicom, najsigurnijim utočištem i mjestom za stvaranje novog života, savršenom mašinerijom, čiji je najsitniji detalj razrađen i nevjerovatno usklađen da iznese jedno biće. Od kapi sjemena do apsolutno novog života teškog oko 3,5 kg koje kasnije živi i stvara. Uzvišeni Allah u Kur'anu detaljno opisuje stvaranje čovjeka riječima: "O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje -- pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u maternice smještamo što hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." (El-Hadždž, 5)

U ovom članku u tri dijela bavit ćemo se nevjerovatnim naučnim dokazima Allahovog stvaranja, kroz sve faze koje prethodni ajet navodi.

Šta i kako potvrđuje nauka?

U brojnim znanstvenim djelima možemo pročitati šta se sve dešava s plodom od trenutka začeća do formiranja bebe koja je spremna izaći u vanjski svijet. Medicina je toliko uznapredovala da može objasniti i većinu svih poremećaja koji nastaju na genetskoj osnovi, ali i nekim drugim, pa se rode djeca s različitim deformitetima. Internet je preplavljen videima od začeća do rođenja. Nevjerovatna su dostignuća tehnologija gdje putem 4D ultrazvuka možete bebu od dvanaest sedmica promatrati uživo, skoro kao da vam je u rukama.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Vaše stvaranje u utrobama vaših majki odvija se tako što četrdeset dana budete sperma (nufta), zatim isto toliko vremena budete zakvačak (aleka) i isto toliko komadić mesa (mudga). Potom Allah Uzvišeni pošalje meleka da udahne dušu." (Sahihu Muslim)

Ako je Svemogući odredio da se trudnoća desi, ona će se i desiti, bez obzira na okolnosti. Sigurno i sami svjedočite brojnim primjerima kada žena zatrudni iako je to medicinski bilo apsolutno nemoguće (bilo da se radi o nekoj bolesti, ili korištenju nekog oblika zaštite da do trudnoće ne dođe). Zato, trudnoća se nikada nijednoj ženi nije "dogodila", nego je ona pomno planirana od Uzvišenog Gospodara. Tako je poznat i hadis koji prenosi Enes b. Malik, radijallahu anhu, u kojem Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Allah je za maternicu zadužio meleka koji govori: 'O Gospodaru, sada je kap sjemena! O Gospodaru, sada je zakvačak! O Gospodaru, sada je komad mesa!' A kada Allah htjedne okončati stvaranje tog ljudskog bića, melek kaže: 'O Gospodaru, hoće li biti muško ili žensko? Hoće li biti sretan ili nesretan? Kakva će mu biti opskrba i koliko će živjeti?' I melek sve to zapiše dok je taj plod još u utrobi svoje majke." (Buhari i Muslim)

Faza kapi sjemena

U 5. ajetu sure El-Hadždž Uzvišeni je Allah jasno opisao sve faze nastanka čovjeka. Nešto što tadašnji razvoj znanosti nije mogao ni zamisliti, a kamoli postaviti neku teoriju. Krenimo redom.

Najjednostavnije rečeno, trudnoća počinje usađivanjem oplođenje jajne stanice u endometrij maternice. Ona je posljedica spajanja muške (spermatozoida) i ženske spolne stanice. Ukratko, ovulacijom iz Graafovog folikula zrela jajna stanica dospijeva u lumen jajovoda, gdje biva opkoljena spermatozoidima koji nastoje prodrijeti u nju. Po probijanju vanjske opne jajne stanice i ulaska spermatozoida u nju, dolazi do zgušnjavanja opne koja na taj način sprečava ostale spermatozoide da prodru u nju. Pri prodoru u jajnu stanicu dolazi do miješanja sadržaja spermatozoida s jezgrom jajne stanice. Embrionalni razvitak započinje neposredno nakon oplodnje i odvija se u četiri faze: brazdanje, formiranje zametnih listića, osnivanje organa i histološka diferencijacija organa.

Oplođena jajna (zametak) stanica pod djelovanjem peristaltičkih pokreta jajovoda i vodene struje koja nastaje kretanjem trepetljika epitela u tubama dospijeva u šupljinu maternice i tada dolazi do implantacije oplođenog jajašca. Usađena jajna stanica naziva se zametak ili embrij. Po završenoj organogenezi, poslije trećeg mjeseca trudnoće, začetak postaje plod, odnosno fetus.

