Menu

Zdravstvene koristi kurkume

Tema Islam i naukaČitanje 10 minuta

Curcuma longa, kurkuma, biljka je čvrste smeđe kože i narandžastog tijela, te intenzivnog okusa i arome. Okus je ljut, topao i gorak, a miris blag, sličan narandži i đumbiru. Tradicionalno se naziva indijskim šafranom zbog jedinstvene žuto-narandžaste boje, koja je slična boji šafrana.

Slično kao i đumbir, i kurkuma je porijeklom iz Indonezije i južne Indije, gdje se kultivira više od 5.000 godina. Ima važnu ulogu u mnogim tradicionalnim kulturama diljem Istoka, i cijenjen je član ayurvedske farmakopeje. Iako su kurkumu arapski trgovci donijeli u Evropu u 13. stoljeću, tek unazad desetak godina ova biljka postaje popularna u zapadnim kulturama. Velik dio svoje popularnosti duguje naučnim istraživanjima koja dokazuju izrazita ljekovita svojstva ovog začina. Vodeći komercijalni proizvođači kurkume su Indija, Indonezija, Kina, Filipini, Tajvan, Haiti i Jamajka.


Korištenje kurkume opisano je u tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini već u 7. stoljeću. U domeni azijske narodne medicinske tradicije, kurkuma se koristila za liječenje proljeva, groznice, bronhitisa, prehlade, parazitskih nametnika, gube i urinarnih infekcija. Tadašnji travari pravili su od kurkume melem za modrice, ugrize pijavica, očne infekcije, upale usne šupljine, kožne bolesti i zaražene rane. Neki su ljudi čak udisali dim od spaljivanja kurkume za ublažavanje hroničnog kašlja. U Indiji i Maleziji postoji običaj izrade kurkuma tijesta koje se stavlja izravno na kožu, a današnja istraživanja okrenuta su ka ovom načinu prevencije i liječenja raka kože.

Indijke na svoje čelo stavljaju mješavinu kurkume i soka limete koje im daje oznaku da su hindu žene. Kuhari često dodaju kurkumu svojim kreacijama zbog bogate arome i duboke boje. Također se koristi za dodavanje boje za hranu, kao što su maslac, margarin, sir i senf. Dodaje se i u pamuk, svilu, papir, drvo, i kozmetiku, a koristi se i kao prirodni konzervans hrane.

Iako se kurkuma u prehrani većinom koristila zbog svoje boje i arome, danas, naučnim istraživanjima koja potvrđuju iznimnu ljekovitost, preporučuje se korištenje upravo radi tog svojstva. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5664031/)

Hemijski sastav kurkume

Detaljnom analizom kurkume utvrđeno je da se unutar ove biljke nalaze najvećim dijelom eterična ulja koja su, zapravo, i odgovorna za ljekovita svojstva. Izolirana su sljedeća eterična ulja: kurkumin, kurlon, kurumen, cineol i p-cimen.

Kurkumin je polifenolni spoj odgovoran za narandžastu boju kurkume, ali i cijeli niz ljekovitih svojstava. In vitro, kao i u laboratorijskim ispitivanjima na životinjama, dokazano je da kurkumin može imati antitumorska svojstva, djelovati kao antioksidans, inhibirati artritis, protuishemijska i protuupalna svojstva, i cijeli niz svojstava, koja ćemo opisati.

Ova popularna biljka ne sadrži holesterol, međutim, bogata je antioksidantima i dijetalnim vlaknima, što pomaže u kontroli krvnog LDL-a, tj. “lošeg holesterola”. Osim toga, obiluje esencijalnim vitaminima, kao što su piridoksin (vitamin B6), kolin, niacin i riboflavin. Čak 100 g biljke ima 1,80 mg ili 138% od preporučene dnevne razine piridoksina. Piridoksin se upotrebljava u liječenju sideroblastične anemije i radijacijske bolesti. Niacin pomaže spriječiti “pelagru” ili dermatitis.

