Đumbir je u svijetu najčešće uzgajana biljka. Naziv “đumbir” 1807. godine dao mu je engleski botaničar William Roscoe (1753–1831). O ljekovitosti ove biljke i njenom ekonomskom značaju pisalo se prije nešto više od pet hiljada godina u djelima starogrčke književnosti, a čak se 200 godina p. n. e. u drevnim djelima s Bliskog istoka, Azije i Evrope piše o njegovom utjecaju. Koliko je đumbir tada bio tražen i važan govori njegova cijena: za nekoliko grama đumbira davala se vrijednost jedne ovce, stoga je bio povezan sa simbolom bogatstva i moći. U istraživačkim radovima Marca Pola i Vasca da Game nalaze se prvi konkretniji, nama dostupni radovi o đumbiru. Ovi istraživači zapravo su i vratili đumbir u Evropu iz zemalja Dalekog istoka, pošto je on nestao sa evropskog podneblja padom Rimskog carstva. Ova biljka je porijeklom iz Kine, ali sada se uzgaja u mnogim zemljama Azije, Indiji, Africi i Karipskim otocima. [1]
Kroz historiju, posebno u tradicionalnoj kineskoj i indijskoj ayuverdijskoj medicini, đumbir ima posebno mjesto među začinima, te se smatra afrodizijakom (tvar koja pospješuje libido). Oni su ga stavljali na pijedestal posebnog lijeka poslanog kao dar od Boga za ozdravljenje. Kineske farmakopeje smatraju da će dugoročno korištenje svježeg đumbira imati poseban spiritualni efekt u molitvama. No, njegovo najvažnije svojstvo kroz historiju provlači se kroz notu afrodizijaka. Popis literature u kojoj se đumbir navodi kao afrodizijački tonik je impresivan, uključujući i potvrdu grčkog Dioskorida i citata iz Hiljadu i jedne noći. Italijansko glasovito Sveučilište u Salernu propisalo je da je pravilo za sretan život u starosti “jesti đumbir, da bi se voljeli i bili voljeni kao u mladosti”. Njegova moć u tom smislu povezuje se sa aktivnim tvarima koje djeluju pri balansiranju hormona, poboljšanom protoku krvi, energetskom pojačivaču. [2]
Osim toga, đumbir ima izrazita probavna svojstva. Tako je Konfucije još 500 god. p. n. e. napisao da bez đumbira nikada nije jeo. U poznatom djelu De Materia Medica zabilježeno je da đumbir “grije i omekšava želudac”. Gotovo je svaka kultura zabilježila ovo svojstvo đumbira. [3]
U islamu i medicini poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali i u svakodnevnoj prehrani svakoga čovjeka, osobito muslimana, đumbir bi trebao zauzimati visoko mjesto. Razlog su riječi Uzvišenog Gospodara: “U njemu će iz čaše piće đumbirom začinjeno piti, sa izvora u Džennetu, koji će se Selsebil zvati” (Ed-Dehr, 17–18). Ovaj ajet opisuje džennetske ljepote i užitke, a jedan od njih jeste i džennetsko piće začinjeno đumbirom. Ljekovita svojstva, kao i ljekovita svojstva ostalih biljaka iz ove porodice otkrivaju se tek vijekovima nakon objave. Iako se interes za njegovo istraživanje javlja tek unazad desetak godina i istraživanja su prilično nedovoljna. Donosimo pregled dosad objavljenih značajnijih naučnih rezultata.
Hemijski sastav đumbira
Đumbir (lat. Zingiber officinale) je trajna, višegodišnja gomoljasta biljka iz porodice ljiljana (Zingiberacae) poznata po svome korijenju. Stručak mu je lisnat, tanak i raste do 60 cm u visinu. Listovi su istaknuti, linearno raspoređeni, dugi oko 20 cm, a široki do 2 cm.
