Primijetili ste da vaše dijete ima poteškoća sa domaćom zadaćom, da kasni sa rješavanjem svojih zadataka dok su druga djeca to već odavno završila? Ponekad se pitate da li možda učitelj ili učiteljica previše zahtijevaju od vašeg djeteta i voljeli biste znati u čemu je problem.
Jedna od specifičnih smetnji u učenju jeste disleksija, a vezana je uz čitanje i pisanje. Ovo nije klasična bolest pa se ne liječi u direktnom smislu te riječi, već je to poremećaj za koji treba tražiti rješenje.
Musliman vjeruje da je Allah za svaku bolest i za svaki problem dao lijek ili izlaz iz problema. Na svakom vjerniku je da se trudi i moli Allaha da mu podari rješenje i izlaz iz iskušenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah nije spustio bolest a da za nju nije spustio i lijek” (Buhari, br. 5678). U drugoj verziji još se navodi: “Ko ga je upoznao, zna za njega (lijek), a ko ga nije upoznao, ne zna za njega.” (Ahmed, br. 3578)
Šta je disleksija
Disleksija podrazumijeva da neka osoba ima problema sa riječima. To znači da dijete ima problem sa čitanjem, pisanjem i pravopisom, a pored ovog moguće i sa pričanjem i izgovaranjem nekih riječi. (T. Wood, K. Cochrane, Dyslexie voor dummies, 2009). Riječ disleksija potječe iz latinske riječi dys, što znači teško i grčke riječi lexis što znači riječ.
Na osnovu dosadašnjih istraživanja 5–10% od čitavog čovječanstva je disleksično. Disleksija se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica. Također, genetika igra veliku ulogu u nastanku i razvoju disleksije, ako je jedan od roditelja već disleksičan, mogućnost da će i dijete biti disleksično je 50%.
Postoji više formi disleksije:
• Fonološka disleksija: ova disleksija često se javlja kod djece. Ako dijete ima ovu disleksiju, to znači da ono ne može da identifikuje foneme (odnosno zvukove u jednoj riječi) i ne može da poveže slova sa zvukom.
• Vizuelna disleksija: ako dijete ima ovu disleksiju, to znači da ono može pisati riječi, ali ima problema sa riječima koje njemu nepravilno zvuče i onda ono mora da te riječi nauči napamet. Međutim, to dijete piše i čita sporo, a da ne primijeti da negdje pravi grešku.
• Kombinovana disleksija: ovo je kombinacija fonološke i vizuelne disleksije.
• Semantička disleksija (pronalaženje riječi): znači da dijete teško pronalazi zadatu riječ iako mu je već poznata i prije ju je koristilo.
• Dvostruki deficit: ovo se koristi za dijete koje ima problem i sa fonološkom i sematičkom disleksijom. Osobe sa ovom disleksijom imaju problem da naglas čitaju. (T. Wood, K. Cochrane, Dyslexie voor dummies”, 2009)
Simptomi disleksije
Mnoga djeca u ranom uzrastu imaju problema sa čitanjem. Međutim, dijete koje je disleksično ne može da razumije ono što čita, osim ako to ne radi naglas. U tom slučaju ono u mozgu stvara sliku onog što čita. U ovom slučaju roditelj treba da posmatra svoje dijete i svaku promjenu na njemu, kako bi mogao da mu pomogne.
Disleksija, kao i svaki drugi poremećaj, ima simptome, kako bi se moglo ustanoviti da li dijete ima ili nema disleksiju ili neki drugi problem.
Simptomi djece koja imaju disleksiju predškolskog uzrasta su:
• Dijete počinje kasnije da priča (tek poslije druge godine);
• Miješa suglasnike unutar riječi (na primjer m i n);
• Ne može da razumije ono što su mu se govori sve dok se to nekoliko puta ne ponovi;
• Ne može da prati više od jedne instrukcije;
• Ne može da pamti riječi;
• Treba mu više vremena da bi izgovorilo riječi;
• Ne može dosljedno imenovati slova abecede;
• Ne uživa u onome što mu se čita;
• Ne prepoznaje pisana slova;
• Nerazumljivo izgovara riječi (naprimjer: kodekil, a trebalo bi da kaže krokodil);
• Ne može da izgovori riječi koje se rimuju (čaša – flaša);
• Ne može razlikovati slova u knjizi od drugih simbola ili crteža.
Simptomi disleksične djece u osnovnoj školi:
• Do sedme godine nije određeno da li je dešnjak ili ljevak;
• Njegov govor je nerazumljiv;
• Piše riječi naopako, naprimjer pot, a trebalo bi napisati top;
• Ne razlikuje slova i brojeve i piše ih isto, naprimjer: 3 i 5 ili b i d;
• Nerazumljivo piše ili čita,
• Dok čita, preskoči neke riječi ili dodaje neku riječ koja znatno može da promijeni značenje;
• Ima poteškoća da neku priču ispriča po redu šta i kako se desilo.
