El-Asr - Gubitak trudnoće (drugi dio)

U prethodnom broju počeli smo sa novim serijalom kojim će se malo više mjesta dati ženskom zdravlju, sa akcentom na reproduktivno zdravlje žene i komplikacije koje ga često mogu pratiti. Tema kojom smo započeli serijal jeste ''gubitak trudnoće''. Osvrnuli smo se na definicije spontanog pobačaja, glavne uzroke kao i osnovne podjele. U ovom broju govorit ćemo o najranijim znakovima spontanog pobačaja kao i dijagnostičkim metodama koje se primjenjuju u otkrivanju njihovih uzroka.

U najranije znakove spontanog pobačaja spada krvarenje iz rodnice koje može biti različite jačine. Uz krvarenje najčešće se javljaju bolovi u donjem dijelu trbuha, dok je kasni spontani pobačaj popraćen i otjecanjem plodne vode. Naravno, mora se naglasiti i potcrtati da svako krvarenje iz rodnice nije znak spontanog pobačaja, osobito ako je riječ o vrlo ranim i oskudnim krvarenjima na samom početku trudnoće. Takva oskudna krvarenja mogu se pojaviti i tokom procesa implantacije – implantacijsko krvarenje. Ali s obzirom na moguće posljedice koje krvarenje u trudnoći može donijeti, svako krvarenje iz rodnice treba se shvatiti ozbiljno i uvijek će se označiti kao prijeteći spontani pobačaj. Ukoliko uz krvarenje i bolove u donjem dijelu trbuha dolazi do istodobnog otvaranja vrata maternice, riječ je o započetom pobačaju ili pobačaju u toku. U svim tim slučajevima terapija na koju će se ljekar odlučiti je konzervativna i ekspektativna: strogo mirovanje uz terapiju gestagenskim pripravcima koji svojim mehanizmom djelovanja desenzibiliraju i opuštaju maternicu. Postoje brojne dijagnostičke metode koje se primjenjuju radi otkrivanja različitih uzroka spontanih pobačaja. Uz ginekološki pregled i transvaginalni ultrazvuk, radi se i histerosalpingografija, odnosno histeroskopija i laparoskopija. Uzimaju se brisovi vrata maternice, a krvnim pretragama ispituje se prisutnost antifosfolipidnih protutijela (LAC – lupus antikoagulans, ACA – antikardiolipin i ANA – antinuklearna protutijela) i stanje koagulacije (fibrinogen, fibrinoliza, trombociti) i bazalni hormonski status.

Kod nekih žena imamo pojavu tri ili više spontanih pobačaja i tada govorimo o habitualnim ili ponavljajućim spontanim pobačajima. U takvim slučajevima obavlja se genetičko savjetovanje uz određivanje kariograma u oba supružnika zbog uvida u hromozomski status. Kod pacijentica sa anomalijama maternice primjenjuje se mali operativni zahvat kojim se znatno može poboljšati izgled za urednom trudnoćom. Infekcija vrata maternice liječi se prema nalazu brisa, a insuficijencija vrata maternice postavljanjem šava (cerclage) na vrat maternice tokom prvih znakova prijevremenog otvaranja vrata maternice u narednoj trudnoći. Odstupanja u hormonskom statusu liječe se odgovarajućom medikamentoznom terapijom. Obično se kod povišenog titra antifosfolipidnih protutijela koristi terapija niskim dozama acetisalicilne kiseline, kortikosteroidima, heparinom, intravenskom primjenom humanih imunoglobulina ili imunizacijom majke očevim leukocitima.

U narednim brojevima nastavit ćemo sa temom o spontanim pobačajima i pokušati, malim savjetima kako stručnim tako i alternativnim koji su se pokazali dobri u praksi, olakšati ženama uvid u taj proces u tijelu i kako i na koji način pokušati spriječiti pobačaj kod naredne trudnoće.

(Korištena literatura: Sadler T. W. Langman's Medical Embriology. Lippincott Wiliams&Wilkins, 2003.

Schoenwolf GG, Smith JL: Mechanisms of neurulation: traditional viewpoint and recent advances, 1990.)