Crtani filmovi (utjecaj na vrijednosti i vjerovanje muslimanske djece)
Tema Da'vaČitanje 18 minuta
Nema sumnje da umjetnost općenito, a crtani filmovi posebno, ima uzvišene ciljeve i stremljenja. Umjetnost doprinosi odgoju djece time što u njih usađuje ispravno vjerovanje, plemenite vrijednosti i lijepo ponašanje. Ona također utječe na životni put i buduće djelovanje djece, ali ih i štiti od opasnosti koje im prijete. Umjetnost ih priprema za probleme koji će ih snaći u životu, ukazuje im na njihove uzroke, traga za odgovarajućim rješenjima i usmjerava dječiju energiju ka brizi za onim što je najvažnije u životu. Ona stremi ka izgradnji njihovih osjećanja u pravom smislu, kako bi oblikovala jednu čestitu generaciju, za sebe i za svoj narod. Nažalost, čovjek koji pažljivo pogleda većinu crtanih filmova koje nude televizijske stanice u arapsko-islamskom svijetu (postoji nekolicina kanala koji rade na širenju pozitivnih crtanih filmova, ali to nije dovoljno u poređenju sa onim što pruža proždrljivi Zapad), vidjet će da su oni odstupili od plemenitih ciljeva i udaljili se od veličanstvenih stremljenja zbog kojih su, na kraju krajeva, i nastali. U tim crtanim filmovima dozvoljavaju se poroci te se šire i objelodanjuju odvratne stvari, čime postaju smrtonosno oružje koje prijeti da ugrozi vjerovanje djece, njihov razum, duševnost i marljivost, diljem islamskog svijeta. Koje opasnosti po vjerovanje i uzvišene vrijednosti imaju crtani filmovi za kojima se povode naša djeca? Koji načini i metode omogućuju izbjegavanje negativnosti crtanih filmova? Ovakvi programi uveliko zavode djecu, tako da ih počinju gledati sa ogromnom zainteresiranošću i žudnjom. Djeca postaju ubijeđena da su sve scene, postupci i ideje koje se plasiraju dobre i ispravne, dok raskoš i zabava na koju se potencira u crtanim filmovima snažno privlače djecu, što predstavlja veliki propust u sferi dječije ličnosti, razuma, duševnih potreba i plemenitih ciljeve prema kojima djeca moraju biti usmjerena. Možda je glavni uzrok tome briga producenata i izvođača samo za materijalnom dobiti, a da ne govorimo da su to filmovi koji ne ističu važnost vjerovanja i vrijednosti prisutnih u islamskom svijetu, kao ni ostalih navika i običaja koji karakteriziraju islamsku kulturu i civilizaciju.
Opasnost po vjerovanje
Islam jeste vjerovanje, vjerozakon i lijepo ponašanje. Islamsko vjerovanje sastoji se od vjerovanja u Allaha, meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan (polaganje računa, nagrada, kazna) i određenje dobra i zla. Vjerovanje ima značajan utjecaj na život pojedinca i zajednice. Ono predstavlja snagu koja upućuje i usmjerava, koja vodi ka dobru i izgrađuje lijepu narav. Kada se vjerovanje nastani u čovjekovom srcu, ono mu pruži lijepo raspoloženje, sigurnost i postojanost u svim prilikama. Međutim, kada u srce uđu negativni činioci, tada se srce promijeni. Crtani filmovi jedan su od najočitijih primjera za to, jer predstavljaju veliku opasnost po vjerovanje muslimanske mladeži. Evo nekih obilježja te opasnosti:
● Kolebanje u vjerovanju: Djeca u crtanim filmovima nalaze idealno, ali nestvarno, naslađivanje koje negativno utječe na njihovu sadašnjost i budućnost. Mnogobrojna istraživanja potvrđuju negativan utjecaj crtanih filmova na djecu sa svih aspekata. Čak štaviše, bojati se da crtani filmovi u potpunosti mogu uništiti dječije živote. (”Umjetnost između stvarnosti i očekivanja”, dr. Halid b. Abdurrahman el-Džurejsi, str. 36) Crtani filmovi koji se serviraju našoj djeci smrtonosni su za njih, jer oni islamskom vjerovanju ne daju nikakvu vrijednost, a potječu ili sa Zapada, ili, u većini slučajeva, od cionista. Zato takvi crtani filmovi imaju za cilj da iz dječijih srca eliminiraju čisto i ispravno islamsko vjerovanje – dovodeći u pitanje njegove temelje – ubacivanjem iskrivljenih vjerovanja: trojstva, idolopoklonstva... U njima gledamo kako zvijezde donose sreću ljudima, drvo koje ih štiti od nesreće i bolesti, vidimo osobu koja ljubi krst i stavlja ga na grudi kako bi doživjela radost, sigurnost i smirenost, ili pak čini sedždu idolima. Također, oni nastoje navesti gledaoca da pomisli kako kosmos opstoji sam po sebi, a ne uz Allahovu pomoć. Gledanjem takvih scena, dijete postaje ubijeđeno da je to istina, napušta svoj dotadašnji način života, pa počinje da ljubi kamen, da mu čini sedždu, ili da od Sunca traži neku svoju potrebu. Tako djeca prihvate ubjeđenja s kojima prava vjera nema ama baš ništa. Oni više ne vode brigu o vjerovanju u Jednog, Jedinog Allaha, niti ih zanimaju islamske vrijednosti. Sve to vodi ih u privrženost ovome i zanemarivanju onoga svijeta, jer scene koje crtani filmovi nude pobuđuju želju isključivo za ovim svijetom.
