U današnje vrijeme, obilježeno raznim izazovima i nedaćama koje pogađaju savremena društva, primjetno je da se naša intelektualna i društvena elita sve više otuđuje od svog naroda i sredine u kojoj žive i djeluju. Intelektualna elita, nesvjesna stvarnih dešavanja u društvu, zatvorila se u svoje uske krugove, potpuno indolentna u pogledu popravljanja i poboljšanja stanja u društvu. Pod intelektualnom elitom, kod koje je jako teško doći, a još teže uspostaviti komunikaciju i dijalog, prije svega misli se na akademske krugove, istaknute intelektualce, profesore, naučnike, vodeće privrednike i druge, osim onih kojima se Allah smilovao, a oni koji su na pozicijama moći i vlasti uopšte ne treba ni spominjati -- oni su potpuno nedostupni. A, u ovom turbulentnom vremenu i predanosti materijalnom, ljudima je sve više potrebna samo riječ utjehe, riječ podrške, saosjećanje i samilost. Sve ovo potaknulo me da u ovom tekstu s vama podijelim jedan divan događaj iz života našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne bismo li, inšallah, iz njega uzeli pouke i poruke za sebe.
Najdivniji uzor, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem
Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je vođa prvih muslimana i muslimanki, državnik, vojskovođa, odgajatelj, pedagog, učitelj, štaviše, on je bio najbolji u svemu tome, od Adema, alejhis-selam, do Sudnjeg dana. Sve to, između ostalog, postigao je zato što je bio prisutan u društvu, u životima svojih ashaba -- jedan između njih i jedan od njih, čovjek iz naroda. Iako im je bio predvodnik i vođa, bio je skroman, ponizan, jednostavan, pristupačan. Svako mu je lahko mogao prići, s njim porazgovarati, potražiti savjet, požaliti mu se, i pri tome osjetiti ne samo da mu je pružio pažnju, nego bi se osjećao kao da je najvoljenija osoba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Blag, nježan, strpljiv, širokogrudan, ali i, kada je situacija zahtijevala, odlučan i ozbiljan, na ratištu najhrabriji i prema zločincima strog -- upravo je zato bio uspješan i kao vođa, lider, vojskovođa, odgajatelj, pedagog, učitelj, muž, otac, brat, prijatelj, komšija, saputnik, saborac... najuspješniji i najveći reformator kojeg je čovječanstvo imalo.
Uzvišeni Allah predivno ga opisuje: "Allah je vjernike milošću Svojom darovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili." (Ali Imran, 164); "Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan i milostiv" (Et-Tevba, 128). Poslanik Muhammed, najdivniji uzor u svemu, uz Kur'an i sunnet, ostavio je najveće blago čovječanstvu -- najbolju generaciju čestitih, odgojenih i uzornih muškaraca i žena, ashaba i ashabijki, radijallahu anhum edžmein.
Najbolji izaslanik svog naroda
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, devete godine po Hidžri poslao je svog izaslanika kao daiju, misionara, plemenu Benu Sa'd b. Bekr, ogranku velikog plemena Hevazin, i dao mu je jasne smjernice -- da ih pozove da vjeruju u Allaha i obožavaju samo Njega, Jedinog, Koji nema sudruga. Ali, ovo pleme nije se odazvalo. Poslanikov izaslanik nije ih uspio uvjeriti i razriješiti njihove nedoumice, pa su oni poslali svoga izaslanika Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da im odgovori na nejasnoće, dileme, sumnje i donese vijesti o Allahovoj vjeri islamu i Njegovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Taj zadatak povjerili su jednom od svojih prvaka -- Dimamu b. Sa'lebi. (Vidi: Ibn Hišam, Es-Sira, 4/228; Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/206)
