Menu

Dječije laži

Tema Žena muslimankaČitanje 13 minuta
Naime, u situaciji kada dijete kaže majci: "Mama, ja ne volim Ahmeda", malenu bebu koja je nedavno ugledala ovaj svijet, veoma je bitno kako će majka reagirati. Da li će udariti dijeti i reći mu: "Sram te bilo, kako to možeš reći? Kako možeš da ne voliš svog brata?'' Ako majka ovako postupi, postoji velika vjerovatnoća da će dijete sakriti svoja prava osjećanja i izreći jasnu laž – ''da sada voli svoga brata''. Nakon toga, majka će ga nagraditi zagrljajem ili poljupcem, a dijete će zaključiti i shvatiti da istina boli i da su nepoštenje i neiskrenost korisniji, jer ako ga majka nagrađuje za to, onda ''mama voli male laži''. U ovakvim situacijama treba imati na umu da dijete ove riječi izgovara zbog svog unutrašnjeg osjećaja ljubomore prema mlađem bratu...

"Iskrenost vodi dobroti, a dobrota vodi u Džennet. Zaista čovjek govori iskreno sve dok kod Allaha ne bude upisan iskrenim, a laž zaista vodi u pokvarenost, a pokvarenost vodi u Džehennem. Čovjek stalno laže sve dok kod Allaha ne bude upisan lažljivcem." (Buhari, 5743, Muslim, 6803.) Esma je dugo čitala i ponavljala ovaj plemeniti hadis, iako ga je već odavno znala napamet. Hadis ju je podstaknuo na razmišljanje o događaju koji je željela da izbriše iz svoga pamćenja. Njen sin, ''njena duša'', kako je iz ljubavi zvala svoga jedinca, slagao joj je, a ona je to naknadno saznala. Pokušavala je shvatiti šta ga je natjeralo na laž. U tom razmišljanju Esma nije usamljena. Mnoge majke koje su ''uhvatile'' svoju djecu u laži postavljale su sebi ista pitanja koja su i Esmi prolazila kroz glavu: "Zbog čega je slagao? Da li je to prvi put ili se i prije događalo? Jesam li ga loše odgojila? Da li će nastaviti da laže i u budućnosti? Šta sada da radim?"

Zbog čega dijete laže?

U prirodi ljudskog bića utkana je ljubav prema pozitivnim osobinama kod drugih ljudi, a jedna od tih pozitivnih osobina svakako je iskrenost. Niko ne voli lažljivce i svako nastoji, koliko god je u mogućnosti, da ih izbjegava. Zato svaki roditelj, čak iako nije musliman, ne voli da njegovo dijete ima kod sebe tu negativnu osobinu – lažljivost i nastoji da od najranijeg djetinjstva dijete nauči iskrenosti. Ipak, neka djeca, ili skoro sva, ponekad slažu. Šta je razlog tome? Stručnjaci koji se bave ovim problemom nastojali su pojasniti razloge te pojave, a kao osnovne razloge naveli su sljedeće:

Strah i nesigurnost

Strah i nesigurnost su faktori koji doprinose razvijanju i usmjeravanju djeteta u pravcu laganja. Ovu činjenicu potvrđuje i sljedeći primjer. Naime, jednog dana Halid je došao kod babe i rekao mu: "Babo, jedno dijete me danas u školi udaralo." Usmjerivši pogled prema njemu i promatrajući sumnjičavo svoga sina, otac mu reče: "Jesi li siguran da ti nisi taj koji je započeo?" Halid reče: "Boga mi, nisam, ništa mu nisam uradio." "Je li moguće da te on samo tako iz čista mira udario?", upitao je otac Halida. "Tako mi Uzvišenog Allaha, nisam mu ništa uradio", govorio je Halid, braneći se i žaleći što je uopće započeo razgovor s ocem. Kada u razgovoru s djetetom koje je napravilo određenu grešku primjenjujemo metodu ''inspektora ili policajca'' – kao što smo vidjeli u Halidovom slučaju – ili metodu fizičkog kažnjavanja ili vikanja uz upotrebu pogrdnih riječi, u takvim situacijama kod djeteta se javlja osjećaj straha i počinje lagati želeći se lažima odbraniti i izbjeći kaznu.

