U današnje vrijeme često čujemo da se neka osoba ne osjeća dobro, da nije zadovoljna sobom i svojim životom, kako nema energije i volje, nema ciljeve i želje, gubi apetit i teško se koncentriše na određeni zadatak. Ovakvo stanje karakteristično je za patološko depresivno raspoloženje, što znači da je osoba depresivna i da joj je neophodna pomoć. Naročito je to izraženo trenutno s obzirom na stanje pandemije virusa korona kada su ljudi često onemogućeni da se druže.
Dr. Jacqueline A-Tjak (2021) u svom članku Act als trans-diagnostische behandeling voor depressie naglašava da depresija može biti prolazna, ali se isto tako može razviti u trajnu ili u ponavljajuće stanje s ozbiljnim utjecajem na vlastiti život i životnu okolinu.
Na osnovu objavljenih podataka WHO-a u 2020. godini, 264 miliona stanovnika u svijetu bolovalo je od depresije. Također, u 2018. godini u Nizozemskoj je 18,7% punoljetnog stanovništva u starosti do 65 godina nekad u životu bolovalo od depresije, što znači da pola miliona stanovnika godišnje oboli od depresije. Osoba koja jednom oboli od depresije ima 70% mogućnosti da će u narednih pet godina ponovo oboljeti. Svako naredno obolijevanje od depresije povećava mogućnost za ponovnim, a naročito je to izraženo kod osoba starije dobi (GGZ Standaarden, 2018).
Najčešće žene obolijevaju od depresije, čak dva puta više nego muškarci, međutim tačan razlog tome je nepoznat.
Četrdesetogodišnje osobe najčešće su podložne depresiji, ali ona se može javiti kako kod adolescenata tako i kod osoba starije životne dobi.
Kod polovine osoba koje boluju od depresivnog poremećaja nakon tri mjeseca ovo stanje se smanjuje ili nestane. Ali kod osoba kod kojih ovo stanje traje duže poboljšanje se primijeti tek nakon šest mjeseci, uz pomoć stručne pomoći i terapije ili spontano. Međutim, epizode se mogu vratiti čak i po nekoliko puta tokom života, što znači da što je osoba više puta bila depresivna, to je veća šansa da će opet da to postane (Bocktig, Hollon, et al. 2015).
Simptomi depresije
DSM-5 (Dijagnostički i statistički priručnik o mentalnim poremećajima revidirani je sistem klasifikacije u kojem su sklopljeni međunarodni ugovori o tome koji se kriteriji primjenjuju na određeni mentalni poremećaj na osnovu /novih/ naučnih spoznaja) navodi da ukoliko osoba ima minimalno pet od devet sljedećih navedenih simptoma u periodu od dvije sedmice, može se govoriti da je riječ o depresiji. Dva najčešća simptoma koja se javljaju kod ovog poremećaja jesu tužno raspoloženje i gubitak volje i zadovoljstva u svakodnevnim zadacima. Također DSM-5 navodi i još devet ostalih simptoma depresije:
• Depresivno raspoloženje tokom cijelog dana, gotovo svaki dan. Kod djece i adolescenata može postojati razdražljivo raspoloženje.
• Izrazito smanjenje interesa ili zadovoljstva u svim ili gotovo svim aktivnostima, svaki dan i tokom cijelog dana.
• Poremećaj u ishrani, odnosno izražen gubitak težine ili povećanje tjelesne težine, to jest smanjenje ili povećanje apetita.
• Nesanice, poremećaj spavanja, tj. nemogućnost sna ili prekomjerno spavanje.
• Psihomotorna agitacija ili inhibitacija.
• Umor i gubitak energije.
• Osjećaj bezvrijednosti ili pretjeran ili neadekvatan osjećaj krivice.
• Smanjenje sposobnosti razmišljanja, koncentracije ili neodlučnosti.
• Osjećaj očaja, ponavljajuće misli o samoubistvu, fantazije o tome, pokušaj samoubistva...
Navedeni depresivni simptomi mogu varirati od blagih do vrlo teških. Blaga depresija može u kraćem vremenskom periodu da prođe, međutim ona može i da postane ozbiljnija i da uzrokuje veće probleme za pojedinca.
Različite vrste depresije
Svaka osoba može drugačije od druge osobe doživljavati i boriti se protiv depresije, tako da ona može da bude različita za svakoga. U stručnoj literaturi najčešće se spominju sljedeće vrste depresije:
• "Ponavljajuća depresija: Ako se simptomi depresije stalno vraćaju, govorimo o ponavljajućoj depresiji.
• Bipolarni poremećaj ili manična depresija: Bipolarni poremećaj je mentalna bolest. Poremećaj možete prepoznati izmjenom ekstremno sumornih ili maničnih epizoda. Bipolarni poremećaj poznat je i kao manično-depresivni poremećaj.
• Hronična depresija: Hronična depresija naziva se i distimijom ili distimičnim poremećajem. Ako patite od distimične depresije, hronično ste depresivni najmanje dvije godine. Značajke distimije često su manje uočljive od 'normalne' depresije, a simptomi depresije ponekad mogu nestati nakratko.
• Sezonska depresija: Kada neko pati od simptoma depresije svake godine u isto doba godine, to se naziva sezonska depresija. Za većinu ljudi to se očituje u zimskoj depresiji, ali moguća je i jesenska, ljetna ili proljetna depresija.
