Predanost dunjaluku i žudnja za njim bili bi razumljivi kada bi dunjaluk bio sve, kada ne bi bilo proživljenja, polaganja računa i završnice u Džennetu ili u Vatri. Rekao je Svemogući Gospodar: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu’minun, 115) Zabludjeli dezorijentirano tumaraju ovim dunjalukom, ne razmišljajući od kuda su došli ni kuda idu. Šta život na ovom svijetu za njih znači i šta dolazi nakon njega? Putnik ka Džennetu, vječnoj kući Allahove milosti, mora dobro poznavati prirodu ovog dunjalučkog života, kako bi se ispravno prema njemu odnosio i sigurnim korakom kročio ka svome cilju. Dunjaluk je postojao mnogo prije nego što smo mi došli na njega i postojat će nakon nas koliko Allah odredi, i budemo li svoj stav o njemu gradili gledano samo iz naše perspektive, bit ćemo obmanjeni i prevareni. Da bismo imali pravu sliku o životu na ovom svijetu, neophodno je da ga upoznamo iz druge perspektive, da čujemo šta o njemu kaže Sveznani, Onaj koji poznaje prošlost i budućnost i kojem ništa nije skriveno. Neophodno je da pronađemo odgovore na velika pitanja, kao što su: Šta je svrha ovog dunjaluka? Kolika je njegova stvarna vrijednost? Zašto se na dunjaluku dešavaju zlo i nepravda? Kako se sačuvati dunjalučkih zamki?
vrha stvaranja dunjaluka
Dunjaluk je njiva na kojoj svaki čovjek sije šta želi, a na budućem svijetu ubirat će plodove svojih usjeva. Rekao je Svevišnji Allah: “Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.” (El-Kehf, 7–8) Riječi: “ko će se od njih ljepše vladati”, znače: ko će iskrenije Allaha obožavati i dosljednije slijediti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Dunjaluk svojim čarima privlači i obmanjuje, a obmanut će one koji ne slušaju uputu i ne razmišljaju: “I reći će: ‘Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema bili!’” (El-Mulk, 10) Da su slušali vjerovjesnički poziv ili da su ispravno razmišljali, shvatili bi da je dunjaluk samo prolazna stanica, da je to samo ispitni poligon i ne bi mu se predali zaboravljajući kuću vječnosti. Svevišnji Allah, upozoravajući ljude na opasnost dunjalučkih obmana, rekao je: “O ljudi, Allahova je prijetnja, zaista, istina, pa neka vas život na ovome svijetu nikako ne zaslijepi” (El-Fatir, 5); “Allahova je prijetnja istinita, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara.” (Lukman, 33)
Kada bi svi ljudi na svijetu bili poput najpobožnijeg čovjeka, to Allahovu vlast i moć ništa ne bi povećalo, a isto tako, kada bi bili poput najgoreg čovjeka, to ništa Allahovu moć i vlast ne bi umanjilo. Radi se samo o našim djelima, koja će biti sačuvana i nama predočena, pa ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe suprotno tome, neka ne krivi nikog osim sebe.
Mizernost dunjaluka
Uzvišeni Allah u brojnim ajetima časnog Kur’ana kazuje o dunjaluku otkrivajući njegovu suštinu i stvarnu prirodu, kako bi se oni koji pouku primaju prema njemu ispravno odnosili i koristili ga kao sredstvo, a nikako kao krajnji cilj. Rekao je Uzvišeni Allah: “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20) Kao što bilje nakon kiše izraste, buja i otkriva svoje ljepote, da bi, ubrzo zatim postalo žuto, uvehlo i suho, isto tako dunjaluk, tek što otkrije svoje ljepote, nestaje i prolazi. Užitak na njemu je varljiv, a onoga ko mu se prepusti, u vječnoj kući čeka patnja i bit će od onih koji su prodali dragocjeno za bezvrijedno.
