Avn b. Ebu Džuhajfa prenosi od svoga oca Ebu Džuhajfe, radijallahu anhu, da je rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratimio je Selmana i Ebu Derdaa. Jednom prilikom Selman je posjetio Ebu Derdaa i, primijetivši da njegova supruga Ummu Derda nosi trošnu, radnu odjeću, upitao ju je: 'Što si takva?', a ona mu odgovori: 'Tvoj brat Ebu Derda nema nikakve želje za dunjalukom.' (U nekim drugim verzijama ove predaje navodi se da je Ummu Derda, radijallahu anha, rekla: "Tvoj brat Ebu Derda nema nikakve potrebe za ženama ovoga svijeta.")
Nedugo zatim dođe Ebu Derda noseći Selmanu hranu, koju je za njega pripremio, i reče: 'Ti jedi, ja postim.' Na to Selman reče: 'Neću jesti sve dok i ti ne budeš jeo sa mnom', pa je i Ebu Derda jeo. Kada je došla noć, Ebu Derda ustade da klanja nafilu, a Selman mu reče: 'Spavaj!', pa je on legao spavati.
Zatim je nakon kraćeg vremena opet ustao da klanja, a Selman mu ponovo reče: 'Spavaj!' Kada je nastupila zadnja trećina noći, Selman reče: 'Sada ustani na namaz', pa su obojica klanjali, a nakon toga Selman mu reče: 'Ti imaš dužnosti prema svom Gospodaru, prema samome sebi i prema svojoj porodici. Zato prema svakome od njih izvršavaj svoje dužnosti.' Sutradan je Ebu Derda otišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu ispričao, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Selman je rekao istinu.'" (Buhari, br. 1968)
Povod razgovora između Selmana el-Farisija i Ebu Derdaa
Ovaj hadis, jedan od najdubljih primjera praktične mudrosti islama, otkriva suštinu duhovne ravnoteže: da vjera ne traži odricanje od života, već njegovo usklađivanje.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratimio je Ebu Derdaa i Selmana, radijallahu anhuma, pa su stoga održavali blisku vezu i posjećivali se.
Prilikom jedne od tih posjeta, koja je, čini se, bila prije objave ajeta o hidžabu (to jest, prije propisa o odvajanju žena od muškaraca koji im nisu bliža rodbina), Selman je kod Ebu Derdaa primijetio nekoliko stvari koje je smatrao neispravnima.
Prvo što je primijetio jest da Ummu Derda, supruga njegovog pobratima, nosi trošnu odjeću i da je nemarna prema svom izgledu. Kada ju je upitao šta je razlog tome, kazala je da njen suprug nema nikakve želje za dunjalukom. Odnosno, Ebu Derda, zaokupljen ibadetom, zaspostavljao je odnos prema supruzi.
Drugo, Ebu Derda je ugostio svog gosta, iznio je pred njega hranu, ali nije mu se htio pridružiti u jelu, jer je postio dobrovoljni post. Selman je, međutim, odbio jesti sve dok i Ebu Derda ne bude jeo sa njim, pa je Ebu Derda prekinuo post i jeo sa svojim gostom.
Treće, Selman je, zanoćivši ovaj put kod svog pobratima, primijetio da Ebu Derda iscrpljuje svoje tijelo uskraćujući sebi prijeko potrebni san time što po svu noć klanja nafile. Zato mu je, kada je htio ustati da klanja, rekao da nastavi spavati, i tek krajem noći pozvao ga je da ustane, pa su zajedno klanjali.
Ebu Derda je, dakle, bio pretjerano posvećen duhovnom aspektu, zapostavljajući suprugu, zbog čega se i nije dotjerivala, kao i zapostavljajući potrebe svoga tijela. Kad je to Selman vidio, između njih se poveo ovaj razgovor, koji je Selman zaključio tako što je Ebu Derdau ukazao na to da vjernik ima dužnosti kako prema svom Gospodaru, tako i prema svojoj porodici, pa i prema samome sebi, te da treba voditi izbalansiran život, na način da svakome dadne njegovo pravo, odnosno da prema svakome ispunjava dužnost.
