Nastavljaju se zločini šiijskih hordi nad sunnijama Iraka
U jeku ofanzive iračke vojske i šiijskih milicija na područja pod kontrolom IDIŠ-a, u javnosti se svakodnevno pojavljuju snimci stravičnih šiijskih zločina nad sunnijskim civilima u područjima sa kojih se povlače snage IDIŠ-a. Razmjeri zločina u nekim mjestima toliki su da se mogu smatrati genocidom, smatra Asocijacija muslimanskih učenjaka Iraka, nevladina organizacija koja okuplja vodeće sunnijske učenjake Iraka.
Ahmed b. Šemsi, glasnogovornik organizacije Human Rights Watch, kazao je da postoje čvrsti dokazi koji potvrđuju da šiijske milicije čine masovne zločine protiv civilnog stanovištva, te da organizacija Human Rights Watch posjeduje vrlo važne podatke koje dokumentira. Neke od tih podataka organizaciji su pružili pripadnici šiijskih milicija, neposredni svjedoci zločina, kao i informacije o brojnim slučajevima egzekucije civila.
Asocijacija muslimanskih učenjaka Iraka kazala je kako šiijske milicije činjenjem masovnih zločina nad sunnijama provode sektašku agendu u korist Irana, upozorivši zemlje u regiji: “Sektaški projekat Irana i njegovih milicija u Iraku imat će vrlo štetne posljedice za sve zemlje regije, iako te zemlje nisu toga svjesne i slijepo vjeruju američkoj politici koja pokazuje sve veću naklonost prema Iranu.”
Kineske vlasti i ove godine zabranile muslimanima post mjeseca ramazana
U Kini živi preko stotinu miliona muslimana, prema nekim podacima oko 120.000.000. Najveći broj muslimana u Kini živi u pokrajini Xinjiang (historijski Istočni Turkestan), bogatoj naftom i drugim prirodnim resursima. Komunističke vlasti muslimanima u ovoj zemlji redovno zabranjuju prakticiranje ramazanskog posta, temeljne dužnosti muslimana. Tako su i ove godine vladini mediji 6. juna izvijestili o donošenju službene odluke o zabrani posta službenicima javnih službi, studentima i svim osobama mlađim od osamnaest godina. Navedenim grupama također se zabranjuje učestvovanje u bilo kakvim vjerskim aktivnostima. Isto tako, odlukom kineskih vlasti zabranjeno je zatvaranje restorana i trgovina tokom dana. Provođenje ovakvih odluka proteklih godina praćeno je nadzorom nad muslimanskim službenicima i studentima i kontrolom da li konzumiraju svoju užinu tokom dana.
U prošlosti je zbog ovih odluka dolazilo do protesta muslimana, koji su znali eskalirati u sukob sa policijom. Organizacije za ljudska prava osuđuju ograničenja koja kineske vlasti nameću vjerskim manjinama.
Ima li umjerenih političara u Iranu?
“Postoje li u Iranu političari koji se mogu smatrati umjerenim?”, pita se u svom članku u američkom časopisu Foreign Policy, Elliot Abrams, stručnjak za bliskoistočne studije pri Koncilu za međunarodne odnose (Council on Foreign Relations – CFR in Washington, DC). Abrams ističe da je jedno od glavnih opravdanja postizanja nuklearnog sporazuma između svjetskih sila i Irana, polaganje nade u to da će sporazum doprinijeti jačanju utjecaja umjerenih političkih snaga u Iranu.
Nakon izbora u februaru prošle godine mnogi mediji su izvještavali o pobjedi umjerenih političkih snaga, ali nezavisni analitičari ne slažu se sasvim sa ovom ocjenom, naročito nakon izbora Ahmeda Džennetija za predsjednika Skupštine eksperata. Dženneti je tvrdolinijaš poznat po ekstremnim stavovima. Na ovaj položaj izabran je sa sedamdeset glasova, a također je predsjednik Vijeća čuvara Ustava i to od 1992. godine.
Abrams se pita o kakvim umjerenim političarima se priča kad je jedan od najradikalnijih iranskih klerika izabran za predsjednika Skupštine eksperata, tijela koje bira vrhovnog duhovnog vođu Irana – stvarnog vladara zemlje.
Dženneti je poznat kao osoba koja je sa pozicije predsjednika Vijeća čuvara Ustava, zaduženog za odobravanje kandidatura za političke funkcije, odstranila brojne kandidate tzv. Reformskog krila.