Kada testirati da li dijete ima disleksiju?
Ako roditelj primijeti da dijete ne može u slogovima da čita i ne može da pročita jednu manju riječ, u tom slučaju najbolje je potražiti stručnu pomoć. To znači da se dijete može testirati oko sedme godine. Dijete treba posjetiti psihologa kako bi on ustanovio da li dijete može da čita ili piše. Ako dijete prilikom izgovaranja riječi, alfabeta, slogova i teksta počne da zastajkuje, to je već dovoljan razlog da se dijete dalje testira.
U zavisnosti od uzrasta djeteta određuje se koje će tastove morati da uradi, kako bi se moglo odrediti da li se radi o disleksiji ili nekom drugom problemu prilikom učenja. Najčešći testovi koji se rade su: jezički test, neurološki test, IQ-test, test performansi, didaktički test, dijagnostički test i test vještina.
Ove testove treba da uradi psiholog ili pedagog u bolnici ili u nekim drugim ustanovama koji su ovlaštene za propisivanje dijagnoze.
Naravno, nakon što se ustanovi da dijete ima neki problem kao što je disleksija, problem sa učenjem, računanjem ili neki drugi, potrebno je da roditelj prvenstveno radi sa djetetom, a ujedno i da potraži adekvatnu školi, onu koja ima poseban plan i program za djecu sa disleksijom. To nisu specijalne škole i ta djeca nisu hendikepirana, oni samo zahtijevaju malo više pažnje i vremena od druge djece. Recimo, takvoj djeci nekad pomaže posebna prostorija ili bar petnaest minuta više vremena kako bi ono bilo koncentrirano i kako bi moglo da uradi određeni zadatak. Naravno, roditelji tu igraju veliku ulogu, jer ako dijete nije dovoljno razumjelo gradivo koje je učilo u školi, neophodno je da mu roditelj objasni ili da mu već obezbijedi dodatne časove kod adekvatne osobe, time bi dijete postiglo zadovoljavajuće rezultate.
Tri su glavna načina kako roditelj da pomogne djetetu:
• da čita mnogo knjiga sa djetetom;
• da smišlja i realizira mnogo aktivnosti u koje bi se i dijete uključilo;
• i posljednji a veoma bitan, uvijek dijete pohvaliti za ono što je uradilo i napomenuti ga koliko je ono dobro i divno dijete.
Kako izabrati školu za disleksičnu djecu
Kada dijete kreće u školu ili pak kada se djetetu dijagnosticira jedan od poremećaja, neophodno je da roditelji vode računa o tome u koju će školu dijete upisati. Kada birate školu, izaberite onu koja ima pedagoga koji ima plan i program za vaše dijete, onaj koji će bar jednom sedmično odvojiti jedan sat za vaše dijete.
Pored pedagoga koji je neophodan, potrebno je da se dijete osjeća prijatno i sretno u školi, da bude zadovoljno svojom okolinom i svojim vršnjacima, a naravno i učiteljicom ili učiteljem, koji će svoju pažnju također usmjeravati i na njega.
Pozitivna strana disleksije
Pored negativne strane, disleksija ima i svoje prednosti. Poznato je da je Albert Einstein imao disleksiju, a pored njega postoji još dosta drugih poznatih i uspješnih osoba koje su imale ili imaju disleksiju. Dakle, djeca sa disleksijom:
• Mogu da na efikasan način iskoriste moć mozga tako što će modifikovati i stvoriti percepcije;
• Ova djeca su veoma svjesna svog okruženja;
• Više su radoznala nego djeca koja nemaju disleksiju;
• Razmišljaju u slikama, a ne u riječima;
• Izuzetno su intuitivna i osjetljiva;
• Njihovo razmišljanje je i opažanje je višedimenzionalno (sva osjetila su im uključena).
• Svoja razmišljanja mogu da dožive kao realnost;
• Imaju bujnu maštu. (Ronald D. Davis, Gave van dyslexie, 2011)
Da bi dijete razvilo jednu od ovih osobina, potreban je trud, koliko djeteta toliko i roditelja i škole. Ako roditelj uoči da dijete ima disleksiju ili neki drugi poremećaj, treba odmah potražiti stručnu pomoć i obrazovati se kako djetetu pomoći u njegovom savladavanju tog problema i kako se suočiti s tim, te stalno pozitivno govoriti o tome i omogućavati djetetu da se razvije u jednu uspješnu osobu koja će uvijek imati podršku svojih roditelja.