● Vjerovanje čarobnjacima i vračarima: Pored toga što ovi programi propagiraju vjerovanje u čarobnjake i šarlatane, šire strah od njih umjesto od Allaha, oni čarobnjake prikazuju kao osobe koje mogu usrećiti ili rastužiti ljude, učiniti ih sigurnim ili ih prestrašiti, zatim da su oni nepobjedivi, a ne Allah. To neizbježno dovodi do kontradiktornosti u vjerovanju kod naše djece, tako da djeca slave čarobnjaka i nastoje mu se približiti, umjesto da slave Allaha i čine djela koja ih vode k Njemu. Doktorica Tajjiba el-Jahja veli: ”Neki ljudi smiruju svoju djecu tako što ih posade pred televizor, a ne znaju da ih time, zapravo, uništavaju. Dječiji programi imaju veliki utjecaj na njihovu vjeru, moral i društvenost. U njima se prikazuju nevjernički obredi i simboli, kao što su krstovi i hramovi, šire se čarobnjaštvo i trikovi, ali i sumnja u moć Uzvišenog Allaha, što je najopasnije.“ (”Pečat na mome djetetu”, str. 6, dr. Tajjiba el-Jahja) Ukoliko porodica ne preduzme odgovarajuće mjere u odgoju djeteta, pa dijete odraste uz crtane filmove, to isto dijete bit će poput perja na vjetru: poremećenog vjerovanja, nesigurno, uznemireno i zbunjeno, do mjere da više i ne zna ni zašto je stvoreno.
Usađivanje loših vrijednosti
Vrijednosti predstavljaju skup vjerskih i filozofskih (samo one koje su prihvatljive) načela određene zajednice. Nakon toga, one se prenose na način života koji definira pogled na svijet, na život i smrt, prirodu i povijest. Čak štaviše, one određuju ponašanje, vanjski izgled i način života. Kako bi preživjele, te vrijednosti hrane se sa mnogih izvora, kao naprimjer: vjerovanje, posjedovanje životnog cilja, moral, ljepota... Vrijednosti igraju ozbiljnu ulogu u životu jedne zajednice: čuvaju identitet, kulturu i civilizaciju, što zajednici omogućuje kontinuitet, ali je i vodi ka marljivosti, proizvodnji, izgradnji i napretku. Islamske vrijednosti apsolutno su najuzvišenije i najljepše, jer izvor im je Tvorac ljudi. Crtani filmovi imaju loš utjecaj na ponašanje, kulturu i obrazovanje naše djece. Evo i nekoliko primjera za to:
● Sklonost ka nasilju: Veliki broj crtanih filmova sadrži scene nasilja i grubosti, što se prenosi na samu djecu. Djeca tako postaju nasilna u kući, školi i na ulici. To rade da bi ispunili svoje želje iz crtanih filmova, a zapravo čine gnusna djela. Istraživanja su potvrdila čvrstu vezu između maloljetničke delikvencije i crtanih filmova koji sadrže scene nasilja. Cijeli svijet svjedok je da najgnusnija djela čine upravo djeca.
● Navikavanje na razvrat: Naša djeca prihvataju vrijednosti onih država iz kojih dolaze crtani filmovi, a te vrijednosti daleko su od naših. Gotovo uvijek prisutna je razgolićenost i bezumlje, stalno se ističe veza među spolovima zasnovana na osamljivanju, plesu, igri, uljepšavanju žena i razmjeni poljubaca. Ovo je opasno za djecu stoga što izaziva intimna osjećanja i pobuđuje spolne instinkte prije vremena. Nakon toga slijedi činjenje razvratnih djela i bludnih radnji. Djeca koriste neprikladan govor, a stid se u potpunosti gubi. Najbolji primjer za to je ”MIKI MAUS.”
