Sve u ovom gradu obavlja tavaf: ljudi, golubovi, kuće, brda... U njemu nema nijednog pravog puta, sve je lučno i vodi te da kružiš oko njegovog kvadratnog srca. Čak i ljudske naravi.
U Kuvajtu svi putevi vode ka moru, u New Yorku svi putevi vode kroz Manhattan, u Parizu svi putevi vode ka Trijumfalnoj kapiji, u Kairu se svi putevi završavaju na obali rijeke Nil... Svaki grad ima svoje srce – centar.
U Meki svi putevi kruže i ukrug putuju oko Kabe, kao da je grad sagrađen nevidljivom silom i dizajniran da te svaki put iznenada odvede do Kabe. Nevidljiva sila i čar ovog grada privukla je mnogobrojne rase i nacionalnosti ka srcu Meke. Ova sila nije prestala od kada je Zemzem protekao kroz prste Ismailove, alejhis-selam, majke. Privukla je ptice i pleme Džurhum.
Kad god ljudi progovore o pluralizmu i migracijama, kozmopolitizmu, u novijim gradovima: New York, London, Dubai, Šanghaj, meni naumpadne Meka. Mnogo sam puta vidio, pročitao, a i dugo vjerovao da je Meka najstariji grad na svijetu koji je objeručke prihvatio pluralizam. U Meki je “kozmopolitizam” iniciran: hadžijama, mutemirima, učenjacima, asketima i trgovcima, a najveći inicijator, prema mom mišljenju, jesu učenjaci. U Meki i Medini pojavio se fenomen koji je nepoznat bilo gdje drugdje u svijetu: el-mudžavirun i en-nuzala, a to su skupine učenjaka ili učenika koji dolaze iz raznih krajeva svijeta tragajući za znanjem, dijeleći znanje drugim ljudima ili čekajući smrt na svetom mjestu. Mudžaviruni su dolazili na duži period, po mogućnosti više puta, ali su boravili određeno vrijeme, dok su nuzela nanijetili da, po mogućnosti, presele na sedždi.
Ovaj je fenomen zaokupirao misli mnogobrojnih putnika oko svijeta koji su ga zabilježili. Tako je Ibn Battuta cijelo poglavlje posvetio mudžavirima u Meki, pisao o njima i o njihovom načinu života, a većina njih su učenjaci ili asketi. Drugi svjetski putnici također su zabilježili ovaj fenomen. Tako pišu o učenjaku koji je došao iz Gudžarta (Indija) kako bi učio fikh – islamsko pravo u Časnom hramu, kadiji koji je došao iz Alepa da bi presuđivao ljudima, asketi iz Buhare, lingvisti iz Marakeša, mufesiru iz Tunisa, doktoru sa Balkana... Civilizacijski mozaik koji se neće naći ni na jednom drugom mjestu.
Ovaj fenomen počeo je zahvaljujući Abasijama nakon što su uspješno uspostavili sigurnost u Meki i putevima do nje, tako da se postepeno pretvarala u sigurno odbjeglište nekim Emevijama, koji su pobjegli od Abasija, i destinaciju asketa (jedan od najpoznatijih je Fudajl b. Ijad). Kako je povećan broj vakufa i priliv novca u bejtul-mal, koji su halife slali stanovnicima Meke, ostvarili su se svi uvjeti za finansiranje institucije mudžavira, koja je zaživjela u ovom periodu, a ovo je nastavljeno i u periodu Ejubija. U putopisu Ibn Džubajra, iz perioda Ejubija, spominju se veliki učenjaci koji borave u Časnome hramu. No, početkom perioda Memluka (vojska sastavljena od bivših robova koji su prešli na islam), a zatim i Osmanlija, novi je faktor uvršten u kompoziciju Meke. Zbog političke i administrativne direktne ili indirektne uprave Memluka, a zatim Osmanlija, mnogi državni uposlenici imigrirali su u Meku. Istovremeno pronalazimo da su sultani u ovom periodu posvetili pažnju mudžavirunima – uvakufili im škole i posebne objekte za stanovanje i podučavanje kako bi im poboljšali život i kako bi podstaknuli više učenika i učenjaka da im se pridruže. Najpoznatija među takvim građevinama jeste škola memlučkog egipatskog sultana Kajtbeja, koji je osnovao školu i dom za mudžavirune, koja je sagrađena na najljepši mogući način i osposobljena za podučavanje sve četiri mezheba.
