Menu

Doček dragog gosta

Pripremio Edis Vejselović
Tema Dječiji kutakČitanje 4 minute
Uveliko je stiglo proljeće. Priroda je obukla zeleno odijelo, a i behara sve više ima i sve ljepše miriše. I ona prostrana ledina na kraju ulice dobila je divan zeleni tepih. Dani su sve duži. Sve mi se čini da je i cvrkut ptica na sabahu jači. Često imam osjećaj da ta jutarnja pjesma ptica toliko glasno mahalom odzvanja da budi vjernike da ne prespavaju sabah. Još kad je sunčan dan, onda može insan na trenutak pomisliti da mu kuća i ne treba jer je napolju puno ljepše i prijatnije. Takav sunčan i proljetni dan jutros je osvanuo i u Amininoj mahali. Čim je provirila kroz prozor, pomislila je u sebi: “Baš je divan dan. Pravo je vrijeme za izlet, elhamdulillah.” Nije puno oklijevala, već je požurila da pomogne mami oko pripremanja doručka. Uz doručak je dogovorila sa babom i mamom da će ovaj lijepi dan provesti u prirodi. Tako su odmah poslije doručka sve pripremili i uputili se u obližnji park. Negdje na pola puta Amina brižno upita: “Nismo li zaboravili rekete za badminton?” “Nismo”, odgovori babo smješkajući se, jer on dobro zna šta ga danas čeka. Prošli put je on pobijedio Aminu, a danas će ona sve učiniti da se revanšira. Čim su stigli, Amina i babo odoše da se igraju, a Abdullah s majkom ode malo prošetati. Amina je bila jako inspirisana da je skoro nepogrješivo igrala pa je pobijedila babu ubjedljivim rezultatom. Sva sretna i zadovoljna svojom pobjedom, nastavila je trčkarati unaokolo. Babo uze knjigu i sjede u sjenci obližnjeg drveta i poče da čita. To je ono što ga je najviše opuštalo – čitanje. Amina priđe pored babe da se i ona malo odmori. Poslije kratkog predaha, radoznalo upita babu o čemu čita. “Čitam o jednom dragom musafiru koji će nam uskoro dođi, pa se polahko pripremam za njegovu posjetu”, odgovori on. “Pa ko će nam to doći u goste?”, upita Amina. “To je jedan gost koji nam nije bio u posjeti od prošle godine”, zagonetno joj odgovori babo. Amina je zbunjeno gledala u babu. Nije se mogla prisjetiti nikoga ko samo jednom godišnje kod njih dolazi. Vidjevši da se Amina još nije sjetila o čemu on to priča, babo je nastavi zadirkivati: “Tog musafira s radošću trebamo dočekati i lijepo ugostiti jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo dočeka svoga gosta.” Amina poče u sebi nabrajati rodbinu koja odavno nije dolazila, a babo nastavi: “Hajde, Amina, znaš li ko je to? To je odabrani musafir, obilazi samo muslimane, ostane po mjesec dana i svakom pruža dvije radosti.” “A, mislim da znam ko je!”, radosno uzviknu Amina. “To je ramazan!” “Mašallah, baš si pogodila”, reče babo. “Jeste, o njemu čitam: šta nam donosi i kako da se za njega spremamo i kako da ga dočekamo. Allah je iz Svoje milosti odabrao neke ljude, neka mjesta i neka vremena. Tako je odabrao mjesec ramazan u odnosu na druge mjesece, da u njemu počne objavljivanje Kur’ana časnog, pa je tu noć Allah nazvao Lejletul-kadr, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Ramazan svake godine dočeka skoro dva miliona muslimana. Zar ovakav musafir ne zaslužuje da lijepo bude dočekan?!” “Naravno da zaslužuje. I ja želim da ga lijepo dočekamo”, odgovori Amina. Tako je babo nastavio čitati knjigu, a Amina otrča u susret mami i bratu koji su se vraćali iz šetnje.
Uveliko je stiglo proljeće. Priroda je obukla zeleno odijelo, a i behara sve više ima i sve ljepše miriše. I ona prostrana ledina na kraju ulice dobila je divan zeleni tepih. Dani su sve duži. Sve mi se čini da je i cvrkut ptica na sabahu jači. Često imam osjećaj da ta jutarnja pjesma ptica toliko glasno mahalom odzvanja da budi vjernike da ne prespavaju sabah. Još kad je sunčan dan, onda može insan na trenutak pomisliti da mu kuća i ne treba jer je napolju puno ljepše i prijatnije. Takav sunčan i proljetni dan jutros je osvanuo i u Amininoj mahali. Čim je provirila kroz prozor, pomislila je u sebi: “Baš je divan dan. Pravo je vrijeme za izlet, elhamdulillah.” Nije puno oklijevala, već je požurila da pomogne mami oko pripremanja doručka. Uz doručak je dogovorila sa babom i mamom da će ovaj lijepi dan provesti u prirodi. Tako su odmah poslije doručka sve pripremili i uputili se u obližnji park. Negdje na pola puta Amina brižno upita: “Nismo li zaboravili rekete za badminton?” “Nismo”, odgovori babo smješkajući se, jer on dobro zna šta ga danas čeka. Prošli put je on pobijedio Aminu, a danas će ona sve učiniti da se revanšira. Čim su stigli, Amina i babo odoše da se igraju, a Abdullah s majkom ode malo prošetati. Amina je bila jako inspirisana da je skoro nepogrješivo igrala pa je pobijedila babu ubjedljivim rezultatom. Sva sretna i zadovoljna svojom pobjedom, nastavila je trčkarati unaokolo. Babo uze knjigu i sjede u sjenci obližnjeg drveta i poče da čita. To je ono što ga je najviše opuštalo – čitanje. Amina priđe pored babe da se i ona malo odmori. Poslije kratkog predaha, radoznalo upita babu o čemu čita. “Čitam o jednom dragom musafiru koji će nam uskoro dođi, pa se polahko pripremam za njegovu posjetu”, odgovori on. “Pa ko će nam to doći u goste?”, upita Amina. “To je jedan gost koji nam nije bio u posjeti od prošle godine”, zagonetno joj odgovori babo. Amina je zbunjeno gledala u babu. Nije se mogla prisjetiti nikoga ko samo jednom godišnje kod njih dolazi. Vidjevši da se Amina još nije sjetila o čemu on to priča, babo je nastavi zadirkivati: “Tog musafira s radošću trebamo dočekati i lijepo ugostiti jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo dočeka svoga gosta.” Amina poče u sebi nabrajati rodbinu koja odavno nije dolazila, a babo nastavi: “Hajde, Amina, znaš li ko je to? To je odabrani musafir, obilazi samo muslimane, ostane po mjesec dana i svakom pruža dvije radosti.” “A, mislim da znam ko je!”, radosno uzviknu Amina. “To je ramazan!” “Mašallah, baš si pogodila”, reče babo. “Jeste, o njemu čitam: šta nam donosi i kako da se za njega spremamo i kako da ga dočekamo. Allah je iz Svoje milosti odabrao neke ljude, neka mjesta i neka vremena. Tako je odabrao mjesec ramazan u odnosu na druge mjesece, da u njemu počne objavljivanje Kur’ana časnog, pa je tu noć Allah nazvao Lejletul-kadr, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Ramazan svake godine dočeka skoro dva miliona muslimana. Zar ovakav musafir ne zaslužuje da lijepo bude dočekan?!” “Naravno da zaslužuje. I ja želim da ga lijepo dočekamo”, odgovori Amina. Tako je babo nastavio čitati knjigu, a Amina otrča u susret mami i bratu koji su se vraćali iz šetnje.