Allah, subhanehu ve teala, objavu koju spušta Svome Poslaniku naziva dušom, jer je to jedini istinski život. Također, naziva je svjetlošću, jer je to jedina prava uputa. Čovjek bez upute ne može ni živjeti ni imati svjetlost. Allah, subhanehu ve teala, kaže: “Ni jednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jedan od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. On je, zaista, uzvišen i mudar! Na takav način Mi i tebi objavljujemo dušu, Našom odredbom. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!” (Eš-Šura, 51–53) Nema istinskog života niti svjetlosti, osim u onome sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Uz Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek može živjeti istinski život i uživati u nagradi koju mu Allah obećava.
Spoznaja Uzvišenog Allaha i razumijevanje temelja vjere islama najveće je i najvažnije znanje, koje čovjek može steći. Ljudska potreba za tim znanjem iznad je svih ostalih ljudskih potreba.
Čovjekovo srce ne može živjeti niti se smirivati bez tog znanja. Potrebno je da se sva ljubav usmjeri prema Allahu i da Mu se istovremeno približavamo na svaki mogući način, kako bismo stekli Njegovu ljubav. To je istinska čežnja za Njim, ne bi li nas zavolio i stavio pod okrilje Svoje milost.
Kada ova istinska spoznaja Allaha, subhanehu ve teala, uđe u čovjekovo srce, tada će biti u stanju da svoj život posveti Allahu i da istinski uživa i na ovom i na onom svijetu. Čovjekov život bez spoznaje ispunjen je tminama i zabludama, koje mu samo zagorčavaju život i bacaju ga u duboke tmine iz kojih nema izlaza bez upute Stvoritelja nebesa, Zemlje i ljudi.
Međutim, zbog ograničenosti razuma i njegove manjkavosti, detaljno poznavanje upute i osnova vjere ne može se i ne smije vezati samo za razum. Zato Allah, subhanehu ve teala, iz Svoje mudrosti, milosti i pravednosti šalje poslanike i vjerovjesnike i ostavlja učenjake na Zemlji kako bi pozivali ka Njemu i obavještavali nas o tome ko je On, subhanehu ve teala.
Allah šalje onoga koji treba da nam objasni ko je naš Gospodar i kakva je svrha našeg postojanja u ovom svemiru i gdje su u svemu tome i ostala stvorenja.
Poslanici i vjerovjesnici donosili su radosnu vjest za onoga ko bude htio da se drži Božije upute i da upozore one koji se od nje okreću. Srž njihovog poziva bila je spoznaja Stvoritelja i spoznaja Njegovih prava kod Njegovih robova, to jeste spoznaja da nema drugog boga osim Allaha i da jedino istinsko obožavanje pripada samo Njemu i da su sva ostala božanstva lažna i neistinita. Na ovoj spoznaji gradi se čitav šerijat, kompletna vjera, svaki pokret i svaki smiraj.
Na istinsku spoznaju šehadeta nadovezuju se dvije stvari:
● Spoznaja puta koji vodi do našeg Gospodara, a to je Njegov šerijat, tj. naredbe i zabrane.
● Spoznaja onih koji se kreću tim putem i kakve ih nagrade i blagodati čekaju ukoliko budu ustrajni na njemu.
Zbog toga ljudi koji se najviše drže Njegovog puta i koji su najbolje saznali nagradu koja ih čeka ako budu kročili tim putem jesu ljudi koji su najbolje spoznali svoga Gospodara. Jer, dokaz da je čovjek istinski spoznao svoga Gospodara jeste da se drži Njegove upute. Ukoliko se čovjek ne bude držao Allahove upute, a tvrdio da je spoznao Allaha, takav zavarava samog sebe.
Allah, subhanehu ve teala, objavu koju spušta Svome Poslaniku naziva dušom, jer je to jedini istinski život. Također, naziva je svjetlošću, jer je to jedina prava uputa. Čovjek bez upute ne može ni živjeti ni imati svjetlost.
Allah, subhanehu ve teala, kaže: “Ni jednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jedan od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. On je, zaista, uzvišen i mudar! Na takav način Mi i tebi objavljujemo dušu, Našom odredbom. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!” (Eš-Šura, 51–53)
Nema istinskog života niti svjetlosti, osim u onome sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Uz Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek može živjeti istinski život i uživati u nagradi koju mu Allah obećava.
Allah, subhanehu ve teala, kaže: “Reci: ‘On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz dalekog mjesta dozivaju.” (El-Fussilet, 44)
Većina ljudi koji su zalutali otišli su na stranputicu zato što se nisu držali onoga sa čim je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Allah, subhanehu ve teala, kaže: “Izlazite iz njega svi”, reče On, “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.” “Gospodaru moj”, reći će, “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?” Evo zašto”, reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.” I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna.” (Ta-ha, 123–127)
Ibn Abbas, Allah bio njime zadovoljan, govoreći o ovim ajetima, rekao je: “Allah, subhanehu ve teala, obavezao se da onaj koji bude učio Kur’an i postupao u skladu s njegovim uputama neće zalutati na dunjaluku i neće biti nesretan na onome svijetu.”
Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pojavit će se smutnje.” Čuvši to, Alija, radijallahu anhu, upita: “A kako se spasiti od njih, Allahov Poslaniče!?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Spas je u Allahovoj Knjizi, u kojoj se kazuje o onome što je bilo prije vas i o onome što dolazi poslije vas. Ta knjiga je vaš sud, ona razdvaja (pojašnjava) i ona nije igra. Ko je ostavi od silnika, rascijepat će ga Allah, a ko bude tražio uputu mimo nje, Allah će ga odvesti u zabludu. Ona je čvrsto Allahovo uže, ona je mudri spomen, ona je pravi put. Zbog te knjige neće skrenuti strasti, niti se jezici izvrnuti, njena čuda ne prestaju, niti se učenjaci mogu zasititi ove Knjige. Ko bude govorio po njoj, istinu će govoriti, a ko bude radio po njoj, bit će nagrađen. Ko bude sudio po njoj, bit će pravedan, a ko bude pozivao ka njoj, bit će upućen na Pravi put.” (Tirmizi, hadis je slab)