"O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!..." (El-Maida, 105)
"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti..." (Et-Tahrim, 6)
U vjerskim tekstovima, na više mjesta, nalazimo jasne naznake o tome da je čovjekov prioritet da prvenstveno vodi brigu o sebi, a potom o drugima. To znači da prvo treba da odgaja sebe i da popravlja sve ono što treba popraviti i poboljšati kod sebe prije nego što vrijeme i energiju usmjeri na druge. Taj poredak stvari jednostavno je pojasniti i logički. Naime, da bi čovjek bio u stanju da pomaže i pravilno usmjerava druge, odnosno da ih odgaja, on mora biti sposoban i spreman za to. Biti sposoban za jednu takvu ulogu znači biti odgojen i upućen prije nego što želimo da odgajamo i usmjeravamo druge. Ovo je posebno važno ako o tome govorimo u kontekstu braka i porodice. Kada je riječ o supružnicima, možemo primijetiti da se svaki supružnik trudi ostvariti utjecaj na drugog i nametnuti svoje liderske vještine. Ako stvari analiziramo u praksi, to je lahko zapaziti. Ljudi razumiju da su uspješni ukoliko znaju da ostvare utjecaj na druge i da oni imaju glavnu ulogu u okolini u kojoj žive. Ovo se posebno odnosi na brak. Bračni život dobrim dijelom se otežava ovakvim načinom organizovanja bračnog života. Sa bilo koje strane da se počne pojavljivati ovakav pristup braku, u većini slučajeva to će pokrenuti i drugu stranu ka takvom načinu ophođenja, što u najmanju ruku komplikuje bračni život, a nerijetko završava i razvodom. Kada ljudi uče raznorazne vještine, to pokušavaju da vježbaju u braku. Te vježbe znaju završiti kao očita želja za manipulacijom i "držanjem u šaci" svog bračnog saputnika. Tako se shvata da je misija uspješna i da će život teći u onom smjeru koji se jako priželjkuje. Manipulaciju je lahko prepoznati, posebno u današnje vrijeme kada se o tome mnogo govori i kada o tome pišu stručni ljudi, čija se izlaganja ili tekstovi mogu vrlo lahko naći na internetu i tako saznati najosnovnije metode manipulacije. Dodatni problem je što se pokušava manipulisati i šerijatskim tekstovima. Ovo je jedna krajnost, a druga je što se želi umanjiti vrijednost nekih tekstova i islamskih principa zbog toga što se oni ne uklapaju u neke tzv. moderne tokove društva u kojem se živi. I jedno i drugo neće uroditi dobrim rezultatom.
"I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21)
Islam brak zasniva na ljubavi i samilosti, jer on nosi mnogo izazova koje je moguće pravazići mnogo lakše ukoliko je zasnovan na ova dva temelja. Uz ljubav i samilost sve što se dešava može se prevazići i da se čovjek opet osjeća ispunjeno i zadovoljno onim što nalazi u svom braku. Kada se izgube ove dvije stvari, onda brak sve manje biva mjestom gdje osoba nalazi svoj smiraj i rahatluk, i umjesto oaze mira prerasta u ring gdje se stalno okušavaju nove borbene strategije, novi udarci i metode blokiranja protivnikovih udaraca. Da, supružnik od potpore i pomagača postaje protivnik od koga se moramo zaštititi. Protuofanziva se nerijetko zasniva na jačanju tih liderskih vještina, vještina utjecaja i manipulacije. Onaj ko nije sebe izgradio prije i upotpunio kao ličnost, odgojio i naučio disciplini, lagano može da prerasta u diktatora, čija će diktatura postajati sve izraženija. Diktatori nemaju nikoga ko je u njihovoj ravni i ko je dostojan toga da bude njihov korigirajući faktor. Ukoliko se osoba nauči diktaturi, onda je vrlo teško očekivati da će biti spremna na određene vrste kompromisa ili dijaloga u cilju iznalaženja rješenja koja će biti na obostrano zadovoljstvo.
