Menu

Gojaznost i hormonska ravnoteža

Pripremila Nurmina Strika
Tema Naše zdravljeČitanje 3 minute

U ovome broju osvrnut ćemo se na temu gojaznosti i hormonske (ne)ravnoteženosti. Kod gojaznih osoba primjećuje se čitav niz hormonalnih promjena koje su najčešće njezina uobičajena komplikacija, suprotno općepoznatom uvjerenju da su hormonske promjene uzrokom debljine. Čovjekovu tjelesnu masu regulira složen sistem neuroendokrinih faktora. Masno tkivo nije biološki neaktivna energetska rezerva. To je aktivan sistem koji luči niz hormnona. Zapravo je CNS (centralni nervni sistem) taj koji objedinjuje regulaciju unosa i utroška energije, i na temelju toga slijedi regulacija rada svih endokrinih žlijezda (žlijezde sa unutrašnjim lučenjem). Glavni signali o količini masnog tkiva su: inzulin (luči ga gušterača) i leptin (luče ga masne stanice). Ti signali upućuju se u centar za regulaciju apetita i potrošnje energije u hipotalamusu. Osim o količini masnog tkiva, funkcija endokrinog sistema ovisi i o rasporedu masnog tkiva. Pod pojmom “centralna debljina” podrazumijevamo nagomilavanje masnog tkiva u području trbuha, te su i endokrinološki poremećaji opaženi češće kod osoba sa ovom vrstom debljine. Sa debljinom se najčešće povezuju poremećaji u lučenju hormona rasta, kortizola i spolnih hormona. U gojaznih muškaraca snižena je količina testosterona. U gojaznih djevojčica nastup prve menstruacije javlja se ranije nego u djevojčica sa optimalnom tjelesnom težinom. Uočeno je da i u kasnijoj dobi pacijentice sa gojaznošću imaju problem sa neredovnim menstruacijama. Također, istraživanja su pokazala da pacijentice koje se obraćaju liječniku zbog pojačane dlakavosti i izostanka ovulacije prosječno imaju četrnaest kilograma više od žena koje nemaju takve probleme. Čak i kod uspješnih trudnoća češće su komplikacije u vidu povišenog krvnog pritiska, eklampsija (niz komplikacija kod visokorizičnih trudnoća), kao i porodi carskim rezom. Gojaznost koja započinje u tinejdžerskoj dobi za posljedicu može imati i sindrom policističnih jajnika kao i neplodnost. I u postmenopauzi kod gojaznih žena razina estrogena u krvi viša je nego kod žena koje nisu gojazne. S tim u vezi je i povećana učestalost karcinoma dojke. Čak i menopauze u gojaznih žena nastupa za četiri godine ranije. Funkcija štitne žlijezde kod odraslih gojaznih osoba najčešće je nepromijenjena. Nivo T4 (tiroksin) je normalan i na njega ne utječe prejedanje ili gubitak težine, dok se razina T3 (trijodtironin) brzo mijenja u odgovoru na prehranu. Tako, ukoliko umanjimo unos ugljikohidrata u prehrani dolazi do snižavanja razine T3, dok povećan kalorijski unos dovodi do povišenih vrijednosti. To je zabilježeno i kod normalno teških i gojaznih osoba. Razine TSH (tireotropnog hormona) kojeg luči hipofiza i koji kontrolira funkciju štitne žlijezde i kod gojaznih osoba najčešće je normalna i ne mijenja se prilikom gladovanja. U eksperimentalno izazvanoj gojaznosti odstranjenje nadbubrežnih žlijezda sprečava daljnji razvitak debljine ili je može učiniti reverzibilnom.

Jako je važno da još od ranog djetinjstva pazite na tjelesnu težinu kod vaše djece, jer posljedice uistinu mogu biti teške. Također, trebate paziti i na vlastitu težinu, i ukoliko imate probleme, možete se obratiti i u specijalistička savjetovališta kod internista.

(Korištena literatura: Current Opinion in Endocrinology, Diabetes & Obesity, 2013.)