U suri El-Feth, Kur’an o ovom veličanstvenom događaju govori na poseban način nazivajući hudejbijski mirovni sporazum veličanstvenom pobjedom. Ova sura objavljena je poslije sklapanja sporazuma dok se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćao u Medinu nakon što je zajedno sa ashabima prošao jedno veliko iskustvo, od nade u obavljanje umre, preko sukoba sa mnogobošcima i zakletve Er-Ridvan, do sporazuma o miru, kojim neki ashabi nisu bili zadovoljni. Kao kruna svih ovih događanja dolazi kur’anska objava koja muslimanima objašnjava da je hudejbijski sporazum veličanstvena pobjeda i koja potvrđuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u pravu kada je prihvatio sporazum. Allah je ovom surom želio umiriti vjernike i uvjeriti ih da su postupili ispravno. Allah je obavijestio da je vjernicima pružio potporu i pomogao ih da budu strpljivi uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da se slože s njegovom namjerom da potpiše sporazum o miru. To se desilo zato što je Allah u njihova srca, čak i u srca onih koji su bili protiv nekih tačaka sporazuma, ulio smirenost, pa su, iako nerado, ipak prihvatili taj sporazum, tako da niko od muslimana nije odbio sporazum, nego su svi prihvatili Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe, i to zahvaljujući smiraju koji je Allah spustio u njihova srca. Allah je rekao: “On je Onaj koji je smiraj u srca vjernika spustio da bi vjerovanje na vjerovanje svoje povećali, a vojske nebesa i Zemlje jesu Allahove; Allah sve zna i mudar je.” (El-Feth, 4)
Nakon potpisivanja hudejbijskog mirovnog sporazuma, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, triput je rekao ashabima: “Zakoljite kurbane i obrijte svoje glave”, međutim, oni nisu pokazivali namjeru da poslušaju njegovu naredbu i tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao kod Ummu Seleme, radijallahu anha, i ispričao joj kako su se ashabi postavili u toj situaciji. Ummu Selema, radijallahu anha, rekla je: “Allahov Vjerovjesniče, ako hoćeš da to učine, izađi i ne govori im ništa, nego zakolji svoj kurban, a nakon toga pozovi čovjeka da ti obrije glavu.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je ne govoreći nikome ništa, zaklao je svoj kurban i pozvao svoga brijača da mu obrije glavu. Kada su to ashabi vidjeli, počeli su klati svoje kurbane i brijati glave jedni drugima, tako da su skoro jedni druge ozlijedili zbog gužve koja je nastala. (Buhari, Sahih, br. 2732)
Ovom prilikom neki ljudi na Hudejbiji obrijali su glavu, a neki su samo skratili kosu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah se smilovao onima koji su obrijali kosu!” Na to ashabi rekoše: “I onima koji su skratili, Allahov Poslaniče!” Poslanik ponovo reče: “Allah se smilovao onima koji su obrijali kosu!” Rekoše: “I onima koji su skratili, Allahov Poslaniče!” Poslanik ponovo reče: “Allah se smilovao onima koji su obrijali kosu!” Ashabi ponoviše: “I onima koji su skratili, Allahov Poslaniče!” Tada Poslanik reče: “I onima koji su skratili.” (Ibn Hišam, Sira)
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, kurban na Hudejbiji bila je Ebu Džehlova deva koja je u nozdrvi imala srebrenu halku, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao ju je kako bi time ozlojedio mnogobošce. (Ibn Hišam, Sira)
Povratak u Medinu i objavljivanje sure El-Feth
Odmah po završetku klanja kurbana, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je natrag u Medinu, a tokom puta objavljena mu je sura El-Feth. Allah je rekao: “Govorit će ti beduini koji su izostali: ‘Zadžrali su nas imeci naši i porodice naše, pa zamoli za nas oprost?’ Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim. Reci: ‘Pa ko vam može išta protiv Allaha pomoći ako vam On hoće nauditi, ili ako vam hoće kakvo dobro učiniti?!’ Naprotiv! Allah dobro zna ono što radite.” (El-Feth, 11)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veoma se obradovao objavljivanju ove sure i to je potvrdio riječima: “Noćas mi je objavljena jedna sura koja mi je draža od svega što sunce obasjava!” (Buhari, Sahih, br. 4177), a zatim je proučio: “Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu.” Ashabi su rekli: “Neka ti je prijatno! A šta je objavljeno za nas?” (Buhari, Sahih, br. 4172) Poslanik je proučio: “Da bi vjernike i vjernice uveo u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i da bi prekrio njihova zla djela – a to je u Allaha veliki uspjeh.” (El-Feth, 5)