● Prekidanje porodičnih veza: Ovi programi kidaju veze između djece i njihovih roditelja, ali i između ostalih članova porodice. Predškolski uzrasti spokojno i mirno sjede ispred televizijskih ekrana dok su im majke sretne zbog toga jer im to uveliko pomaže da ostvare kućnu harmoniju. Međutim, stalni boravak pred televizorom mnogo utječe na njihovu dječicu a da toga nisu ni svjesne. Opasnost tek uzima maha kada djeca pođu u školu: ne razgovara se o školi niti o učenju, smatra se dovoljnim ono što se nudi na crtanim filmovima u obliku priča o majci, ocu, nani... Djeca se međusobno ne druže, ne sastaju niti razgovaraju. Kada dođu kući odmah upale televizor kako bi uživali u crtićima, što povećava pukotinu među članovima porodice. Izbavljenje iz ovog problema postaje sve teže, jer kako vrijeme prolazi, ličnost djece se sve više i više formira shodno svakodnevnim navikama.
● Učenje lošeg ponašanja: U dječijoj prirodi je da se, bespogovorno, povode za svim što im se nudi ili što čuju, a sve zbog njihove neiskvarene prirode. Nažalost, sredina mijenja tu čistu prirodu, stoga scene sa crtanih filmova lahko utječu na dijete. Ono nastoji oponašati likove u svemu mogućem: u govoru, pokretima, odjeći, izgledu i ponašanju. Tako se dijete navikava na ružne običaje, pa krade, obmanjuje, vara, puši cigarete, laže, agresivno je, osjeća mržnju i odvratnost prema svemu i svakome. Najbolji primjer za to je ”TOM I DŽERI.”
● Poremećaj pojmova i ideja: Činjenica da su crtani filmovi zasnovani na lažnim likovima i događajima, zarobljava mlade mozgove i ne dopušta im da se oslobode toga. Djeca tako gube misaonu ravnotežu, pojmovi im se uskomešaju, misli preokrenu, pa ono počinje sumnjati u vjerske spoznaje do kojih je došlo u porodici i u školi. Vjeri o kojoj dijete sluša i uči u kući i školi, nema mjesta u crtanim fimovima, pa je ono izgubljeno i zbunjeno. Ne zna u šta da vjeruje: u ono što mu kažu majka i nastavnik ili u ono što gleda na televiziji. To je ono što će negativno utjecati na dječije vjerovanje i ideje.
● Otimanje kulture: Kada se dijete zaljubi u gledanje crtanih filmova zasnovanih na praznovjerju i pokvarenoj mašti, pa u to povjeruje, to zasigurno šteti njegovoj intelektualnoj aktivnosti. Ono više nije u stanju da ispravno razmišlja o stvarnosti: počinje razgovarati sa životinjama (posebno sa psima i mačkama) misleći da one govore kao i on, sa njima ruča i spava, za životinje je vezano više nego za članove uže porodice. Ako se životinja razboli, dijete je tužno, a ako umre, ono plače više nego kada mu se brat povrijedi. S druge strane, prekida se njegova veza sa izvornom kulturom, te se zanima za kršćansko-zapadnu kulturu, govori njezinim jezikom, drži se njezinih običaja, a zanemaruje arapski jezik – jezik islamske kulture. Ne spominje Allaha prije jela, ne pere ruke, spava u obući i prilikom pozdrava naklanja se kao što to čine Japanci i njima slični. Dijete počinje da voli kršćane, židove, ateiste i njihovu civilizaciju. Smatra da je zapadnjak napredan i da ga se mora oponašati. Kako je samo Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi lijepo kazao: ”Potčinjeni se uvijek povodi za dominantnim u sferi obreda, nošnje, vjeroispovijesti i ostalih običaja.“ (”Mukaddima”, Ibn Haldun, str. 148, Darul-kalem u Bejrutu, 1984. god.) Ovi programi šire strah od islama i muslimana: musliman je lopov, agresivan, ekstremist i veoma zao. S druge strane, oni upućuju našu djecu na besposlice i na beskorisna djela.