Selman el-Farisi ovdje pokazuje izuzetnu emocionalnu i socijalnu inteligenciju: razumije potrebe tijela, osjećanja i duha, i zna da istinska pobožnost ne isključuje, nego uravnotežuje sve te aspekte.
To je za Ebu Derdaa bilo neobično, pa je odlučio da to provjeri kod Allahovog Poslanika, koji mu je potvrdio da je Selman u pravu.
Dati svakome pravo koje mu pripada -- balans u životu muslimana
Uspješni ljudi odlikuju se time da imaju izbalansiran odnos prema svijetu; ne daju prednost jednoj strani na račun druge, nego svakome daju njegovo pravo.
Vjernik koji razumije svoj život vodi računa o svojoj duši, pročišćavajući je pokornošću Allahu; o svom tijelu, pazeći na ispravnu ishranu, piće, želje, san, čistoću i fizičku aktivnost u granicama dozvoljenog; zatim razvija svoj um kroz znanje, čitanje, istraživanje i praćenje naučnih otkrića i razvoja; a brine i o svom emocionalnom životu i psihičkoj stabilnosti, nastojeći pronaći unutarnji mir i spokoj.
Isto tako, u odnosima s drugima: s roditeljima, djecom, supružnikom, braćom i sestrama, porodicom, prijateljima, komšijama, zajednicom, narodom, državom, ummetom i čovječanstvom u cjelini, on se odnosi uravnoteženo, dajući svakome ono što mu pripada, koliko je u njegovoj mogućnosti.
Mladi ljudi često su rastrzani između različitih težnji i pritisaka: u mladosti se, recimo, posvete tijelu na račun uma, duše i osjećaja, ili duhovnosti na račun tjelesnih potreba. Ponekad, iz ljubavi prema društvu svojih vršnjaka, zapostave roditelje.
Koliko vremena posvećujemo brizi o svome tijelu, duši, umu i osjećajima, i kako to utječe na našu ličnost?
Svako može razmisliti o tom pitanju i iskreno odgovoriti da bi procijenio koliko je njegov život uravnotežen i da li svakoj ovoj dimenziji našeg bića dajemo njegovo pravo; odnosno, ispunjavamo li prema svakoj od njih ono što smo dužni.
Isto se pitanje može primijeniti i na naše odnose sa drugima: koliko vremena provodimo s roditeljima ili prijateljima?
Nije stvar samo u količini vremena, već i u kvaliteti. Možemo, recimo, sjediti satima s roditeljima, a zapravo biti zaokupljeni telefonom i porukama na društvenim mrežama.
Kakva je korist od uspjeha na poslu ili u trgovini ako je to na račun sreće naše porodice?
Također, vjernik je uravnotežen i u odnosu prema dunjaluku i ahiretu: uživa u svom dunjaluku, a istovremeno vodi računa o Allahovim propisima, kako bi bio sretan i na ahiretu.
Savremena psihologija danas tek otkriva ono što je islam davno definirao: da sklad između različitih dimenzija čovjeka čini osnovu zdravog i uspješnog života.
Četverostruka obnova
Razlika je u tome što islam tu ravnotežu ne vidi samo kao put do produktivnosti, već kao čin ibadeta i način da čovjek ostane zahvalan, svjestan i povezan s Allahom.
Abraham Maslow (Motivation and Personality, 1954) u svojoj hijerarhiji potreba navodi da je zdrav psihološki razvoj moguć samo kad su zadovoljene sve razine potreba (tjelesne, socijalne, spoznajne i duhovne), što se u suštini podudara s islamskim konceptom uravnoteženosti.
Stephen R. Covey (The 7 Habits of Highly Effective People, 1989) govori o "ravnoteži između fizičke, duhovne, mentalne i socijalno-emocionalne dimenzije čovjeka". To je osnovni princip "četverostruke obnove" (four dimensions of renewal). Islam govori o istom, samo drugim riječima.
Postoje, dakle, četiri dimenzije ljudskog bića: tjelesna, duhovna, mentalna i emocionalna, a uspješni ljudi ne dopuštaju da jedna dimenzija nadvlada druge.
Istraživanja potvrđuju da ljudi koji uspijevaju dugoročno u poslu, porodici i duhovnosti nisu oni koji rade najviše, nego oni koji žive uravnoteženo.
