Lijepi odnosi među ljudima temelje se prije svega na zdravoj komunikaciji, naročito prilikom diskusije, kada je potrebno ispuniti određene principe: davati prednost lijepom mišljenju, birati adekvatne izraze i rečenice, provjeravati i utvrđivati informacije o kojima se govori, potpuno izbjegavati ogovaranje, o čemu je bilo riječi u prethodna dva broja, a u ovom zadnjem dijelu teksta na ovu temu govorimo o načinu diskusije i principima kada je riječ o stručnoj diskusiji iz određenih znanstvenih oblasti.
Upotreba terminoloških izraza u šerijatskim znanostima
Neophodno je da govor onoga koji se upušta u polemiku bude znanstvenog karaktera, prožet objektivnošću, te da bude udaljen od sumnjičenja, klevetanja, zalaženja u namjeru sagovornika i cilj njegovog govora. Nikako ne bi trebao sadržavati podsmijavanje i omalovažavanje sagovornika, njegovog stava, položaja ili sposobnosti.
Umjesto da polemišeš o stavu sagovornika govoreći da je apsurdan ili da takav stav zastupa samo neznalica, trebao bi reći da je taj stav podložan polemici. A ako je taj stav očito pogrešan, možeš reći da on nije ispravan, ili da je ispravno suprotno od toga, ili možeš upotrijebiti neke druge izraze koji su poznati u šerijatskim znanostima, a koji, ujedno, ne umanjuju vrijednost sagovornika, već sadrže obrazlaganje propisa i donošenje zaključka o sagovornikovom razmišljanju koji se veže za dati propis. I ovaj način bio je zastupljen u knjigama učenjaka i njihovim diskusijama. Tako je izraz "netačno, pogrešno" veoma zastupljen u knjigama komparativnog fikha, kao i u drugim knjigama, a veže se za donošenje propisa o stavovima koji su podložni idžtihadu.
Sagovornik čiji je govor predmet kritike trebao bi prihvatiti ovakve terminološke izraze koji mu budu upućeni, jer je polemika sama po sebi zasnovana na izlaganju i prigovoru na izlaganje, ispravljanju i griješenju, slaganju i neslaganju. Kao što je on zadovoljan kritikovati druge i ocjenjivati njihove stavove pogrešnim i netačnim, tako mora prihvatiti ono što je upućeno na njegov račun.
Kada ti se kaže da je stav koji zastupaš slab ili da je ispravan onaj suprotan njemu, a radi se o pitanju podložnom idžtihadu, nemoj se uznemiriti, jer takve izraze često koriste učenjaci prilikom donošenja onih propisa koji su podložni idžtihadu.
Usredsređivanje na polemisanje o stavovima
Svaki onaj koji traži islamsko znanje treba da se prilikom diskusije usredsredi na sami stav i da donosi sud o drugom stavu na osnovu onoga što proizlazi iz dokaza. Pritom bi trebao biti udaljen od ishitrenog donošenja suda o svojoj braći muslimanima sa kojima se razišao. To je korisnije i bolje za njegovo znanje i spoznaju, i ukazuje na zrelost i intelekt. Poznata je mudra izreka: "Veliki umovi polemišu o stavovima, a mali umovi o ljudima."
Ipak, ova izreka nije općenita. Raspravljanje o ljudima nije uvijek i u svakoj situaciji pogrešno, a poenta ovog teksta jeste da objasni granice obje stvari i ukaže na ono na šta se treba usredsrediti.
Jedan od razloga fokusiranja na diskutovanje o stavu jeste i činjenica da je donošenje suda o stavu mnogo lakše i sigurnije nego donošenje suda o govorniku kao ličnosti. Za donošenje suda o stavu nije potrebno osim poznavanje dokaza i relevantnih temeljnih faktora koji utječu na taj sud, dok je za sud o ličnosti potrebno i poznavanje njegovog stanja: njegovog znanja i neznanja, razumijevanja i tumačenja, spoznaje i zaborava, te brojnih drugih stvari koje se vežu za svakog šerijatskog obveznika.
Budi siguran da u većini slučajeva nisi dužan donositi sud o ličnosti, nego je dovoljno da doneseš propis, na osnovu dokaza koje posjeduješ, da je dati stav neispravan. Zašto onda napustiti ovaj sigurni i ispravni put i dati sebi za pravo da sudimo našoj braći u vjeri bez potrebe za tim?! Osnova je da je musliman dužan donijeti sud o stavu, a ne o ličnosti, izuzev ako za tim postoji potreba, jer je osnova da su drugi sigurni od muslimana.
Usredsrediti se na diskutovanje o stavu i kritiku tog stava, to je preče i obaveznije, jer je korisnije za znanje onoga koji kritikuje, lakše je i sigurnije, i ujedno bliže bratstvu među vjernicima.