U drugoj sedmici nakon oplodnje zametak se implantira unutar maternice. Tada je najosjetljivije živo biće i kada ne bi imao određenu zaštitu, pri bilo kakvom majčinom pokretu ili promjeni temperature ili udaru, doživio bi takav šok da bi odmah umro. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: "...On vas stvara u utrobama majki vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine..." (Ez-Zumer, 6).

U vrijeme kada je objavljen ovaj ajet znanost nije mogla ni pretpostaviti da postoji nešto što štiti bebu unutar majke. Tada se još nije ni znalo da postoji zametak i da treba zaštitu. Tek se stoljećima kasnije došlo do saznanja da postoje tri zone zaštite zametka unutar majčine utrobe. To su zid trbuha, zid maternice i amnionski mjehur (posteljica). Zametak svoj lagani razvoj provodi na jednom sasvim mračnom mjestu, pod zaštitom ova tri sloja. Amnionski mjehur ispunjen je fluidom, koji upija vibracije, uravnotežava pritisak, onemogućava da se amnionska opna zalijepi za embrij i lagodno okretanje zametka u maternici. Kada se plod ne bi mogao kretati, ostao bi samo kao masa mesa, bio bi prekriven ranama zbog toga što bi mjesecima bio položen na istoj strani i došlo bi do niza komplikacija. Isto tako, veoma je bitno da se zametak ravnomjerno zagrijava sa svih strana. Zahvaljujući tome što tekućina ravnomjerno prenosi toplinu, bez obzira na vanjsku, temperatura zametka iznosi 31°C.

Zanimljiva su i druga tumačenja navedenog ajeta. Jedno od njih jeste da ovaj ajet upućuje na tri različita okruženja ili na tri različite faze našeg stvaranja u majčinoj utrobi. U tom tumačenju tri tmine su bile:

1.) Fallopijeva tuba -- nakon što se spoji spermatozoid i jajna stanica, svoj put nastavljaju kroz Fallopijevu tubu. Zigot, koji napreduje dužinom Fallopijeve tube, razvija se diobom ćelija.

2.) Zid maternice -- na ovom dijelu provodi se faza kačenja (alek).

3.) Amnionski mjehur koji je, oko zametka, ispunjen posebnom tekućinom. Preostali dugi dio razvoja provodi se ovdje.

Gledajući izvana, misli se da nema razlike među ovim tamnim mjestima. Međutim, kada bismo se mogli smanjiti na veličinu minijaturne stanice i prošetati po ovim mjestima, uvidjeli bismo razlike među njima. Prva tamna zona podsjeća na tunel, koji je ogroman u odnosu na ćeliju. Druga tamna zona je veoma mračna šuma. Treća zona, pak, podsjeća na tamne morske dubine.

Dakle, postoje tri sloja ili tri prostora kroz koja embrij prolazi. Zanimljivo je i to da se faze provedene u ovim mračnim mjestima u svim znanstvenim knjigama dijele i analiziraju kao tri sljedeće faze:

1. Predembrionalna faza, poznata kao prvi trimestar trudnoće, unutar koje zigot raste diobom ćelija. Kada se stanice množe, organiziraju se u tri sloja i to traje prve dvije sedmice.

2. Embrionalna faza, poznata i kao drugi trimestar trudnoće, traje od druge do osme sedmice trudnoće i tokom ovog perioda zametak se naziva živim embrionom. U ovom se periodu iz slojeva stanica počinju formirati osnovni organi. Fascinantno je kako se u ovoj fazi iz samo tri zametna listića stvara cijeli jedan život. Ti zametni listići su: ektoderm, mezoderm i endoderm, iz kojih nastaju svi organi u kasnijim procesima razvoja. Napominjemo da je cijeli ovaj proces izrazito opsežan, stoga navodimo samo najosnovnije činjenice. Cjelokupno područje je u domeni embriologije. No, ono što se zna jeste da se iz vanjskog sloja ektoderma razvija krajnji sloj kože, središnji i periferni živčani sistem, oči, unutarnje uho i mnoga vezivna tkiva. Iz mezoderma se razvija srce, početak krvožilnog sistema, kao i kosti, mišići i bubrezi. Iz endoderma će se početi razvijati pluća, crijeva i mokraćni mjehur.