Stoga i jeste važno govoriti o liderstvu, odnosno o odgajanju i formiranju sebe da što bolje funkcionišemo u držanju samokontrole i da postoje što bolji odnosi prema drugima, posebno kada govorimo o komunikaciji. Formirana i izgrađena osoba, zadovoljna i ispunjena pozitivnim stvarima, može biti produktivna i korisna za sebe, svoju porodicu i zajednicu. U suprotnom, nailazimo na slučajeve nezadovoljnih osoba koje tu svoju nesreću i unutarnju patnju žele da prenose na druge misleći da će na taj način da olakšaju sebi. Unapređujući svoje stanje mi unapređujemo i stvari oko sebe, podižemo standarde komunikacije i kvalitetnijeg odnosa prema drugima. U procesu odgoja svoje djece mi im nudimo kvalitetniji odgoj. Koristimo bolje i naprednije metode. Poboljšavajući bračnu klimu mi time pravimo i bolje uslove za odrastanje i odgoj naše djece. Oni svakodnevno na pravi način uče kako treba da žive i kako izgleda zdrava životna sredina. Uporedo uče kako da detektuju pogrešne obrasce u ponašanju i ophođenju i prepoznaju nezdrave klime životne sredine. Pored sposobnosti da drugima govorimo o vještini liderstva i da ih učimo određenim znanjima i metodama, mi svojim postupanjem praktično učimo druge kako se ponašaju i postupaju lideri. Što je više lidera i liderskih vještina u našem okruženju, više je sposobnosti da lakše i kvalitetnije rješavamo životne izazove. I ne samo to, mi imamo više pojedinaca koje ne moramo da vodamo za ruku kroz život, nego su u stanju da samostalno funkcionišu i suočavaju se sa izazovima hrabro i odlučno. A sve te vještine i sposobnosti treba da budu podređene našem braku, porodici i zajednici u cilju što kvalitetnijeg života, a ne bi smjele da budu u službi zloupotrebe i manipulacije drugima kako bi ih učinili svojim podanicima ili podređenima, a sebi davali za pravo da im time uskraćujemo njihovu slobodu i pravo da uživaju u životu, te tako bivaju zadovoljni i ispunjeni. Onda kada uspijemo sa sobom, možemo očekivati da ćemo biti uspješni i sa drugima i da će ti procesi izražavanja liderstva za nas biti prirodniji i jednostavniji zbog toga što smo to ugradili i utkali u sebe. Kada mi živimo po tim pravilima i na jedan kvalitetan način organizujemo svoj život i ozbiljno pristupamo svojim životnim situacijama iskazujući poštovanje drugima i gradeći kod njih osjećaj sigurnosti dok su u našoj blizini, mnogo je lakše utjecati na druge, te ih usmjeravati i motivisati da rade prave stvari. Tada ljudi osjećaju potrebu da se na neki način i zahvale tako što će uzvratiti na dobro dobrim i na ukazano poštovanje uzvraćati poštovanjem. Tako se gradi atmosfera međusobnog utrkivanja da se život učini što ljepšim i da se dešava što više stvari koje drugu stranu čine sretnom. To i jeste cilj da se postigne u jednoj bračnoj zajednici zbog toga što je to jedno potpuno stanje kojem teže supružnici i u kojem pronalaze svoje potpuno zadovoljstvo.
Dom ispunjen mirom, smirajem i ljubavlju je dom koji odgaja zdrave ličnosti koje u svoje životne ciljeva znaju utkati humane segmente, te ostavljati lijepe i pozitivne tragove gdje god se pojave i s kim god da sarađuju. A, to i jeste model funkcionisanja jednog muslimana i muslimanke u kojem pokazuju svoje pozitivne strane, a sputavaju sve ono što je negativno i manjkavo u svojoj osnovi.