Menu

Dosljedno prihvatanje Kur'ana i sunneta

Tema AkidaČitanje 8 minuta

Kur'an i vjerodostojni sunnet Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnovna su dva izvora na kojima se zasnivaju šerijatski propisi, a pomoću kojih muslimani obožavaju svog Gospodara. Ova dva izvora predstavljaju Božiju objavu ljudima.

Potpuno i bespogovorno prihvatanje i na koncu zadovoljstvo u srcu koje vjernik osjeća u pogledu ova dva izvora dini-islama, to se ubraja u temelje vjere. U svojoj definiciji islam i jeste potpuna pokornost Allahu, krajnja predanost vjerskim načelima vanjštinom i nutrinom, poniznost, i na koncu svega -- robovanje.


Predanost (ar. teslim) o kojoj govorimo, ustvari znači srčano prihvatanje i pokoravanje, tj. da srce u potpunosti bude zadovoljno onim što Allah od njega traži. Potpuna predanost šerijatskim tekstovima jedan je od najuzvišenijih stepena imana i predstavlja stepen siddikijjeta -- stepena koji je odmah iza stepena vjerovjesništva. Najpotpunijeg siddikijjeta jesu oni ljudi koji najpotpunije slijede šerijatske tekstove, tj. objavu. (Medaridžus-salikin, 2/148)

Uzvišeni Allah kaže: "Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela" (En-Nisa, 125). Zasigurno, nema bolje vjere, ispravnijeg i boljeg puta od ovoga. Ovakav je hal vjernika: potpuna predanost Allahu, povinovanje Njegovim naredbama, prihvatanje vijesti koje On šalje i vjerovanje u njihovu istinitost, bez oponiranja nekakvim svojim mišljenjima, sumnjama i nedoumicama, ili davanjem prednosti mišljenjima ljudi nad onim što Allah spušta kroz Svoju Objavu. (Medaridžus-salikin, 2/387)

Imam Ibn Šihab ez-Zuhri kaže: "Allah dostavlja, Poslanik prenosi, a naša obaveza je samo da se pokorimo svemu tome!"

Ovo je jedini ispravan način ophođenja u pogledu Božije Objave. Jedini je hajr u tome, pa makar se s time razišli svi od istoka do zapada. (Kitabur-ruh, str. 136)

Obaveznost prihvatanja svih naredbi i zabrana

"Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta." (El-Ahzab, 36)

Ni vjerniku ni vjernici ne priliči da se razmišljaju da li će nešto učiniti ili ne ako im to što se od njih traži dolazi od Allaha i Njegovog Poslanika.

Allah se zakleo Svojim uzvišenim Bićem da ničiji iman (vjera) neće niti onakav kakav bi trebao da bude sve dok ne prihvati u svim stvarima ono što mu prenosi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici, sve dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, i da onda zbog presude u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore" (En-Nisa, 65). Ševkani, rahimehullah, kaže: "Ovdje je velika prijetnja od koje se koža ježi i srca podrhtavaju. Prvo, jer se On Uzvišeni zaklinje samim Sobom da oni neće biti vjernici (negira im iman koji je najveće stremljenje dobrih Allahovih robova) sve dok u potpunosti ne prihvate sud Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, nije stao na ovome, već je na prihvatanje suda dodao i to da u prsima ne postoji nikakva tegoba spram toga, tj. traži duboko srčano smirenje pri svemu tome. I tu se nije zaustavio, već je na kraju spomenuo potpuno pokoravanje tom sudu." (Fethul-kadir, 1/484)

Ovakvim poimanjem vjere, čovjek tek istinski svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Bez ovakvog odnosa spram šerijatskih tekstova, šehadet nije potpun.