● Osjećanje manje vrijednosti i strah od neuspjeha: Djeca često nastoje oponašati likove iz filmova koji im se dopadaju, ali im to oponašanje često ne ide od ruke, posebno djeci predškolskog uzrasta. Oni tako uništavaju svoje i tuđe živote, uzrokuju strašne i nerješive probleme: dijete se možda popne na krov kuće kako bi poletjelo, oponašajući, naprimjer, čovjeka-pauka ”SPAJDERMENA”, pa u tom pohodu izgubi život ili se ozbiljno povrijedi. Također, dijete će pokušati da stavi ruku u vatru misleći da mu to neće nauditi ako izgovori neke čarobne riječi. Ne treba ni spominjati kakvu će bol osjećati kada sprži svoju ruku. Tada se ono povlači u sebe i razočarano je, nema želje ni za čim u životu. Gledanje strašnih scena, poput krvi ubijenih, životinja grabljivica i upotrebe oružja, prouzrokovat će strah i nemir kod djece, to će ih proganjati tokom noći i neće imati miran san. Scene koje djeca gledaju na crtanim filmovima vode ih ka miješanju realne stvarnosti i nerealnog života; realna stvarnost mnogo se razlikuje od onoga što nude crtani filmovi i televizijske stanice općenito. (”Islamska svijest”, broj 531., str. 78., novembar 2009. god.)
● Slabljenje školskog uspjeha: Mnogi istraživači potvrdili su da postoji velika opasnost od crtanih filmova za školski uspjeh, jer dijete provodi mnogo vremena ispred ekrana, čak između trideset i četrdeset sati sedmično. To je dovoljan period da se iscrpi tijelo i mozak, pa se ne može skoncentrirati na ponavljanje lekcija i izradu domaće zadaće. Problem slabljenja školskog uspjeha kod djece konstantno zaokuplja mislioce, odgajatelje i političare širom svijeta, a posebno u muslimanskim zemljama, zbog njihove posebnosti kada je u pitanju pogled na svijet. Istraživači su, s druge strane, primijetili da sredstva javnog informiranja imaju strašan utjecaj na djecu. Naime, pokazalo se da se djeca sjećaju scena i događaja koje su vidjeli na televizoru prije više mjeseci, a u isto vrijeme ne mogu se sjetiti školske lekcije koju su radili prošle sedmice. (”Kino umjetnost”, str. 5., Salah Ebu Jusuf, Darulmearif)
Zaključak i rezime
Na osnovu svega rečenog, neophodno je iznaći dobra i korisna rješenja koja će biti zamjena za savremene televizijske programe, kako bi se buduće generacije spasile od opasnosti koja će ih neizbježno zadesiti. Odgovornost ovdje pada na sve, jer svi su odgovorni pred Veličanstvenim Allahom, koji kaže: ”O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Prijevod značenja Et-Tahrim, 6.) Također, poznat nam je i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svi ste vi pastiri, i svako je odgovoran za svoje stado.” (Bilježi Buharija 893, Muslim 1829-20) Umjetnici, političari, mislioci, odgajatelji, bogataši, roditelji i porodice, društvo u cjelini sa vladinim i nevladinim organizacijama, svi su odgovorni u zoni svoga djelovanja. Režiseri i umjetnici treba da proizvode crtane filmove koji će odgovarati umnom i duševnom razvoju našeg djeteta, koji će čuvati čisto islamsko vjerovanje, moral i plemenite ljudske vrijednosti. U isto vrijeme, moraju se kloniti zbrke, besposlice i nereda. Također, neophodno je konsultirati islamske pravnike i pedagoške radnike koji gaje iskren odnos spram islama, kako bi budući proizvodi bili zasnovani na čvrstim naučno-odgojnim temeljima. Islamska povijest prepuna je događaja i heroja koji mogu biti tema crtanih filmova. Pored toga, tu su još problemi savremenog društva, život, smrt, kosmos, kao moguća inspiracija. Spomenuti programi treba da podstiču na čitanje i bavljenje naukom, kako naša djeca ne bi zaostajala u tome. Muslimanski bogataši moraju uzeti udio u ovom plemenitom poslu, obezbjeđujući materijalnu pomoć umjetnicima. Nama ne nedostaje islamu odanih umjetnika, već umjetnici nemaju materijalna sredstva za proizvodnju. Naravno, ne treba zaboraviti ni ulogu muslimanske porodice, imajući u vidu njenu brigu za vjerom i uzvišenim vrijednostima. Otuda muslimanska porodica mora i kuću i djecu podrediti strogo određenom sistemu, kako bi djeca odrasla u okviru tog sistema i kako ih vrijeme ne bi progutalo kada ostare.
(Izvor: Islamski časopis El-Bejan, redžeb 1431.)
Preveo i pripremio: Elmir Mašić, prof.