Prelijepo predanje o tome prenosi Enes b. Malik, radijallahu anhu, koji kazuje: "Dok smo jednom sjedili u džamiji s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na devi dojaha jedan čovjek, zaustavi devu pred džamijom i sveza je, a onda se obrati ashabima: 'Ko je od vas Muhammed?' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je među njima naslonjen i mi mu odgovorismo: 'Ovaj naslonjeni bijeli čovjek!' Tada onaj čovjek reče: 'Sin Abdulmuttaliba?!' 'Odazivam ti se!', odgovorio mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, opet rekao: 'Pitat ću te i bit ću uporan (imam Ahmed, El-Musned, 2380, a šejh Šuajb el-Arnaut ocijenio ga je hasenom u valorizaciji Musneda, navodi se: '...i bit ću grub...'), pa se nemoj ljutiti na mene.' 'Pitaj što god hoćeš!', reče Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a on reče (u verziji u Sahihu Muslimu, 12, navodi se da je prvo pitao): 'O 'Muhammede, došao nam je tvoj izaslanik i tvrdi kako ti tvrdiš da te je Allah poslao?' 'Istinu je rekao', kaza on. Čovjek upita: 'Ko je stvorio nebo?' 'Allah', odgovori Poslanik. 'Ko je stvorio Zemlju?', upita čovjek. 'Allah', odgovori Poslanik. 'Ko je postavio ova brda i na njima stvorio ovo što je stvorio?', upita čovjek. 'Allah', odgovori Poslanik. 'Tako ti Onoga Koji je stvorio nebo i Zemlju i postavio ova brda, je li te Allah poslao?' 'Da', odgovori Poslanik. Čovjek dalje nastavi: 'Tvoj izaslanik tvrdi da smo dužni obavljati pet namaza u toku dana i noći.' 'Istinu je rekao', odgovori Poslanik. 'Tako ti Onoga Koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?', upita čovjek. 'Da', odgovori Poslanik. Čovjek dalje reče: 'Tvoj izaslanik tvrdi da smo dužni davati zekat na svoju imovinu.' 'Istinu je rekao', odgovori Poslanik. 'Tako ti Onoga Koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?', upita čovjek. 'Da', odgovori Poslanik. 'Tvoj izaslanik tvrdi da smo dužni u godini postiti mjesec ramazan', reče čovjek. 'Istinu je rekao', odgovori Poslanik. 'Tako ti Onoga Koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?', upita čovjek. 'Da', odgovori Poslanik. 'Tvoj izaslanik tvrdi da smo dužni obaviti hadž ako smo to u mogućnosti', reče čovjek. 'Istinu je rekao', odgovori Poslanik. (U verziji u Sahihul-Buhariju, 63, ne spominje se hadž.) Kada je Dimam završio sa postavljanjem pitanja Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Vjerujem u sve što si od Allaha donio. Ja sam Dimam b. Sa'leba, brat Benu Sa'da b. Bekra, izaslanik svoga naroda, koji je iza mene ostao.' Čovjek se zatim okrenu da ide i reče: 'Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, na ovo neću ništa ni dodati ni oduzeti.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ako je bio iskren, sigurno će ući u Džennet.'"
(U verziji imama Ahmeda u Musnedu, 2380, koji prenosi Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, navodi se: " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ako to bude potvrdio djelima Zul-akisatejn (vlasnik dvije pletenice, jer mu je kosa bila spletena u dvije pletenice, op. prir.) ući će u Džennet."
Dalje se u ovoj verziji navodi nastavak:
"Zatim je Dimam otišao do svoje jahalice, odvezao je, popeo se i otišao. Kada je došao svom narodu, oni su se skupili oko njega, pa je prvo što im je rekao bilo: 'Jadni su Lat i Uzzaa!' Na to su mu odgovorili: 'Uh, o Dimame, boj se lepre i gube! Boj se ludila!' (Zato što je hulio njihova božanstva, op. prir.) 'Teško vama, ona (lažna božanstva, op. prir.), doista, tako mi Allaha niti štete niti koriste. Doista je Uzvišeni Allah poslao poslanika, spustio mu Knjigu s kojom vas je izbavio iz onoga u čemu ste bili. I ja, doista, svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Ja sam vam, doista, došao od njega sa onim što vam je naredio i zabranio.'"
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Tako mi Allaha, do kraja tog dana nije ostao nijedan muškarac i nijedna žena a da nisu postali muslimani. Nismo čuli za izaslanika jednog naroda boljeg od Dimama b. Sa'lebe, radijallahu anhu."
(Sahihul-Buhari, 63; Sahihu Muslim, 12; Ahmed, El-Musned, 2380, 2381; Sunenut-Tirmizi, 619; Sunenun-Nesai, 2091, 2092, 2093; Sahihu Ibn Hibban, 154; Tahavi, Šerhu-Muškilil-asar, 5938; i dr.)
Najbolji vaz o Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem
Pitanje Dimama, radijallahu anhu: "Ko je od vas Muhammed?" najljepši je vaz, najupečatljiviji opis bez riječi opisa -- to je živi i slikoviti prikaz ličnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Među ashabima, među kojima se ni u čemu od njih ne razlikuje nalazi se najbolji čovjek, štaviše predvodnik svih ljudi, najbolji Allahov rob, pečat vjerovjesnika i poslanika, što najprostijim pitanjem Dimam potvrđuje i svjedoči: "Ko je od vas Muhammed?!"