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Kura Gamim, ljudi su pohitali ka njemu, a on je bio na svojoj jahalici i učio im: “Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu.” Neki je čovjek upitao: “Allahov Poslaniče, je li ovo pobjeda?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Jest, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ovo je pobjeda!” (Ebu Davud, Sunen, br. 2736) Tada su se muslimansko neraspoloženje i tuga pretvorili u neizmjernu radost i shvatili su da oni ne mogu razumjeti uzroke i njihove posljedice, i da se svako dobro, za njih i islamsku da‘vu, nalazi u prepuštanju odredbama Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Umeri, Es-Siretun-Nebevijjetus-sahiha)
U suri El-Feth, Kur’an o ovom veličanstvenom događaju govori na poseban način nazivajući hudejbijski mirovni sporazum veličanstvenom pobjedom. Ova sura objavljena je poslije sklapanja sporazuma dok se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćao u Medinu nakon što je zajedno sa ashabima prošao jedno veliko iskustvo, od nade u obavljanje umre, preko sukoba sa mnogobošcima i zakletve Er-Ridvan, do sporazuma o miru, kojim neki ashabi nisu bili zadovoljni.
Kao kruna svih ovih događanja dolazi kur’anska objava koja muslimanima objašnjava da je hudejbijski sporazum veličanstvena pobjeda i koja potvrđuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u pravu kada je prihvatio sporazum. Sve ovo pojašnjeno je u ajetu kako bi se povećalo povjerenje vjernika prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok slušaju kako mu Allah pred velikim ovosvjetskim skupom šalje radosnu vijest da je On dao pobjedu u ovom sporazumu, kako bi Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iz počasti prema njemu, oprostio prošle i eventualne buduće grijehe. Također, Allah je želio umiriti vjernike i uvjeriti ih da su postupili ispravno. Allah je obavijestio da je vjernicima pružio potporu i pomogao ih da budu strpljivi uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da se slože s njegovom namjerom da potpiše sporazum o miru. To se desilo zato što je Allah u njihova srca, čak i u srca onih koji su bili protiv nekih tačaka sporazuma, ulio smirenost, pa su, iako nerado, ipak prihvatili taj sporazum, tako da niko od muslimana nije odbio sporazum, nego su svi prihvatili Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe, i to zahvaljujući smiraju koji je Allah spustio u njihova srca. Allah je rekao: “On je Onaj koji je smiraj u srca vjernika spustio da bi vjerovanje na vjerovanje svoje povećali, a vojske nebesa i Zemlje jesu Allahove; Allah sve zna i mudar je.” (El-Feth, 4)
Kur’an navodi da je Allah Taj koji je spustio smirenost u vjernička srca, kako bi se sjećali Njegove dobrote i zahvaljivali Mu na njoj. Ovo ukazivanje na spuštanje smirenosti nešto je čime se odlikuje samo kur’anski stil govora o pohodu na Hudejbiju, jer smirenost je duhovno stanje i o njenom spuštanju zna samo Allah.
Kur’anski govor o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bitkama ukazuje na suštinu, ispravlja pogrešna uvjerenja, odgaja duše, iznosi na vidjelo sramotno ponašanje licemjera, nagovještava vjernicima da će uskoro uzeti veliki plijen, što se ostvarilo u Bitki na Hajberu. Također, objašnjava ko ima opravdanje za izostanak iz džihada, jer, Allahovom neizmjernom milošću, prijekor ne zaslužuje svako ko izostane iz džihada. Nakon potpisivanja hudejbijskog sporazuma, kada su se muslimani vratili u Medinu ne ušavši u Meku, Allah, dželle šanuhu, ukazao je vjernicima da je san koji je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, usnio istina i da će se ostvariti. Allah kaže: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete doista u Mesdžidul-haram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.” (El-Feth, 27) Na koncu, ova veličanstvena sura završava pohvalom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. Allah kaže: “On je poslao Poslanika Svoga s Uputom i vjerom istine, da bi je uzdigao iznad ostalih vjera. A Allah je dovoljan svjedok! Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako rukū i sedždu čine, želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tlo. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka koja izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (El-Feth, 29)
Časni ashabi shvatili su da je islamska da‘va ušla u novu fazu u kojoj je čeka zagarantirana pobjeda, širenje do neslućenih daljina, i da je priroda ove vjere da se neprestano širi i da miru i sigurnosti teži više nego ratu, te su vremenom osjetili rezultate hudejbijskog mira.