Njegov poseban miris posljedica je prisutnosti ketona, koji primarno imaju nevjerovatne zdravstvene koristi i predmet su sve većeg naučnog istraživanja. Glavni dio đumbira koji se konzumira i sadrži najvećim dijelom aktivne tvari čini njegov korijen. Zapravo, dio korijena u kojem se nalaze aktivne tvari naziva se rizom.
Đumbir se koristi u brojnim oblicima, uključujući svježi, sušeni, ukiseljeni, kristalizirani, kandirani đumbir, te u obliku praha. Okus je pomalo ljut i slatkast, s jakim i prepoznatljivim aromama. Koncentracija eteričnih ulja povećava se kako đumbir stari i, stoga, izgled rizoma određuje vrijeme kada se bere. Đumbir se obično kiseli u slatkom ocatu, a ovaj oblik se koristi za pripremu sušija. Đumbir se bere u starosti od osam do devet mjeseci. Potom se korijen usitnjava i suši i u tom obliku ga najčešće koristimo danas.
U pogledu hemijskog sastava đumbira može se reći da je on prava enigma. Naime, analitičkim postupcima otkriveno je najmanje 115 aktivnih sastojaka u svježem i sušenom đumbiru. Đumbiru svojstvena aroma i okus rezultat su mješavine gingerola, zingerona i shoagola, čija hlapljiva ulja svježi korijen sadrži u količini 1–3%. Gingerol tokom kuhanja đumbira prelazi u zingeron koji je manje oštar i slatkast, dok sušenjem korijena prelazi u oštrije shoagole.
Korijen đumbira – rizoma u količini od 100 g ima energetsku vrijednost od 80 kcal, od čega je sadržaj proteina 1,82 g, masti 0,75 g i ugljikohidrata 18 g. Zapravo sâm korijen đumbira najvećim dijelom čine ugljikohidrati, čak do 50%. Masti su 6–8% od čega najznačajnije slobodne masne kiseline (palmitinska, oleinska, linoleinska, kaprilna, laurenska, miristinska, pentadekanska, heptadekanska, stearinska, linolenska i arahidonska kiselina), trigliceridi, fosfatična kiselina, lecitin, gingerglikolipid A, B i C. Od proteina prisutnih u đumbiru značajne su aminokiseline (arginin, asparaginska kiselina, cistein, glicini, isoleucin, leucin, serin, treonin i valin).
Mineralni sastav korijena đumbira vrlo je raznolik, a u značajnijim količinama sadrži kalij, bakar, magnezij i mangan. Od vitamina sadrži nešto vitamina C, vitamine B skupine, poput vitamina B6, te u manjim količinama pantotensku kiselinu i niacin. Vrijednost korijena đumbira ne odnosi se u tolikoj mjeri na navedene nutrijente koliko na sadržaj aktivnih tvari. [4]
Zdravstvene koristi konzumiranja đumbira
Znanstveno je dokazano da se đumbir i njegovi metaboliti najviše nakupljaju u probavnom traktu, stoga se prevashodno povezuje s probavom. Osim toga, koristi se za liječenje i prevenciju doslovno svega, od prehlade do raka. Kako je već istaknuto prethodno, tek u posljednjih nekoliko godina pokrenuta su naučna istraživanja usredotočena na mehanizme i ljekovitost djelovanja đumbira i njegovih različitih dijelova. Tako je dokazano njegovo antioksidativno, protuupalno i antikancerogeno svojstvo. Također djeluje kao izrazit lijek protiv mučnine (osobito kod trudnica), te cijelog niza bolesti: oksidativni stres, prehlada, astma, demencija, dijabetes, ulcerativni kolitis, kardiovaskularne bolesti, povišen holesterol, itd. Navest ćemo najznačajnije zdravstvene koristi đumbira utemeljene naučnim istraživanjima. [5]