Svojim pitanjem Dimam, radijallahu anhu, potvrdio je vrline i odlike našeg voljenog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a to su njegova jednostavnost, skromnost, poniznost -- da se ničim nije isticao među svojim drugovima, posebno uzimajući u obzir duh tog vremena. Tako Poslanik nije imao ni počasnu stražu, čuvare (naravno, kad su nužni, to je nešto sasvim drugo i ima svoje propise), prijestolje, nije se odvajao od njih, nije imao posebnu odjeću, posebno društvo, kao što su vođe, kraljevi, carevi tog doba sve to obavezno imali. Bio je jedan od njih, među njima, skroman, ponizan, jednostavan, najuzvišenijeg i najboljeg morala i najljepše ćudi. Uzvišeni Allah kaže: "I, zaista, tvoj ahlak je veličanstven." (El-Kalem, 4)
Pouke i poruke hadisa
• Kako bi se bolje razumio govor, na početku, u uvodu, prikladno je navesti ono što će doprinijeti boljem razumijevanju govora i dijaloga koji će govornik započeti, a to podrazumijeva i da ponudi opravdanje na početku, ako je potrebno: "Pitat ću te i bit ću uporan (u verziji imama Ahmeda, El-Musned, 2380, a šejh Šuajb el-Arnaut, rahimehullah, ocijenio ga je hasenom u valorizaciji Musneda, navodi se: "...i bit ću grub..."), pa se nemoj ljutitit na mene." To je i pokazatelj razboritosti Dimama, radijallahu anhu, jer je znao da će tako doći do svoga cilja i najboljih odgovora. (Vidi: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/151) A Ibn Bettal, rahimehullah, pojasnio je da je ovo pitanje koje ukazuje na razumijevanja vjere -- da ponudi opravdanje i objašnjenje prije govora i početka dijaloga, da bi ga bolje razumio njegov sagovornik. (Ibn Bettal, Šerhus-Sahihil-Buhari, 2/23)
• Pitanje se postavlja učtivo i jasno, a onda se sasluša sagovornik. Imam Nevevi, rahimehullah, navodi da je dio adaba (etike) postavljanja pitanja to da pitanje bude jasno i smisleno. U ovom primjeru vidimo upravo takav način postavljanja pitanja -- s lijepim redoslijedom i mudrim pristupom. Najprije se postavlja pitanje o tome ko je stvorio stvorenja, a kada spozna istinitost Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, odgovora, on ga zaklinje Onim Koji je sve stvorio i postavlja naredno suštinski važno pitanje. I tako prilikom svakog novog pitanja, ponavlja zaklinjanje, ali ne iz sumnje, nego kako bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodatno potvrdio istinitost svoga poslanstva. (Nevevi, El-Minhadž, 1/170)
• Način na koji se Dimam, radijallahu anhu, obratio Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem, ukazuju na njegovu razboritost i preciznost s ciljem dolaska do istine. Tako je prilikom postavljanja svakog pitanja zaklinjao Poslanika da bi potvrdio odgovore koje će dobiti, i navodio je temeljne naredbe s kojima je došao Poslanikov izaslanik i pitao za njih. A, na kraju, Dimam je jasno potvrdio istinitost svega što je čuo, prihvatio je sve odgovore Poslanika, i izgovorio dva šehadeta.
• Mudrost i pronicljivost Dimama, radijallahu anhu, ogledaju se i u tome što sve do kraja razgovora nije spomenuo ni svoje ime ni ime svoga plemena, želeći da pažnja potpuno bude usmjerena na pitanja i odgovore, a ne na njegovu ličnost. Isto tako nije želio spomenuti ni ime plemena, jer je bio pripadnik plemena u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio kao dojenče (Halima es-Sa'dijja, Poslanikova dojilja, bila je iz ovog plemena), pa je tek na kraju razgovora, kad je primio islam, rekao: "Vjerujem u sve što si od Allaha donio. Ja sam Dimam b. Sa'lebe, brat Benu Sa'da b. Bekra, izaslanik svoga naroda, koji je iza mene ostao. Tako je zauvijek ostao zapamćen.
• U svemu ovome prepoznajemo posebnu odliku Dimama b. Sa'lebe, radijallahu anhu -- čim je primio islam, vratio se svome narodu, odmah ih pozvao i svi su primili islam. Na to ukazuju i riječi Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao: "Nismo čuli za izaslanika jednog naroda (plemena) boljeg od Dimama b. Sa\'lebe, radijallahu anhu."
• Dokaz da je osnova svega iman u srcu i da je srce pokretač čovjeka. Ali, ono što je u srcu moraju pratiti djela, jer ako ne prate, to je pokazatelj neiskrenosti i neispravnosti. "Ako bude istinoljubiv (ar. saddeka), doista će ući u Džennet." "Ako to bude potvrdio (djelima) Zul-akisatejn će ući u Džennet."