Svježi korijen sadrži visoku razinu vitamina C. 100 g korijena sadrži od 23,9 mg tog vitamina. Vitamin C je vitamin topiv u vodi i snažan prirodni antioksidant, koji pomaže tijelu da razvije imunitet protiv zaraznih uzročnika i uklanja štetne slobodne radikale kisika.

Kurkuma sadrži visoke količine minerala poput kalcija, željeza, kalija, mangana, bakra, cinka i magnezija. Kalij je važan sastavni dio stanica i tjelesnih tekućina, te pomaže kontroli otkucaja srca i regulira krvni tlak. Mangan je bitan kofaktor za antioksidacijske enzime, superoksid dismutazu. Željezo je važno za enzim citokrom oksidazu, koja je na staničnoj razini metabolizma potrebna za produkciju crvenih krvnih stanica.

Ovaj jeftini, svima dostupan začin, visoke energetske vrijednosti, u 100 g sadrži sljedeće nutrijente: 53% prehrambenih vlakana, (% od preporučene dnevne količine, RDA na 100 g), 138% vitamina B6 (piridoksin), 32% niacina, 43% vitamina C, 21% vitamina E, 54% kalija, 517% željeza, 340% mangana i 40% cinka, ali i 0% holesterola.

Samo nekoliko grama kurkume dnevno, bilo u obliku praha, lomljenog korijena ili svježeg korijena, može osigurati dovoljno hranjivih tvari kako bismo prevenirali cijeli niz bolesti. (The chemistry of curcumin: from extraction to therapeutic agent)

Aktivni spoj – kurkumin

Glavni i najaktivniji predstavnik kurkume je polifenol (diaril-heptanoid) – kurkumin. Inače se pojavljuje sa svoja dva demetoksi derivata. S obzirom na važnost i djelotvornost kurkumina, vrijednost kurkume i njezinih pripravaka ocjenjuje se upravo prema sadržaju kurkumina, a ekstrakti kurkume i dodaci prehrani na njezinoj osnovi standardiziraju se i kontroliraju prema njegovom udjelu. Iz toga proizlazi da je količina unesenog kurkumina ključna za ljekoviti učinak kurkume na organizam. Donošenje zaključka o prednosti konzumiranja kurkume kao začina ili kao standardiziranog dodatka prehrani nameće se već samom usporedbom udjela kurkumina u svakom od njih.

Prosječan udio kurkumina u kurkumi u prahu iznosi 2–3%. To znači da jedna žličica (oko 2 g) sadrži 40–60 mg kurkumina. Vrlo male količine kurkumina dokazane su u začinu poznatom pod nazivom curry, u kojem bi trebala dominirati kurkuma. Nasuprot tome, većina dodataka prehrani sadrži pročišćene ekstrakte kurkume s deklariranim standardnim količinama kurkumina (400–500 mg po jednoj dozi – kapsuli ili tableti). (Therapeutic roles of curcumin: lessons learned from clinical trials)