Saudijska Arabija priprema se za postnaftni period
“Vizija 2030” naziv je opsežnog plana Saudijske Arabije za provođenje najveće ekonomske reforme u historiji te zemlje. Saudijska Arabija je svjesna da nafta nije neiscrpna i želi se pripremiti za vrijeme kada više ne bude nafte.
Mediji u ovoj zemlji objavili su da je Vijeće za ekonomska pitanja i razvoj 6. juna odobrilo konačni plan ekonomskih reformi u zemlji i sada se očekuje očitovanje vlade, nakon čega bi se započelo njegovo provođenje ukoliko bude odobren.
Prioritet plana jest povećanje nenaftnih prihoda za 141 milijardu dolara do 2020. godine, te otvaranje 450 hiljada radnih mjesta u nevladinom sektoru.
Planom se do 2030. godine želi smanjiti nezaposlenost na 9%, a predviđa se i veća zaposlenost žena.
Uvođenje poreza na dodatnu vrijednost jedna je od novina za zemlje Arapskog zaljeva u kojima će se početi primjenjivati već od 2018. Saudijska “Vizija 2030” očekuje da će značajni nenaftni prihodi biti ostvareni od nametanja ovog poreza.
Do 2020. godine, plate u javnom sektoru bit će smanjene za 40 do 45%, a planira se i smanjenje državnih subvencija za potrošnju vode i struje u iznosu od 53 milijarde dolara.
Vlada Saudijske Arabije do 2020. planira ostvariti povećanje proizvodnje obnovljive energije za 3,5 megavata, što iznosi oko 4% lokalne potrošnje.
Plan predviđa ispunjavanje 543 projekta, a kao najambiciozniji projekti ističu se izgradnja prve nuklearne elektrane u Sudijskoj Arabiji, izgradnja energetskog grada u istočnoj oblasti – industrijska zona koja će se primarno baviti industrijskom proizvodnjom vezanom za energetski sektor, a u realizaciju projekta energetskog grada uložit će se 1,6 milijardi dolara; izgradnja megabrodogradilišta u gradu Re’sul-hajr, povećanje zaposlenosti žena do 28%; povećanje ulaganja u turizam u iznosu od 45,7 milijardi dolara; povećanje broja hadžija na 2,5 miliona hadžija godišnje, te povećanje broja mu‘temira, onih koji obavljaju umru na 15 miliona godišnje, povećanje stranih ulaganja do 18,7 miliona.
(Izvor: alarab.co.uk)
Foreign Policy: General Hafter i njegovi sljedbenici ugrožavaju budućnost Libije
Američki časopis Foreign Policy objavio je izvještaj o stanju u Libiji. Izvještaj ukazuje na to da vlada nacionalnog jedinstva može opstati samo ukoliko se pronađe način da se stane ukraj generalu Hafteru i njegovoj vojsci.
Najveću opasnost za stabilnost, prema Foreign Policyju, predstavlja general Hafter, koji je u svojoj vojnoj karijeri učestvovao u četiri pokušaja vojnih prevrata (jedan uspješan, kao Gadafijev saučesnik u prevratu protiv libijskog kralja, dva protiv Gadafija, te protiv postgadafijeve vlade koji je djelimično uspješan, s obzirom na to da Hafter kontrolira dio zemlje i ima vlastitu vladu i parlament na istoku zemlje).
Hafter je jedna od najkontroverznijih figura u trenutnom libijskom sukobu. Nakon dvadeset godina boravka u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se skrasio nakon neuspjelih pobuna protiv Gadafija, vratio se u Libiju tek nakon Gadafijevog poraza i uspostavljanja nove vlasti u Libiji. U općem haosu formirao je paravojnu jedinicu, te se u kasnijem razvoju događaja nametnuo kao zapovjednik glavnog štaba novoformirane libijske vojske. No, ubrzo je pokušao izvršiti državni udar, a kako mu to nije uspjelo, povukao se sa svojim pristalicama na istok Libije, gdje trenutno predvodi tzv. Nacionalnu vojsku Libije. Hafter nema brojne pristalice među narodom, ali ima moćne političke i plemenske saveznike, koji preko njega nastoje ostvariti svoje interese.
Nedugo nakon što je uz pomoć međunarodne zajednice formirana jedinstvena libijska vlada, Hafter i njegovi istomišljenici objavili su da ne priznaju tu vladu, te su zaprijetili da će povesti operaciju “oslobađanja” Tripolija.
(Izvor: islammemo.cc)