Sav taj dunjaluk, zbog kojeg se trudi i muči, voli i mrzi, kojem se raduje i zbog kojeg se tuguje, zbog kojeg se ostavljaju namazi i post, zbog kojeg se ubija, krade, laže, škrtari..., sav taj dunjaluk i još toliko uz njega nevjernik bi rado dao samo da se iskupi od patnje na Sudnjem danu: “Kad bi mnogobošci imali sve što je na Zemlji, i još toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teške patnje iskupili; a Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti!” (Ez-Zumer, 47)
Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa skupinom ashaba naišao je pored tržnice i primijetivši leš uginulog jareta srezanih ušiju, priđe mu, uze ga za uho i povika: “Ko od vas želi da ovo kupi za jedan dirhem?” Ashabi na to čudno pitanje kazaše: “Ne bismo ga uzeli ni da nam se daje džaba i ne znamo šta bismo radili s njim!” Zatim je Poslanik ponovo upitao: “Da li biste voljeli da je vaše?” Oni odgovoriše: “Tako nam Allaha, i da je živo, bilo bi prezreno zato što su mu uši podrezane, a šta tek reći kada je mrtvo!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Tako mi Allaha, uistinu je dunjaluk prezreniji kod Allaha nego što je ovo jare kod vas.” (Muslim)
Seidu b. Musejjibu, poznatom učenjaku iz generacije tabiina, došao je izaslanik halife i rekao: “Muštuluk! Raduj se, dunjaluk ti je otvorio svoje kapije! Halifin sin zaprosio je tvoju kćerku!” Međutim, kako je glasio odgovor ovog alima? Rekao je: “Ako cijeli dunjaluk ne vrijedi kod Allaha koliko krilo jedne mušice, pa šta će halifa meni odvojiti od tog krila!” Napojen svjetlom upute shvata suštinu dunjaluka, o kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada bi dunjaluk vrijedio kod Allaha koliko krilo mušice, ne bi nevjernika gutljajem vode napojio!” (Tirmizi, sahih)
Ako je dunjaluk tako bezvrijedan kod Svemogućeg Gospodara, nedopustivo je da se zbog njega zapostavi primarna čovjekova uloga na ovom svijetu: “Džine i ljude stvorio sam samo zato da bi Mene obožavali!” (Ez-Zarijat, 56) Nezamislivo je da vjernik zna da je nastupilo namasko vrijeme, a on nema vremena da klanja. Vjernik zna da je tu, na ovom svijetu, upravo zbog namaza i obožavanja Svemogućeg Stvoritelja, a sve ostalo je marginalno, drugorazredno i manje bitno. Padanjem na sedždu, u propisanom vremenu, vjernik praktično potvrđuje svoje robovanje Svemogućem i svoju svijest da je sav ovaj život samo sredstvo, a Allahovo zadovoljstvo cilj i krajnja nada.
Dunjaluk nije mjesto nagrade i kazne
Dunjaluk je manji i tješnji od toga da bi bio prostor na kojem bi Svevišnji Gospodar nagradio one koje voli, jer takvima je pripremio Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja, u kojem će vječno boraviti i u kojem ih čeka ono što oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti je palo na um čovjeku!
Isto tako dunjaluk je manji i tješnji od toga da bi bio prostor na kojem će Allah kazniti, potpunom kaznom, nevjernike i zlikovce. Možemo primijetiti kako mnogi prkose svojom nevjerom i grijehom, a pored toga, žive i umiru, a da ih ne snalazi kazna koju zaslužuju. To je zato što dunjaluk nije kuća nagrade ili kazne. Potpuna kazna za njih je u vječnoj Vatri u kojoj će smrt priželjkivati, ali neće umirati. Ipak, Uzvišeni Allah ponekad pošalje kaznu i na ovom svijetu, kao što je uništio narod Nuhov, Hudov, Salihov i Lutov, uništio je faraona i njegove sljedbenike, Karuna, Ebu Džehla i druge, kaznio ih je još na dunjaluku, a potpuna kazna tek im predstoji.