• Postporođajna depresija: Neke žene imaju depresivno raspoloženje mjesecima nakon poroda. Ako pritužbe na raspoloženje potraju, govorimo o postporođajnoj depresiji ili postnatalnoj depresiji." (www.u-centar.nl)
Uzroci depresije
U većini slučajeva uzrok depresije ne može biti samo jedan, većinom je to kombinacija više njih. Pored starosti i spola, važni faktori u nastajanju ili razvoju same depresije jesu:
• Nasljednost. Ako u jednoj porodici neko boluje od depresije, velika je mogućnost da će od depresije bolovati i djeca u kasnijem periodu.
• Neugodne ili neželjene situacije u ranoj mladosti, naprimjer, maltretiranje ili zlostavljanje (fizičko, psihičko ili seksualno).
• Traumatični doživljaji ili događaji, kao naprimjer smrt neke bliske osobe, gubitak posla ili razvod braka.
• Osobine ličnosti, karakter te osobe, način kako se ona suočava sa problemima...
• Također i ožiljci koji ostaju po tijelu nakon neke bolesti, invaliditet, upotreba lijekova ili droga.
Vjernik prvo traži pomoć od Allaha
Najčešće čemu musliman pribjegava u teškim momentima i prilikom depresije jeste namaz. U namazu musliman stoji pred svojim Gospodarom iz strahopoštovanja i ponizan. To je snaga za mu'mina u ovoj životnoj borbi. Namaz vjerniku daje snagu duha i psihičku energiju u susretu sa životnim nedaćama. Uzvišeni kaže: "O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih" (El-Bekara, 153). Kada bi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo teško, požurio bi na namaz.
Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove također su lijek za tjeskobu i depresiju. U Sunenu Ebu Davuda bilježi se od Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dova za tugu i potištenost je: 'Allahumme rahmeteke erdžu, fe la tekilni ila nefsi tarfete ajn ve aslih li še'ni kullehu, la ilahe illa ente!' -- Gospodaru moj! Nadam se Tvojoj milosti, ne prepuštaj me samom sebi ni koliko jedan treptaj oka, popravi moje stanje, nema boga osim Tebe!'" (Hadis je hasen.)
U jednom drugom hadisu navodi se da je jednom prilikom Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u džamiju i ugledao ensariju Ebu Umamu i rekao mu: "Ebu Umama, zašto te ne vidim u džamiji izvan namaskog vremena?" "Brige i dugovi su me obuzeli, Božiji Poslaniče", reče mu Ebu Umama. Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Hoćeš li da te poučim riječima kojima će ti, kad ih izgovoriš, Allah otkloniti brige i dug?" "Hoću, Božiji Poslaniče!", reče on, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: "Kada osvaneš i kad omrkneš, kaži: 'Bože, zaštiti me od brige i žalosti, zaštiti me od nemoći i lijenosti, zaštiti me od kukavičluka i škrtosti i zaštiti me od teškoća, duga i zlostavljanja ljudi!" Kasnije je Ebu Umama rekao: "To sam uradio, i Allah mi je otklonio brigu i pomogao da vratim dug." (Ebu Davud, hadis je slab.)
Savremeni načini liječenja depresije
Liječenje depresije dug je i naporan put. U ovom liječenju uključeni su svi članovi porodice i osobe bliske oboljelom. Da bi liječenje bilo uspješno, treba biti strpljiv i pridržavati se onoga što ljekar preporuči.
Jedan od glavnih načina da se pomogne oboljeloj osobi jeste da ona postane svjesna da je bolesna i da se treba liječiti. Najvažnije je potražiti stručnu pomoć. Prvi način jeste razgovor sa psihologom (psihijatrom), koji će na osnovu razgovora saznati o kojem se obliku depresije radi i koliki je njen stepen. Na osnovu tog odredit će i plan kako da se osoba liječi. Liječenje može biti pomoću terapija, antidepresiva ili kombinacija. Najčešće terapije koje psiholozi primjenjuju u liječenju depresivne osobe jeste kognitivno-bihevioralna terapija. Ona se većinom primjenjuje za depresiju, emocionalne probleme i poremećaje (anksioznost, ljutnja..). Za liječenje pomoću ove terapije potrebno je od četiri do dvadeset pet seansi.
Međutim, ako depresivna osoba ne potraži stručnu pomoć i ne pridržava se onog što je ljekar ili terapeut preporučio, kao naprimjer redovno uzimanje antidepresiva, psihološko ili kombinovano liječenje, to može uzrokovati da se depresija razvije u hronično oboljenje. Boland, Keller (2009) i Eaton (2008) navode da između 20 do 50% osoba koje boluju od depresije razvije hronično oboljenje.
Kako bližnji mogu pomoći depresivnoj osobi?
Pozitivan utjecaj u porodici veoma je bitan za depresivnu osobu. Njihovim utjecajem bolesnik će postati svjesni činjenice da je bolestan i potražit će informacije, a i stručnu pomoć, i samim tim liječenje će biti efikasnije.
Pored pozitivnog utjecaja porodice, potrebno je da osoba ne ostaje često sama i puno vremena provodi u kući. Boravak u prirodi, bavljenje sportom, šetnja i vožnja biciklom mogu poboljšati stanje u kojem se osoba nalazi.
Isto tako jedan od načina kako bi se smanjilo depresivno stanje jeste da osoba napravi sebi plan i program kako da iskoristi svoj dan. Svakodnevnim aktivnostima, kao što su pospremanje, šetnja, pomaganje u kuhinji i mnogim drugim, ublažit će negativne misli i podsticati na pozitivno razmišljanje. Hobi je također jedan od načina kako poboljšati trenutno stanje.
Nije neuobičajeno da vjernik doživi neki vid depresije, ali ukoliko potraži stručnu pomoć i posveti se popravljanju svog vjerskog stanja, vrlo je vjerovatno da će se uz ova dva segmenta brzo izliječiti od ove bolesti koja opsjeda savremeni svijet.