Neke zdravstvene koristi konzumiranja kurkume

  • Protuupalno djelovanje. Kurkumin kao hlapljivi dio ulja kurkume pokazao se značajnim protuupalnim sredstvom u različitim eksperimentalnim modelima. U brojnim istraživanjima, kurkumin je pokazao jednake protuupalne učinke kao i lijekovi hidrokortizon i fenilbutazon. Za razliku od lijekova, koji su povezani sa značajnim toksičnim učincima (formiranje ulkusa, smanjeni broj leukocita, intestinalna krvarenja itd.), kurkumin nema nikakvu toksičnost. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5664031/)
  • Liječenje reumatoidnog artritisa. Ova funkcija kurkumina nadovezuje se na njegova svojstva snažnog antioksidanta. Naime, kao antioksidant, kurkumin može neutralizirati slobodne radikale. Ovo je važno u mnogim bolestima, kao što je artritis, gdje su slobodni radikali odgovorni za upale zglobova i eventualna oštećenja zgloba. U nedavnom istraživanju bolesnika s reumatoidnim artritisom, kurkumin se u odnosu na fenilbutazon (lijek izbora kod reumatoidnog artritisa) pokazao puno boljim lijekom zbog skraćenja u trajanju jutarnje ukočenosti, produženom vremenu šetnje, kao i smanjenju naticanja zglobova. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5664031/)
  • Prevencija raka. Kao što je već prethodno navedeno, kurkumin je antioksidant i kao takav štiti debelo crijevo jer se tamo taloži i štiti crijevne stanice od slobodnih radikala. Kod oštećenih stanica debelog crijeva DNK molekula se brže umnaža, što dovodi do bržeg rasta tumorskih stanica. Kurkumin pomaže tijelu da se unište mutirane ćelija raka, tako da se ne mogu širiti kroz tijelo. Primarni način na koji kurkumin to čini jeste povećanje jetre. Ostali mehanizmi su inhibicija sinteze proteina, a koja se smatra glavnom u nastajanje tumora i sprečavanju razvoja dodatnih dotoka krvi potrebnih za rast stanica raka.
  • Smanjenje rizika od dječije leukemije. Istraživanje predstavljeno na nedavnoj konferenciji o dječijoj leukemiji, održanoj u Londonu, pokazalo je da konzumiranje hrane začinjene kurkumom može smanjiti rizik od razvoja leukemije. Incidencija ovog raka dramatično je porasla tijekom 20. vijeka, uglavnom kod djece mlađe od pet godina. Pojavnost ovoga raka kod djece u Aziji u znatnom je padu u odnosu na zapadne zemlje, a glavni uzrok je prehrana.
    Česta upotreba kurkume u Aziji tokom posljednjih dvadeset godina, a loš stil života i fast-food prehrana u zapadnim zemljama pokazuju upravo ovakve incidencije.
  • Poboljšava funkciju jetre. U nedavnom istraživanju na štakorima provedenom za procjenu učinaka kurkume na jetru, tačnije njezinu sposobnost za detoksikaciju ksenobiotskih (otrovnih) hemikalija, došlo se do zaključka da kurkuma može povećati detoksikaciju antioksidativnim svojstvima. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5664031/)
  • Kardiovaskularna zaštita. Kurkumin sprečava oksidaciju holesterola u tijelu. Budući da oksidirani holesterol oštećuje krvne žile i nakuplja se u plakove koji mogu dovesti do srčanog ili moždanog udara, sprečavanje oksidacije holesterola može pomoći smanjenju progresije ateroskleroze i dijabetičke bolesti srca. Osim toga, kurkuma je dobar izvor vitamina B6, koji je potreban za niveliranje homocisteina koji izravno šteti stjenkama krvnih žila. Visoke razine homocisteina smatraju se značajnim faktorom rizika za oštećenja krvnih žila, aterosklerotskog plaka te bolesti srca.
    U istraživanju objavljenom u indijskom časopisu Journal of Physiology and Pharmacology, deset dobrovoljaca konzumiralo je 500 mg kurkumina dnevno za sedam dana i ne samo da je razina oksidiranog holesterola pala za 33%, njihov ukupni holesterol pao je za 11,63%, a njihov HDL (dobar holesterol) povećan je za 29%. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5664031/)
  • Zaštita od Alzheimerove bolesti. Alzheimerova bolest nastaje kao posljedica nakupljanja proteina nazvanog amiloid-B u moždanim stanicama, a što dovodi do oksidativnog stresa i upale, te dolazi do stvaranja tzv. plakova između živčanih stanica (neurona) u mozgu, što ometa normalan rad mozga. Amiloid je opći pojam za fragmente proteina koje tijelo normalno proizvodi. No, amiloid-B je fragment proteina izrezan iz drugog proteina naziva proteinski amiloidni prekursor (APP). U zdravom mozgu, ovi fragmenti proteina su niski, ali Alzheimerov tvori teške i netopive plakove između moždanih stanica.