3. Faza fetusa, treći trimestar trudnoće, unutar koje se embrion već označava kao fetus. Pojavljuju se lice, ruke i noge, te fetus postaje živo biće koje vanjskim izgledom već nalikuje čovjeku. Ovaj period počinje u osmoj sedmici trudnoće i traje sve do poroda. (Medicinski dio preuzet iz knjige Langmanova medicinska embriologija, T. W. Sadler, Školska knjig.)

Faza zakvačka -- alek

Kao što se i u 5. ajetu sure El-Hadždž navodi, naše stvaranje odvija se prelaskom iz jedne faze stvaranja u drugu. Zajednička odlika svih faza jeste da su u svakoj od njih vidljivi dokazi stvaranja.

Važno je napomenuti i da niti u jednoj drugoj knjizi, mimo Kur'ana, ne možete naći bilo koje od ovih saznanja -- ni prije Kur'ana, a ni 1.000 godina nakon njegove objave. Kur'an je skrenuo pažnju i na stvaranje smjese sjemena, i na naše stvaranje od malog dijela te smjese.

Embriju, koji se razvija u maternici, Kur'an je davao imena izvedena iz oblika u kojima se nalazi, poput: zakvačak (alek), zalogaj mesa (mugda). Na taj način Kur'an je formirao svojevrsnu terminologiju koja je slikovito prikazivala stanja u kojima se nalazi zametak. Opet, niko prije Kur'ana nije iznio da se prvo formiraju kosti, a potom mišići. U hiljadugodišnjoj historiji nećete, isto tako, naići ni na jednu knjigu, mimo Kur'ana, koja je skrenula pozornost na različite tmine u stvaranju čovjeka.

Isto tako, u vrijeme poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije postojala embriologija kao naučna grana. Naznaka za njezino razvijanje jesu riječi Uzvišenog Allaha: "Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena učinimo zakvačkom (alek)..." (El-Mu'minun, 13--14). U to vrijeme nisu postojali ni termini vezani za embriologiju. Najslikovitijim riječima tog vremena, Kur'an objašnjava stanje embrija i etape kroz koje prolazi. Zigot, koji je jedna minijaturna kapljica ubačena u maternicu, "kači se" za zid maternice. Eto, objašnjavajući ovaj slučaj kačenja ili prianjanja, Kur'an nam govori o jednoj fazi kroz koju prolazimo u toku našeg nastanka, koja nije bila poznata u doba kada je on objavljivan. Iz tog razloga, prevoditi riječ alek kao embrion, što je izvan njenog temeljnog značenja, nije podesno i zbog toga što prijevod neće biti u dovoljnom skladu sa originalom, ali i s aspekta nepreciznog iznošenja poruke ajeta. Međutim, razvojem embriologije ustanovljeno je da mi u maternici doista prolazimo kroz jednu fazu koja je sasvim u skladu sa temeljnim značenjem riječi alek.

Isto tako, analiziramo li djela koja su napisana prije objave Kur'ana ili u stoljećima nakon objave, uvjerit ćemo se da su o pitanju razmnožavanja čovjeka ljudi konstantno iznosili pogrešne ideje. U tom kontekstu su se tokom srednjeg vijeka pojavile izmišljene priče i neutemeljene špekulacije. Tadašnja temeljna teorija embiologije bila je Harveyeva ideja, iz 1651., koji je mislio da se "sve živo najprije formira od jajne stanice, a da se embrij formira u odvojenim fazama". U 17. stoljeću, kada se već koristio mikroskop, još uvijek se raspravljalo o ulogama jajne stanice i spermatozoida. Veliki prirodoslovac Bonnet (1720--1793) smatrao je da se ženska jajna stanica sastoji od ogromnog broja manjih jaja, jednih unutar drugih, i razvio je teoriju o "prethodnom oblikovanju", prema kojoj dijete nastaje iz svoje minijature, a smatrao je da isti princip vrijedi i kod životinja. Ova teorija bila je vrlo popularna u 18. stoljeću. (Caner Taslaman, Kur'an, nenadmašni fenomen, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, str. 176)