Kada listaš historiju Meke, a naročito knjige o biografijama pojedinaca, primijetit ćeš ogromnu raznolikost mudžaviruna: Jemenci, ljudi iz Šama (Levanta), Egipćani, Marokanci, Šankitici (grad u Mauritaniji), Indijci, Turci, Afganistanci (U Meki ih nazivaju Sulejmanicima), Javanci, Abesinci, Afrikanci, a u ovoj raznolikosti možeš pronaći sve što želiš. U svakom od ovih ljudskih rodova možeš pronaći podrodove, tako Jemenci se dijele na Hadrame, Adnanije, Tuhamije i sl.; Javanci na Indonežane, Maležane, Tajlanđane i sl. Iz meni nepoznatog razloga, u historijskim djelima ili u savremenim djelima nisam mogao pronaći zabilježene primjere emigracije iz Iraka ili Perzije!
U “sigurnim periodima” trgovina bi doživjela procvat u Meki i uzrokovala da “novi geni” uđu u tijelo Meke. Ajjaši, putopisac i marokanski učenjak, u svom putopisu bilježi zanimljiv i čudesan događaj koji je doživio na putu ka Meki. Naime, on je sreo karavanu od dvadeset deva natovarenih skupocjenim indijskim platnom kako se sama kreće kroz pustinju, bez čovjeka da ih vodi ili čuva. Nakon što je prešao dug dio puta, pronašao je vlasnike karavane kako sjede i ispijaju kahvu, pa ih je upitao za razlog zbog kojeg su ostavili karavanu samu, a oni odgovoriše: “Kada bi ona tako nastavila do Meke, niko joj se ne bi ispriječio!” Do te mjere put je bio siguran!
Od samog začetka, Meka priča o susretu Ismaila, alejhis-selam, koji je došao iz Palestine, i plemena Džurhum iz Jemena. Meka je bila središnja tačka između Šama (Levanta) i Jemena. U islamu se posebna pažnja posvećuje poslaniku Ibrahimu, alejhis-selam, kakvu mu ne posvećuje kršćanstvo ili judaizam. Čak ga spominjemo u našim svakodnevnim molitvama i vjerujemo da je naša vjera povezana sa njim. Iz Svoje mudrosti, Uzvišeni Allah odabrao je da se naša kibla preusmjeri iz Jerusalema ka Meki, koja je blagoslovljena dovom Ibrahima, alejhis-selam, kako bi bila centar religijskog, misaonog i trgovačkog pluralizma.
Još uvijek se prisjećam svog djetinjstva u Meki. Odlazili smo učiti Kur’an u kružocima Harema. Kružok bijaše čudesni spoj svih kontinenata i svjetova. Moj šejh bijaše iz Jemena, njegov šejh iz Egipta, a njihov šejh bio je slijepac koji je došao iz Afrike u Meku kako bi naučio Kur’an i preminuo pored Kabe. Djeca sa kojom sam učio Kur’an su bila još čudesniji spoj: spoj koji objedinjuje islamski svijet koji se prostire cijelom zemaljskom kuglom.
Danas, kada posjetiš Meku, zagledaj se u lica iz kojih vidiš kartu svijeta: ovdje plavooko dijete čiji je peti djed došao iz Bosne, tamo mladić sjajne crne kože čiji je djed došao iz Malija radi hadža prije dvije stotine godina, a onoj bjeloputoj sredovječnoj ženi djed je bio šejh u Jerusalemu od kojeg je sultan zatražio da prihvati dužnost kadije u Meki prije tri stotine godina. Plivaj u svemiru likova i zamisli njihov put kroz suhu pustinju i vrela brda kako bi stigli u Meku. Tog momenta budi ponosan na Meku koja je svojim pluralizmom nadišla sve moderne gradove koji se ponose modernim imigracijama. No, pazi! Obrati pažnju da ne upadneš u njen vrtlog i padneš u zamku pa postaneš sretni mudžavir.
Izvor: Portal Thmanyah
Autor: Abd el-Karaim el-Šatti
Preveo i prilagodio: Muaz Smajlović