• Diuretik. Istraživanje koje su proveli Daswani i saradnici 2010. godine, a koje se tiče djelovanja đumbira na gram negativne bakterije koje često koloniziraju epitelne stanice, ili drugih patogena koje luče enterotoksine, dovelo je do zanimljivih zaključaka. Prvo, đumbir inhibira lučenje kolera toksina. Ovo saznanje daje velike mogućnosti kod tretiranja, ali i prevencije kolere u zemljama s visokim rizikom pojavnosti, a, drugo, onemogućava kolonizaciju Escherichiae coli u mokraćni mjehur i na taj način bakterija izlazi van iz organizma. Ovo otkriće uveliko je doprinijelo bolesnicima koji su skloni urinarnim infekcijama, jer se do sada ovo svojstvo diuretika pripisivalo brusnici. [6]
• Antidijabetička i hipolipidna aktivnost. Istraživanje koje su proveli Al-Amin i saradnici 2006. godine dokazalo je da doza od 500 mg/kg svježeg đumbira značajno doprinosi snižavanju razine šećera u krvi i holesterola kod oboljelih. Također je uočen pad razine proteina u mokraći. U drugoj studiji iz 2011. godine Jafri i saradnici dokazali su da je taj tretman potrebno koristiti oko 42 dana. Navaei i saradnici su 2008. godine proveli istraživanje na bolesnicima s povećanom koncentracijom lipida u krvi. Jednoj grupi su davali kapsule od đumbira u koncentraciji od 3 grama dnevno, a druga grupa je dobivala placebo laktoza kapsule. Rezultati su pokazali značajno smanjenje lipida u krvi kod pacijenata koji su dobivali kapsule od đumbira. [7]
• Protuupalna svojstva. Značajnu protuupalnu moć đumbira pokazao je 2006. Vendruscolo dokazavši da konzumiranje bilo kojeg oblika đumbira značajno doprinosi smanjenju upalnog procesa u organizmu. [8]
• Antioksidativna svojstva. Al-Katib je 2009. godine proučavao je antioksidativnu moć eteričnih ulja (navedenih komponenti) đumbira. U stanicama je in vitro izazvao oksidativni stres tretirajući ih s vodikovim peroksidom (H2O2). Došlo je do oslobađanja velike količine slobodnih radikala. Stanice je potom tretirao osušenim đumbirom. Đumbir je u potpunosti uništio slobodne radikale i pojačao antioksidativnu sposobnost stanica. [9]
• Antibakterijska aktivnost. Karteek je 2012. godine tretirao pet vrsta bakterija različitim biljkama, a između ostalog i ekstraktom đumbira. Tretirao je E. coli, Bacillus suptilis, Staphylococcus aureus, Psudomonas aeruginosa i Proteus vulgaris. Dokazao je inhibitorna svojstva đumbira u rastu ovih bakterija koje danas predstavljaju upravo one rezistentne na sve veći broj antibiotika. [10]
• Antiparazitarna aktivnost. U eksperimentalnoj studiji koju je 2012. godine sproveo Forouzan proučavana je protuparazitarna aktivnost đumbira na parazite, tačnije pijavicu Limnatis nilotica. Tretiranjem pijavice s đumbirom i popratno klorinom, formalinom i savlonom 30 minuta pokazalo je smrtnost pijavice već pet minuta nakon tretmana. Ova studija daje iznimnu mogućnost za tretiranje parazitarnih bolesti đumbirom. [11]
• Antidepresiv. U studiji iz 2012. godine Pratap R. dokazano je da đumbir ima jednak antidepresivni učinak kao skupina lijekova koji se koriste kao antidepresivi. [12]
• Reproduktivni sistem. Saeid je 2011. godine proučavao utjecaj đumbira na reproduktivni sistem i došao je do zapanjujućih rezultata, te potvrdio tezu da je đumbir afrodizijak. Đumbir, naime, dovodi do povećanja mase testisa kod muškaraca, povećava količinu ejakuliranog sjemena, povećava koncentraciju spermatozoida po 1 ml sjemena, njihovu pokretljivost i sposobnost oplodnje. U plazmi sjemena povećava se količina holesterola, proteina i šećera. U krvi dolazi do pojačanja testosterona i FSH. Ova svojstva se povezuju sa antioksidativnom moći đumbira, ali i androgenim aktivnostima i utjecajima na spolne žlijezde. [13]