Nakon što je iznio ove detalje, prof. dr. Maurice Bucaille, koji je otkrio sklad između nauke i Kur'ana i primio islam, daje sljedeći komentar: "Preko 1.000 godina prije 18. stoljeća, u kome su se još uvijek uvažavale iluzorne doktrine, ljudi su se upoznali s Kur'anom. Njegova saopćenja u kontekstu razmnožavanja čovjeka, u jednostavnom objašnjenju, sadrže temeljne činjenice, a ljudima su trebala stoljeća da to otkrije." Isto tako, Keith Moore, profesor anatomije na kanadskom Toronto univerzitetu, tvrdi sljedeće: "Ono što Kur'an iznosi o embriologiji bilo je nemoguće reći u 17. stoljeću. Štoviše, ovi podaci nisu bili u potpunosti poznati čak ni u prošlom stoljeću. Ove ajete tek sada razumijemo u potpunosti, budući da nam je moderna embriologija pružila mogućnost njihovog razumijevanja." (Maurice Bucaille, Kur'an, Biblija i nauka, El-Kalem, Sarajevo, 2001, str. 288)

I, doista, analiziramo li historiju, vidjet ćemo da je, bez ikakvih grešaka, jedino Kur'an iznio pravu istinu razvoja čovjeka u majčinoj utrobi. Primjera radi, uzmimo ajete citirane u ovom poglavlju, koji govore da čovjek u majčinoj utrobi prolazi fazu kada je zakvačak. Ne može se, mimo Kur'ana, navesti niti jedan jedini izvor u cijeloj historiji koji je iznio ovu činjenicu. Ljudski rod je za to saznao na znanstvenoj platformi i to tek u nedavnoj prošlosti, otkrićem i usavršavanjem mikroskopa, akumulacijom znanja iz oblasti fiziologije, anatomije i embriologije.

Dokazi u fazama kroz koje prolazi embrij

Spermatozoid, koji u jajetu nađe svoju drugu polovinu, kroz Fallopijevu tubu ili jajovod napreduje prema maternici. Prilikom ovog putovanja embrij se ne lijepi za jajovod. Embrij se kreće prema maternici, a kada stigne u maternicu, zakači se na dobro prokrvljenom zidu, gdje su, dakle, guste krvne žile. Napokon započinje faza aleka ili zakvačka, o kojoj govori Kur'an.

Kako to da se ova gomila nerazumnih, nemoćnih stanica zaputi prema maternici, kao najpodesnijem, čak i jedinom podesnom mjestu za nju? Kako to da se embrij, poput pijavice, lijepi za maternicu i da tu uzima hranu potrebnu za rast? (Pijavica je jedno od sporednih značenja riječi alek!) Kačanje embrija za zid maternice u fazi alek moguće je zahvaljujući postojanju složenog sistema. Da bi razbio kiseli sloj na zidu maternice, embrij luči enzim zahvaljujući kojem se pokreće hemijska reakcija koja omogućava prodiranje embrija kroz površinu maternice za koju se pričvrsti poput biljke. Na kraju, svoje potrebe za hranom i kisikom, embrij podmiruje s tog mjesta. Enzim, koji embrij luči, omogućava ovo spajanje sa zidom maternice.

Način na koji embrij nalazi mjesto na kojem će se zakačiti dokaz je da je on poslan kao dio jednog velikog plana. Ćelije embrija u maternici obavljaju takve operacije da onaj ko ih analizira može pomisliti kako su ove stanice bića koja posjeduju nadnaravnu pamet. Laurie Iten, biolog sa Pudrue univerziteta, koji je oduševljen ovim naizgled svjesnim djelovanjem stanica, kaže: "Vjerujemo da ćelije međusobno pričaju. One nisu nijeme." (Medicinski dio preuzet iz knjige Langmanova medicinska embriologija, T. W. Sadler, Školska knjiga)

Faza grude mesa

Uzvišeni Allah u Kur'anu iznosi sljedeću fazu razvoja zametka, a to je faza nastanka grude mesa, koja nastupa nakon kačenja na zid maternice. Uzvišeni kaže: "Pa onda kap sjemena alekom učinimo, zatim od aleka zalogaj mesa stvorimo..." (El-Mu'minun, 14).