S obzirom na to da je dunjaluk bezvrijedan i da ne predstavlja mjesto nagrade ili kazne, Uzvišeni Allah daje ga svima, pa i onima koje On ne voli, i kada u tome ne bi bilo preveliko iskušenje vjernicima, Allah bi nevjernicima još više ukrasa podario: “A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga bit će za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili.” (Ez-Zuhruf, 33–35)
Jednom prilikom Omer b. Hattab, radijallahu anhu, ušao je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je sjedio naslonjen na skromnu postelju sašivenu od palminog vlakna, čiji se grubi obod ocrtao na njegovom mubarek tijelu. Tijesna i prazna soba, a u njoj najbolji čovjek koji je ikad Zemljom hodio! Vidjevši to, Omerove oči zasuziše, a kada ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita o tome, Omer odgovori: “Sjetio sam se rimskog i perzijskog kralja. Oni žive u raskoši, izobilju, dvorcima, svili i dvori ih posluga, a ti, Allahov poslanik, živiš ovako! Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovara riječima koje ocrtavaju pravu svijest o suštini ovog dunjaluka i želju za onim što istinski vrijedi: “Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk, a nama ahiret?” (Buhari)
Uzvišeni Allah upozorava vjernike da ih ne obmane to što daje onima koji su Mu nepokorni, jer je to samo dio ovog bezvrijednog dunjaluka, a na budućem svijetu nikakvog dobra neće vidjeti: “Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!” (Alu Imran, 196–197)
Allah daje vremena, ali ne zaboravlja. Zlikovci neće proći nekažnjeno. Ovaj je život samo poput jedne epizode u dugoj seriji. Ako nema smisla da se obični film prekine u samom razvoju radnje, bez raspleta i epiloga, kako onda da Mudri i Sveznani dopusti da budu jednaki vjernici i nevjernici, pokorni i nepokorni, dobri i zlikovci: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.” (Ibrahim, 43)
Dunjalučke zamke
Na dunjaluku postoje mnoge zamke i prepreke, a uspješno će ih preći samo onaj ko prati signale i znakove koje odašilja poslanička uputa. Prateći te znakove, vidjet ćemo da se čovjekova slabost spram dunjaluka nalazi upravo u njegovoj žudnji za njim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dva gladna vuka puštena na stado ovaca neće mu nanijeti štetu veću od one koju čovjekovoj vjeri nanosi njegova želja za ugledom i bogatstvom!” (Tirmizi, sahih) A u drugoj predaji izgovorio je riječi koje kao da kazuje gledajući stanje muslimana današnjice: “Tako mi Allaha, ne bojim se za vas siromaštva, ali se za vas bojim da vam se otvori dunjaluk, kao što se otvorio onima prije vas, pa da se u tome natječete kao što su se oni prije vas natjecali, pa da vas uništi kao što je uništio one prije vas!” (Buhari i Muslim)
U ovim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava svoje sljedbenike na opasnost i štetu želje za ugledom i bogatstvom i natjecanja u stjecanju dunjaluka, a u drugoj predaji daje praktičan savjet kako se sačuvati: “Gledajte u one koji su ispod vas (u pogledu materijalnog bogatstva), a ne osvrćite se na koje koji su iznad vas!” (Muslim, 7619) Ne priželjkuj ono što je u rukama drugih i ne zavidi, jer to je samo dunjaluk kojim Allah kuša Svoje robove. U tom je kontekstu Svemogući Allah rekao: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta-ha, 131)
Ako mudrost znači svaku stvar staviti na njeno pravo mjesto, onda je najveća mudrost dunjaluku dati mjesto koje mu pripada i iskoristiti ga na putu stjecanja Allahove milosti. Pravi vjernik svjestan je da je na dunjaluku, poput putnika, zastao da se odmori u sjenci drveta, a zatim odlazi i ostavlja ga. Kao čovjek koji spava i u snu vidi i lijepo i ružno, a onda se iznenada probudi i progleda. Tada će vidjeti da je vrijeme rada prošlo i da je pred njim samo polaganje računa: “I svako će doći, a s njim i vodič i svjedok: ‘Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid!’” (Kaf, 21–22) Nevjernici će povikati: “Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!” (Es-Sedžda, 12) Ali tada vjerovanje neće koristiti, jer je kratko vrijeme rada isteklo, a predstoji vječnost. Tada će vjernici plodove svog truda ubirati: “Ovo je Dan u kojem će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvijek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njime. To će veliki uspjeh biti!” (El-Maida, 119)
Imetak i bogatstvo sami po sebi nisu pokuđeni. Naprotiv, neminovno su potrebni ummetu da bi doslovno ispunio zadaću kojom ih je njihov Gospodar zadužio, a onaj ko svoj imetak ispravno usmjeri, ostvarit će veliki uspjeh na ovom i budućem svijetu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Divan li je dobar imetak u rukama dobrog čovjeka!” (Ahmed, sahih)
Pokuđen je čovjekov odnos prema dunjaluku: pohlepa i silna želja za materijom koja zaslijepi čovjeka tako da ne vodi računa da li će imetak steći putem halala ili harama, ostavljanje vjerskih obaveza radi stjecanja imetka, škrtarenje i sustezanje od udjeljivanja zbog pretjerane ljubavi prema imetku, oholjenje i uzdizanje nad drugima, rasipanje i trošenje u zabranjeno, pretjerano prepuštanje besposlicama, igri, zabavi i sl.
Allaha molim da podari da dunjaluk bude u našim rukama, a ne u našim srcima!