• Gastroprotektivna aktivnost. Iznimni pozitivni utjecaj đumbira i njegovu zaštitnu ulogu na sluznicu želuca proučavao je Nanjundaiah 2011. godine pri čemu je otkrio kako đumbir blokira H+ i K+ ATP pumpu u želucu. Posljedično se smanjuje produkcija želučane kiseline, ali inhibira i rast Helicobacter pylori, uzročnik čira želuca. [14]
• Kardioprotektivna i antiaterosklerozna aktivnost. Ansati je 2006. godine dokazao pozitivno djelovanje đumbira kao antioksidanta na mišić srca, miokard. Barnes je 2007. godine istraživao mogućnost liječenja ateroskleroze đumbirom. I u ovom slučaju njegova antioksidativna sposobnost rezultira pozitivnim učincima kod liječenja, ali i prevencije ove bolesti. [15]
• Antikancerogena aktivnost. Sve veći broj istraživača fokusira se na otkrivanje aktivnih sastojaka u đumbiru koji doprinose prevenciji i liječenju pacijenata oboljelih od karcinoma. Utjecaj đumbira na karcinom istraživan je u brojnim studijama, a fokusirane su na limfon, hematom, kolorektalni karcinom, karcinom dojke, kože, jetre i krvnih stanica. Mehanizam djelovanja aktivnih sastojaka đumbira na karcinom sastoji se u sposobnosti da inducira određene mehanizme inhibicije rasta karcinoma, što je svakako tema za sebe i zahtijeva poseban članak.
Cijeli je niz studija koje potvrđuju sve navedeno. Protektivna, preventivna i terapijska uloga đumbira zapravo se temelji na antioksidativnim svojstvima navedenih eteričnih ulja. [16]
No, danas se sve više oči naučnika okreću istraživanju začinske biljke koja spada u istu porodicu biljaka kao i đumbir. To je kurkuma, biljka koja uveliko zbunjuje i znanstvenike, ali i farmaceutsku industriju. O njoj ćemo, ako Bog da, pisati u sljedećem broju El-Asra.
KORIŠTENA LITERATURA:
[1] Natural Health Bible: From the Most Trusted Source in Health Information, Here Is Your A-Z Guide to Over 200 Herbs, Vitamins, and Supplements. Roseville, CA: Prima Publishing; 1999.
[2] www.researchgate.net/publication/265691353_Medieval_European_Medicine_and_Asian_Spices
[3] www.britannica.com/topic/De-materia-medica
[4] www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6616534/
[5] www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK92775/
[6] www.jstor.org/stable/24111513?seq=1
[7] www.pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17010224/
[8] Antiinflammatory and antinociceptive activities of zingiber officinale roscoe essential oil in experimental animal models, Vendruscolo et al., 2006., Indian Journal of Pharmacology.
[9] www.rsci.mosuljournals.com/article_39940.html
[10] www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3977104/
[11] Anti-Parasitic Activites of Zingiber officinale Methanolic Extract on Limnatis nilotica, January 2012, Global Veterinaria 9(2):144-148, Forouzan et.al
[12] Antidepressant activity of hydro alcoholic extract of Zingiber officinale, February 2012, International Research Journal of Pharmacy 3(2):149-151, Pratap R et al.
[13] www.sciencedirect.com/science/article/pii/S003257911936119X
[14] www.hindawi.com/journals/ecam/2011/249487/
[15] www.ijcmas.com/special/7/P.%20Singh,%20et%20al.pdf
[16] www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4210498/