I, doista, zbog toga što je sićušan, a i zbog toga što će se njegove kosti tek naknadno formirati, embrij u maternici izgleda kao zalogaj mesa. Osim toga, zanimljivo je i to da u jednoj fazi embrij, kao što se može vidjeti i na slici, ima oblik kao da nosi otiske zuba. Zato, činjenica da je embrion u ovoj fazi razvoja opisan kao zalogaj mesa, nesumnjivo predstavlja prvorazredan fenomen.

Izraz "zalogaj mesa" spominje se i u 5. ajetu sure El-Hadždž, gdje se govori da smo stvoreni od "djelimično vidljivog, a djelimično nevidljivog zalogaja mesa". Doista, zbog toga što je u ovoj fazi embrij dostiže veličinu vidljivu ljudskom oku, a nevidljiv da se mogu raspoznati njegovi detalji, u skladu je s formulacijom "djelimično vidljiv, a djelimično nevidljiv".

Za fazu koja se u Kur'anu spominje kao zalogaj mesa, prof. dr. Keith L. Moore kaže: "Što ovi ajeti govore ustanovili smo kada smo analizirali embrij iz tog stadija, jer kada navrši 28 dana, embrij dobije prepoznatljivu strukturu, koja vizualno sliči otiscima zuba. Od plastike smo napravili embrij u ovom stadiju i žvačući na njemu smo ostavili tragove zuba. Slika koja se pojavila nevjerovatno je sličila stadiju embrija koji smo analizirali i veoma lijepo je objašnjavao zašto o ljudskom embriju Kur'an govori kao o zalogaju mesa." (izvor)

Dalje, uzastopnom diobom samo jedne ćelije formiraju se različiti organi, različita tkiva. Mi, koji smo u jednoj fazi stvaranja bili zalogaj mesa, kada dođe vrijeme, postat ćemo ljudsko biće koje ima sve organe, mišiće, skelet, mozak, oči, uši. Zamislimo fazu zalogaja mesa i kada organi dobiju svoj konačan izgled. Na taj se način još jednom možemo uvjeriti u Allahovo savršeno stvaranje. Kada dođe vrijeme, ovaj zalogaj mesa postat će srce, koje u toku dana načini prosječno 100.000 otkucaja, i to bez našeg znanja, bez ulaganja ikakvog napora da ono kuca. Nečista krv koja dolazi do srca ne miješa se sa čistom krvlju; cirkulacija krvi u tijelu odvija se na savršen način. Srčane pretkomore i komore fenomeni su stvaranja. Organizirani rad krvi sa arterijama i venama toliko je savršen i kompleksan da bi se o tome moglo mnogo pisati.

Kada dođe vrijeme, ovaj zalogaj mesa postat će jetra. Ta jetra ima preko 400 funkcija. Ovaj minijaturni komad mesa vrši nepogrešivu proizvodnju, koju ne može ostvariti nijedna laboratorija u svijetu; obavlja to za nas, a bez našeg znanja...

U određeno vrijeme ovaj zalogaj mesa postat će mišići koji obavijaju naše tijelo. Svi naši pokreti -- od žvakanja hrane do trčanja, hodanja, sjedenja, smijanja -- odvijaju se uz pomoć mišića. Mišići rade savršeno koordinirano. Čak i za smijeh, koji je naizgled najjednostavnija operacija, potreban je istovremeni rad sedamnaest mišića.

Naš mozak, ruke, noge, crijeva, bubrezi, disajni sistem, krv... -- sve to je, u početku, prošlo kroz fazu "zalogaja mesa". Prije toga prolaze kroz fazu jedne kapljice vode, koja je vidljiva jedino kroz mikroskop, i kroz ostale faze. Na kraju se stvara naše tijelo o čijem se savršenstvu mogu ispisati enciklopedije. Kur'an nas poziva da sve to istražujemo, da razmišljamo o tim savršenim kreacijama.

Nastavit će se...