Sve oko nas mijenja se preko noći, obično bez upozorenja. Danas sam ja osoba koja najčvršće vjeruje da svijet nije savršen ni za koga. Najveći gubitnik je onaj koji vjeruje da je cijeli svijet dat isključivo njemu. Međutim, svijet nije njegov, a najvjerovatnije, ni vlasništvo nekog drugog.
Stojim na ruševinama svoje srušene kuće. Teška suza navire mi na oči, pecka mi obraz dok hodam preko ruševina. Sjećam se trenutaka koje sam u toj kući proveo sa svojom majkom, ocem, braćom i sestrama. Sjećam se svoga djetinjstva, mladosti i adolescencije, svoga plača i radosti, majčinog zagrljaja i očevog osmijeha, i svoje braće i sestara okupljenih oko trpezarijskog stola. Sjećam se svakog trenutka kada me je ova kuća udomila i srce me boli za svime što je nestalo preko noći.