• U ovom razgovoru do izražaja dolazi Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, blagost, strpljivost, lijepo podnošenje, širokogrudnost. Na početku se Dimam, radijallahu anhu, obratio okupljenima postavljajući pitanje: "Ko je od vas Muhammed?", a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je među njima naslonjen, i prešutio je i zanemario to pomalo grubo pitanje, pa su ashabi odgovorili: "Ovaj naslonjeni bijeli čovjek!" Onda Dimam ponovo pita, ne ustručavajući se: "Sin Abdulmuttaliba?!" "Odazivam ti se!", odgovorio mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Dimam je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, opet rekao: "Pitat ću te i bit ću uporan (u drugoj verziji: "...i bit ću grub..."), pa se nemoj ljutiti na mene." Poslanik mu potpuno smireno, blago i nježno odgovara: "Pitaj što god hoćeš!" Na sva Dimamova pitanja, Poslanik je dao odgovorio blago, strpljivo i širokogrudno, sa iskrenom željom, želeći da Dimam prihvati ono što će mu reći i da primi islam.
• Ovaj događaj, između ostalog, predstavlja i dokaz da je dozvoljeno ukazati na neku osobu pomoću određenih prepoznatljivih osobina ili karakteristika, kao što su to učinili ashabi kada su rekali: "Ovaj naslonjeni bijeli čovjek!" To je dozvoljeno sve dok osoba o kojoj je riječ nije nezadovoljna time da se o njoj govori ili da je se opisuje na takav način.
• Ovaj događaj ukazuje i na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, skromnost i zuhd (najbolji prijevod za zuhd jeste da je to srčana odvojenost od dunjaluka, op. prir.). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, žudio je za ahiretskim životom, vječnom i trajnom kućom uživanja -- Džennetom. Zato je upozorio svoj ummet na ovaj svijet, njegovu varljivost, prevrtljivost, njegova prolazna, varljiva i kratkotrajna uživanja. Na to je ukazivao i svojim načinom života. Omer, radijallahu anhu, kazuje: "Došao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga zatekao na običnoj hasuri. Sjeo sam. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na sebi je imao samo donji ogrtač. Na tijelu su mu bili tragovi hasure, grubi obod ocrtao se na njegovom tijelu. Pogledao sam u njegov ormar, u njemu je bilo nešto malo ječma, otprilike jedan sā (jedinica za mjeru u njihovo doba, iznosila je četiri pregršti ili oko tri kg, op. prir.), u uglu sobe bila je gomila mimozina lišća, tijesna i prazna soba..." Vidjevši to, Omerove oči zasuziše, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Šta te je rasplakalo, sine Hattabov?" Omer odgovori: "O Allahov Poslaniče, kako da ne plačem,a na tvom tijelu tragovi hasure, u tvom ormaru ne vidim osim malo potrepština, dok (perzijski) kisra i (bizantijski) car su u onome u čemu su (od uživanja), a ti si Allahov poslanik i Njegov odabranik, a ovakvo ti stanje?!" Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: "O sine Hattabov, zar nisi zadovoljan da nama pripadne onaj svijet (ahiret), a njima ovaj svijet (dunjaluk)?!" Omer je odgovorio: "Svakako, Allahov Poslaniče." U drugoj verziji u Sahihul-Buhariju, 2568, kaže se: "Moli Allaha da obogati tvoje sljedbenike. Perzijancima i Bizantincima dato je bogatstvo i dat im je ovaj svijet, a oni ne obožavaju Allaha." Poslanik, onako naslonjen, reče: "A zar ti sumnjaš, o sine Hattabov? Oni su narod kojem su ubrzano data njihova dobra na ovom svijetu." "Allahov Poslaniče, moli Allaha da mi oprosti!", rekao sam. (Sahihul-Buhari, 4913; Sahihu Muslim, 1479) U ovom kontesktu Poslanik, sallallahu alajhi ve sellem, rekao je: "Dunjaluk je zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika." (Sahihu Muslim, 2956; Sunenut-Tirmizi, 2324; i dr.)
Uzvišeni Allah kaže: "O narode moj, ovaj dunjalučki život samo je uživanje, a ahiret je, zaista, kuća vječnog boravka. Ko god učini zlo, samo će zbog njega biti kažnjen, a ko god učini dobro -- bio muškarac ili žena, a vjernik je -- taj će u Džennet ući; u njemu će bez računa biti opskrbljeni. Narode moj! Šta je ovo? Ja vas pozivam u spas, a vi mene pozivate u Vatru; pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da Njemu u obožavanju pridružujem ono o čemu nemam znanja, a ja vas pozivam Silnome, Oprostitelju stalnome." (Gafir, 39--42)
Molimo Allaha, Uzvišenog i Milostivog, da nas uputi na Pravi put, učini od onih koji se ugledaju na Poslanika i njegove ashabe i ashabijke, i da nas sačuva od zabluda i fitni, i vidljivih, jasnih i nevidljivih, podmuklih! Da popravi naše stanje, i naše međuljudske odnose, sjedini naša srca, učini nas od onih koji su međusobno blagi, širokogrudni i pravedni.