Motivacijski stručnjaci to zovu "balans između života i rada" (work-life balance), islam s druge strane nudi koncept "davanje svakome njegovog prava".
Psiholozi ističu da čovjeku treba unutarnja harmonija između četiri područja:
• tijela, koje traži brigu i pokret;
• uma, koji se hrani znanjem i izazovima;
• srca, koje žudi za ljubavlju i smirenjem;
• i duše, koja se uzdiže vjerom i smislom.
Ako jedno od toga zapostavimo, cijeli sistem se narušava. Čovjek tada ili gubi energiju ili gubi interesovanja za bilo šta što radi u životu.
Isto to je, u osnovi, govorio i Selman el-Farisi svojom mudrom mišlju: "Daj svakome pravo koje mu pripada."
Svjesno određivanje prioriteta
Carol Dweck (Mindset: The New Psychology of Success, 2006) pokazuje da mentalni sklop (mindset) koji kombinira trud, svjesnost i prihvatanje nesavršenosti vodi ka dugoročnom rastu.
Ravnoteža o kojoj govorimo, dakle, nije stanje u kojem sve savršeno funkcioniše, to je stalno vraćanje na ispravan kurs. To je svjesnost da tvoje tijelo, um, emocije i duša nisu neprijatelji jedni drugima, nego saveznici koji zajedno nose tvoj život. Kada zanemariš jedan od tih stubova, cijela građevina se ljulja. Ali, kada ih uskladiš, postaješ stabilan, smiren i postojan, bez obzira na okolnosti. Kao što je Selman podsjetio Ebu Derdaa da svaka dužnost ima svoje vrijeme, tako i mi trebamo prepoznati kada je vrijeme za tijelo, kada za um, a kada za dušu.
Savremeni psiholozi to nazivaju integritetom ličnosti, stanjem u kojem su tvoje vrijednosti, misli i djela u međusobnom skladu.
Takva osoba ima jasne prioritete, zna kada treba stati, kada djelovati, kada se odmoriti i kada se prepustiti Bogu. To je upravo ono na što je ukazao Selman el-Farisi: "Daj svakome pravo koje mu pripada."
Ravnoteža znači svjesno određivanje prioriteta u svakoj životnoj fazi. Nekada tvoje tijelo traži odmor, nekada tvoj um traži izazov, a nekada tvoja porodica traži tvoje prisustvo više nego tvoj radni sto.
Uspješan čovjek zna slušati sebe i uskladiti dužnosti i potrebe, ne dopuštajući da ga povuče krajnost ni u jednom smjeru.
Zato uspješni ljudi nisu oni koji ne griješe, nego oni koji neprestano obnavljaju ravnotežu kao što avion stalno ispravlja pravac leta dok ne stigne do cilja.
Onaj ko uspostavi balans u životu, uspijeva na svim poljima života.
Samo uravnotežen čovjek može biti istinski sretan i dugoročno uspješan. Ne teži da uradiš sve, nego da uradiš ono što je važno, u svoje vrijeme, s čistom namjerom i mirnim srcem.
Nekoliko zanimljivih misli
• Daniel Goleman (Emotional Intelligence, 1995) objašnjava da emocionalna ravnoteža i samosvijest omogućavaju dugoročni uspjeh više nego sam intelekt, jer su ključni za samoregulaciju i zdrave odnose.
• Barbara Fredrickson (Broaden-and-Build Theory of Positive Emotions, 2001) navodi da istraživanja pozitivne psihologije pokazuju da osjećaj unutrašnje harmonije i zahvalnosti širi čovjekovu sposobnost da misli, uči i donosi mudre odluke.
• Shawn Achor (The Happiness Advantage, 2010) naglašava da uspjeh ne donosi sreću, ali da sreća, proizašla iz unutarnje ravnoteže, stvara uslove za uspjeh.
Svi ovi autori, svaki na svoj način, potvrđuju ono što je Selman el-Farisi rekao u nekoliko jednostavnih riječi. Ravnoteža nije luksuz, nego temelj. A onaj ko nauči da je čuva, naučio je umjetnost življenja.