Nedopuštanje djetetu da kaže istinu

U ovome slučaju dovoljno je kao primjer navesti situaciju u kojoj se svaki roditelj zbuni i nema predodžbu o tome kako da postupi. Naime, u situaciji kada dijete kaže majci: "Mama, ja ne volim Ahmeda", malenu bebu koja je nedavno ugledala ovaj svijet, veoma je bitno kako će majka reagirati. Da li će udariti dijeti i reći mu: "Sram te bilo, kako to možeš reći? Kako možeš da ne voliš svog brata?'' Ako majka ovako postupi, postoji velika vjerovatnoća da će dijete sakriti svoja prava osjećanja i izreći jasnu laž – ''da sada voli svoga brata''. Nakon toga, majka će ga nagraditi zagrljajem ili poljupcem, a dijete će zaključiti i shvatiti da istina boli i da su nepoštenje i neiskrenost korisniji, jer ako ga majka nagrađuje za to, onda ''mama voli male laži''. U ovakvim situacijama treba imati na umu da dijete ove riječi izgovara zbog svog unutrašnjeg osjećaja ljubomore prema mlađem bratu....

Imaginarna laž

Imaginarnu ili zamišljenu laž koriste djeca određenog uzrasta (otprilike do pete godine), zbog nemogućnosti razlikovanja stvarnosti i mašte (imaginarnom laži dijete samome sebi daje ono za čim ima potrebu u tom periodu: sigurnost, nježnost, samilost ili poklon). Djetetove laži govore o njegovim nadama ili strahovima. Kada malena djevojčica kaže da joj je tetka kupila veliku lutku sa dugom plavom kosom kakvu ima njena prijateljica, zatim detaljno opisuje svaku pojedinost vezanu za spomenutu lutku, to je znak da bi ona željela da ima istu takvu lutku. Tako je isto i sa strahovima.

''Lažljivče, nemoj lagati!''

Jedan od uzroka sklonosti djeteta ka laži jesu i riječi jednog ili oba roditelja ''lažljivče'' ili ''nemoj lagati'', svejedno uputili mu te riječi direktno ili indirektno ukazajući mu da pri sebi ima ovu osobinu. Kada mu šaljemo ovu poruku u kojoj ga prozivamo kao ''lažljivca'' i sugeriramo mu da ''ne laže'', time ga podstičemo da u svojoj podsvijesti kreira sliku lažova o samom sebi, što ga automatski pokreće ka laži. U suprotnom, pohvalni izrazi, kao naprimjer ''mudžahide'', ''učenjaku moj'', podstiču dijete da kod sebe razvija ove pohvalne osobine.

Mama i babo također lažu

Ako se dogodi da jedan ili oba roditelja lažu, onda je to istinska nesreća. U situaciji kada dijete vidi da otac laže njegovoj majci, da majka laže ocu, da oboje lažu njemu i njegovoj braći i sestrama, dijete stječe i nasljeđuje laž iz ovakve kuće, ''kuće lažljivaca'' i tada ne samo da se razvija sklonost ka laganju, nego se stvara nepovjerenje prema riječima roditelja, ali i prema osjećanjima roditelja naspram njega, što na koncu rezultira gubljenjem poštovanja i uvažavanja roditelja. A zar jedan roditelj može da izgubi više od toga?

Lijek za dječije laži

”Svaka bolest ima svoj lijek." (Muslim, 5871.) Kako je laž jedan vid bolesti, u tom slučaju lijek moramo tražiti i upotrijebiti, da bi dijete ostavilo tu neželjenu osobinu. U ovome nastojanju roditelji moraju prije svega značajnu pažnju posvetiti metodama odgoja djece.

Imanski odgoj djeteta

Kada je u pitanju liječenje i otklanjanje ove neželjene osobine, jedna od najboljih metoda jeste posvećivanje pažnje imanskom odgoju djeteta i to u najranijem djetinjstvu. U ovome periodu najveću ulogu imaju svakako roditelji koji nastoje biti uzori svome djetetu u pogledu primjene šerijatskih propisa, konkretno praktične primjene Allahove naredbe: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!" (prijevod značenja Et-Tevbe, 119), u kojoj Uzvišeni vjernicima naređuje bogobojaznost i druženje sa iskrenima, tj. sa onima koji su iskreni u svojim riječima i djelima. (Tefsir es-S'adi) Odgovoran roditelj praktično će primijeniti ovu Allahovu naredbu i tako što će svoje dijete odgajati da na laž gleda kao na nešto što ni Allah ni Njegov Poslanik ne vole, objašnjavajući mu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čak i u šali govorio istinu i upozoravajući dijete da nitko ne voli tu osobinu, koja često, ne daj Bože, može biti uzrokom nesreće: "Laž zaista vodi u pokvarenost, a pokvarenost vodi u Džehennem. Čovjek stalno laže sve dok kod Allaha ne bude upisan lažljivcem." (Buhari, 5743, Muslim, 6803) Zar ijedna osoba voli da se kod Allaha, subhanehu ve te'la, upiše kao lažljivac?