Odnos selefa prema tekstovima Kur'ana i sunneta

Naši dobri prethodnici, selefi, prema tekstovima Kur'ana i sunneta odnosili su se upravo na ovakav način. Kada je objavljen ajet o zabrani opojnih pića i kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to prenio ashabima, učeći Allahove riječi: "Pa hoćete li se okaniti?" (El-Maida, 91), Omer, radijallahu anhu, uzviknuo je: "Gotovo je, okanili smo se!", ponovivši to dva puta. (Ahmed, br. 378; Tirmizi, br. 3049. Vjerodostojnim ga je ocijenio Ali b. Medini, vidi: Fethul-Bari, 8/279.) Glasnik je nakon ovoga povikao da su opojna pića zabranjena, pa su Medinom doslovno tekli potoci alkohola, jer su ashabi odmah to iznijeli iz svojih kuća i polomili posude u kojima je bio alkohol (Buhari, br. 4620). Enes, radijallahu anhu, kaže: "Više ga nisu vraćali u svoje kuće, niti su šta dodatno ispitivali oko alkohola nakon što su čuli propis o njemu." (Muslim, br. 1980.)

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten na ruci čovjeka, skinuo mu ga je sa ruke i bacio. Kada je otišao Poslanik, rekli su čovjeku da uzme svoj prsten i da se okoristi, jer ako mu je zabranjen da ga nosi, smije ga prodati i sl., a on im reče: "Allaha mi, nikad ga ne bih uzeo nakon što ga je bacio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem" (Muslim, br. 2090). Imam Nevevi u komentaru ovog hadisa kaže: "Ovdje vidimo krajnju želju da se ispoštuje naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da se udalje od njegove zabrane, bez traženja ikakvih olakšica spram onoga što je zabranjeno nekakvim slabim tumačenjima." (Minhadž, 14/65)

Kada je u toku namaza skinuo svoje papuče, jer ga je melek obavijestio da na njima ima nečistoće, svi ashabi su odmah skinuli svoje papuče, iako nisu morali jer njihove su bile čiste. Ali, vidjevši Poslanika kako to čini, i oni su to odmah učinili. (Ahmed, br. 11153. Valorizatori Musneda kažu da je hadis vjerodostojan.)

Ovo su samo neki primjeri kroz koje vidimo kako se treba ophoditi prema šerijatskim tekstovima. A, primjera je mnogo. U toku namaza ashabi su kiblu mijenjali kada bi čuli da je Objava tako odredila, sjedali bi kada bi Poslanik rekao da sjednu, udavali bi svoje kćeri kada bi on to od njih zahtijevao. Imali su živog Poslanika kraj sebe, pa je njihovo slijeđenje i pokoravanje bilo najdosljednije. Iz velike ljubavi prema Poslaniku, pomno su pratili svaki njegov pokret i prenosili ga drugima. Tako mi danas imamo sačuvan njegov sunnet, imamo Objavu od Gospodara svjetova, pa je na nama hoćemo li je prihvatiti i pridržavati se njenih smjernica. U današnjem vaktu mnogi su pokleknuli i slijeđenje sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zamijenili su slijeđenjem određenih ideologija koje su došle iz zapadnog svijeta. One koji dosljedno slijede sunnet često nazivaju nazadnima, puritancima, začahurenim umovima i sl. Kada pogledamo praksu ashaba koje smo spomenuli, gdje nalazimo jedne, a gdje druge?

Znajmo da je sigurnost u držanju za sunnet i praksu ahsaba koji su taj sunnet najbolje razumjeli. Bilo koji put, metodologija, razumijevanje mimo ovoga, nije preporučljivo da ga se čovjek prihvati, i predstavlja veliki rizik da ga obuhvate prijetnje koje su spomenute u kur'anskim ajetima gdje se prijeti onima koji tako budu postupali.

U moru svakojakih ideja, mišljenja i pogrešnih pravaca, mi svoje utočiše nađimo u odajama Buharijevog i Muslimovog Sahiha i drugih nama poznatih lađa spasa. Ostavimo ono što nam je sumnjivog porijekla. Bereket tražimo držeći se za Objavu. Ukrcajmo se u tu lađu. Ko zakasni ili odbije, veliko će ga razočarenje zadesiti.

(Izvor: Bid'atu i'deti fehmin-nas)

Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, hafizehullah

Priredio: Hfz. Faris Perenda, prof.