Pouke, poruke i propisi
● Ummu Selemino mišljenje bilo je ispravno i blagoslovljeno. Ona je shvatila da ashabi misle da im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio oslobađanje od ihrama kako bi im olakšao, a da će on ostati u ihramima, stoga je savjetovala Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da prvi počne sa klanjem kurbana kako bi time otklonio ovu mogućnost. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, shvatio je da je njen savjet ispravan i postupio je po njemu. Kada su ashabi vidjeli Vjerovjesnikov postupak, poveli su se za njim jer više nije bilo razloga za odgađanje. Savjet koji je dala Ummu Selema bio je ispravan i blagoslovljen. Ovaj je slučaj dokaz da je lijepo savjetovati se sa čestitim ženama koje mogu ponuditi dobar savjet i ispravno mišljenje. Također, svejedno je da li se čovjek savjetovao sa muškarcem ili sa ženom, bitno je da ta osoba može dati koristan savjet. Ovaj primjer pobija mišljenje neprijatelja islama koji optužuju islam da ženi uskraćuje njena prava i da ignorira njeno postojanje: zar postoji veće priznanje i poštovanje ženskog mišljenja od toga da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvati savjet žene i postupi u skladu s njim kako bi riješio problem koji se našo pred njim.
● Značaj praktičnog primjera došao je do izražaja u ovom događaju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je ashabe tri puta, među kojima su bili i oni najugledniji i najpoštovaniji, da postupe u skladu sa njegovom naredbom, ali oni se nisu odazvali. Međutim, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon Ummu Seleminog savjeta, lično pristupio izvršenju, ashabi su ga slijedili u tome, što govori da je u ovakvim i sličnim slučajevima lični primjer najkorisniji.
● Na Hudejbiji je donesen i propis za osobu koja je spriječena da dovrši obrede hadža ili umre. Nakon potpisivanja sporazuma na Hudejbiji, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prekinuo je obrede umre tako što je zaklao kurban i obrijao glavu, što ukazuje na to da je onome ko je spriječen u dovršenju obreda dozvoljeno da prekine obrede tako što će zaklati kurban i obrijati glavu s nijetom odustajanja od onoga što je namjeravao, bilo da se radi o hadžu ili umri. Također, ovo dokazuje da nije obavezan nadoknaditi hadž ili umru, ako se radilo o dobrovoljnim obredima. Hanefijski učenjaci smatraju da je nadoknađivanje u ovakvim slučajevima vadžib, a kao dokaz navode to što su svi ashabi koji su prisustvovali hudejbijskom primirju, učinili naknadnu umru, osim onih koji su u međuvremenu umrli ili poginuli kao šehidi u Bitki na Hajberu.
● Beduini koji su ukoreni zbog svog izostanka jesu muslimani iz plemena Muzejna, Džuhejna i, prema Vakidiju, Benu Bekr.
● Sura El-Feth objavljena je nakon sklapanja sporazuma dok se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćao u Medinu i u njoj se govori o pohodu na Hudejbiju i o obećanju da će Allah, dželle šanuhu, ispuniti san Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kaže: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete doista u Mesdžidul-haram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.”
● Allah je hudejbijski sporazum nazvao “fethom – pobjedom” zato što na arapskom jeziku riječ “feth”, osim što znači pobjeda, znači i otvaranje, a Allah, dželle šanuhu, otvorio je put za postizanje ovoga sporazuma, nakon što je taj put bio zatvoren. Osim toga, sporazum o miru otvara srca ljudi jednih prema drugima. Činilo se da je hudejbijski sporazum vrlo nepovoljan za muslimane, a pokazao se kao istinska blistava pobjeda.