Praktični savjeti

Metoda praktičnog odstranjivanja razloga i povoda laganja sigurno je jedna od najefikasnijih u liječenju bolesti laži. Lijek za strah i nesigurnost koji se javljaju kod djece i zbog kojih počinju lagati jeste razgovor, razumijevanje i naročito davanje osjećaja sigurnosti. Ostaje pitanje da li to roditelji mogu pružiti djetetu? Naravno da mogu, ali samo ukoliko i oni sami imaju osjećaj sigurnosti koja se postiže vjerom u Allaha, subhanheu ve te'ala, prakticiranjem Njegovih propisa i primjenom kur'anskog lijeka: "A srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju!" (prijevod značenja Er-R'ad, 28). Također, u liječenju laži potrebno je izbjegavati strogo kažnjavanje djeteta, jer kazne su jedan od razloga koji dijete navode na laganje, kako bi ih izbjeglo. Kada je u pitanju roditeljsko nedopuštanje djetetu da kaže istinu, lijek je u prihvatanju djeteta sa svim njegovim nedostacima, s tim da se djeluje u pravcu korigiranja tih nedostataka. Ako roditelji prihvataju ispoljavanje djetetovih negativnih emocija, pokazuju razumijevanje, poštuju njegove osjećaje, ne upućuju prijekore zbog toga, to je garancija, ako Bog da, da će djetetove negativne emocije vremenom iščeznuti. U slučaju liječenja dječije ljubomore, kao u navedenom primjeru ljubomore prema mlađem bratu, osim prihvatanja djetetovih negativnih osjećaja, djetetu je potrebno posvetiti što više iskrene pažnje uključivanjem u igru i razgovor i indirektno nastojati poboljšati njegovu vezu sa mlađim bratom. Lijek za imaginarnu laž nalazi se u pokazivanju razumijevanja za djetetove skrivene osjećaje i stvarno značenje izgovorenih riječi. U svemu ovome roditelji trebaju strogo voditi računa da ne naprave uobičajenu grešku, a to je pokazivanje ironije i prijekora i izricanje optužbi zbog djetetovih laži. Ako roditelji lažu, što se ponekad dešava, onda je to istinski problem koji prvo započinje liječenjem roditelja pa tek onda samog djeteta. Dijete, kao i vjera, ne razlikuje malu i veliku laž, stoga su roditelji dužni da mu uvijek govore istinu, na što upućuje i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, majci koja je dozivajući svoga sina rekla: "Dođi da ti nešto dam", rekao: "Šta si mu htjela dati?" Kada mu je rekla: "Htjela sam mu dati datulu", Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Da to nisi uradila, bila bi ti upisana laž." (Ahmed, hadis je ocijenjen kao hasen li gajrihi u "Sahihu et-Tergibi vet-terhibi", br. 2943, Albani) U slučaju kada roditelji ostave ovu ružnu osobinu i budu iskreni prvo prema Allahu, a zatim prema ljudima, a dijete i dalje nastavlja lagati, tada se dijete mirno i direktno usmjeruje ukazivanjem na pogubnost laži o kojoj je Uzvišeni Allah rekao: "On ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije" (prijevod značenja Kaf, 18). Također, sugeriraju mu da je laž svojstvo licemjera i nevjernika, da nas strah od Allaha podstiče da se pokajemo, poučavaju ga načinu tevbe – pokajanja, a nikako ne smiju zaboraviti da djetetu pokažu svoju radost kad ih posluša, i nastavit će ga ohrabrivati sve dok u potpunosti ne ostavi laž.

Ne ohrabrujmo djecu u lažima

Dječiju laž ni u kojem slučaju ne treba uljepšavati ili odobravati osmijehom. Sasvim je moguće da djetetova laž izazove divljenje roditelja ili ih jednostavno nasmije, što dijete shvata kao podršku i odobrenje misleći da je lijepo da laže kako bi drugi bili zadivljeni i impresionirani njime.

Neka nam Allah, subhanehu ve te'ala, olakša odgoj naše djece i uputi ih na Pravi put, neka budu radost našeg srca na dunjaluku i ahiretu: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima čestitim!" (Prijevod značenja El-Furkan, 74.)

(Prilikom pripreme teksta korišteni su neki dijelovi predavanja "Zbog naše djece" od Hani Abdul-Kadira)