Umjerenost u donošenju suda
Ukoliko osoba koja zastupa određeni stav koji je donesen na pogrešan način ili je rezultat neznanja, bude ispravljena i kritikovana od onoga koji traži islamsko znanje, ili je svršenik islamskog fakulteta, to ne povlači za sobom da su i ostala mišljenja i stavovi koje ona zastupa pogrešni, kao ni da će se proglasiti neznalicom i da je od onih koji su zalutali sa Pravog puta.
Rastužuje nas činjenica da su savremene diskusije, koje vode neki od studenata islamskog fakulteta sa svojom braćom po vjeri, takve da se suprotna strana smatra neznalicom ili neukom ako se ne slože u jednom ili dva islamska pitanja. Takav stav bude im podloga i opravdanje da ih proglase neukim i slabim u znanstvenom izgrađivanju, ili odu dalje pa donose sud o iskrenosti njegove namjere. Sve navedeno nije opravdanje za takvo postupanje.
Koliko je vrsnih tragalaca za islamskim znanjem pogriješilo u određenim pitanjima i nisu bili nadahnuti pravim odgovorom. Zapravo, koliko je samo učenjaka koji su iznijeli čudan stav u jednom ili više pitanja, a onda bili kritikovani od islamskih učenjaka, koji sebi nisu dali za pravo da njihov govor učine opravdanjem kako bi ga proglasili neznalicom ili slabog znanja.
Osvrćući se na ovo plemenito značenje, te poistovjećivanje sagovornika sa novotarima samo zbog sukoba stavova, Ibn Tejmijja, rahmetullah, kaže: "Ljudi su, također, mudžtehidi po pitanju ljubavi i mržnje, te prijateljstva i neprijateljstva. Nekad pogode, a nekad pogriješe. Većina ljudi, ako zavoli nešto kod određene ličnosti, zavoli je u potpunosti, pa se ne osvrće na njene greške. S druge strane, ako uvide kod osobe nešto što preziru, zamrzit će je u potpunosti, bez osvrtanja na njena dobra djela. Ove stavove zastupaju novotari poput haridžija, mutezilija, murdžija i sličnih njima." (Medžmuul-fetava, 11/15)
Imam Zehebi, rahmetullah, rekao je: "Kada bi svaki sljedbenik istine, ispravnog vjerovanja bio proglašen novotarom zbog greške u svom idžtihadu, malo bi se učenjaka sačuvalo takve osude. Allah se svima smilovao, Svojom plemenitošću i dobrotom." (Sijeru a'lamin-nubela, 14/367)
Usredsređivanje na pojašnjenje cilja
Cilj tragaoca za islamskim znanjem, prilikom diskutovanja i kritikovanja stavova braće muslimane, treba da bude pojašnjenje istine, samilost prema stvorenjima, želja za savjetovanjem i ukazivanjem na ono što je ispravno, kao i presijecanje puta šejtanu i njegovim pristalicama.
Muslimanu se može desiti da prezire i osjeća mržnju prema nekom stavu ili mišljenju, ali u isto vrijeme mora biti samilostan prema svome bratu koji zastupa taj stav i nastojati mu pomoći da napusti neispravan stav. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo čovjeka kako proklinje drugog čovjeka nad kojim se izvršava šerijatska kazna, rekao je: "Ne pomažite šejtana protiv svoga brata!" (Ahmed, br. 4168, hasen)
Ma koliko naša braća muslimani griješili, oni kod nas imaju prava koja nas obavezuju da ih volimo, savjetujemo i da im želimo dobro. Oni vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa zašto žurimo pomoći šejtana protiv njih?!
Ibn Tejmijja, rahmetullah, rekao je: "Ako pod odgovorom novotarima, poput rafidija i njima sličnih, ne budemo namjeravali pojašnjavanje istine, uputu ljudi i dobročinstvo prema njima, to djelo neće biti ispravno." (Minhadžus-sunne en-Nebevijja, 5/239)
Ovaj zaključak Ibn Tejmijje poput je svjetionika i svaki musliman ove bi riječi trebao imati na umu prilikom diskutovanja i iznošenja kritike na račun svoje braće muslimana, te zapitati se da li je prilikom iste imao za cilj pojasniti istinu i uputiti svoga brata, ili je imao želju da liječi svoje komplekse, tako što će favorizovati sebe i obezvrijediti one koji se ne slažu sa njim!
Prilikom znanstvenih diskusija lijepo je da uvijek imamo na umu cilj diskusije, a to je pojašnjenje našeg stava, propraćeno dokazom i odgovorom na nedoumice i suprotna mišljenja. Onaj ko dođe na ovakav stepen, on je dostigao vrhunac dobra. Stoga, uvjet vođenja diskusije nije da sagovornik izravno promijeni svoj stav ili usvoji stavove onih koji mu se suprotstavljaju.
(Izvor: Rifkan bit-tullabil-ilmi ja tulabbel-ilmi)
Autor: Dr. Sultan el-Umejri
Pripremio: Zlatko Zehebi Raonić, prof.