Iranci moraju znati da se nalaze pred krajem svog ekspanzionističkog projekta gutanja arapskih zemalja (Iraka, Sirije, Libana, Jemena, istoka Saudije i zaljevskih emirata).
Sada je jasno razotkriven iranski savez sa Amerikom i Zapadom radi okupacije sunitskih zemalja. No, ono što je bilo moguće u prošlosti, više neće biti moguće u budućnosti. Ova sektaška ekspanzija stalno je bila pod zaštitom međunarodnog krstaštva koje je već slomljeno. Pustolovine Busha (sina), nakon njihovog poraza u Iraku, prisiljavanja američke i zapadnjačke vojske na povlačenje i gušenja u ekonomskim krizama koje će ih dovesti do bankrota i potpunog kolapsa, neće se moći ponoviti.
Iranski projekat je perzijski projekat koji je prigrlio šiizam radi oponiranja Arapima i izdizanja iznad njih. Kroz povijest, ovaj je projekat bio u savezu sa Zapadom, a protiv muslimana sunita koji su oličenje islamskog ummeta.
U prošlosti, oni su bili u savezu sa Tatarima protiv Abasidskog hilafeta i uzeli su učešća u pokolju više od milion muslimana za vrijeme tatarske okupacije Bagdada, prijestolnice hilafeta. Izdajničku ulogu imao je Ibn Alkami, vezir (ministar) čuvenog i poznatog abasidskog halife. Istu takvu ulogu imali su u savezu sa Evropljanima krstašima protiv Osmansko-sunitskog hilafeta i njegovog potpunog iscrpljivanja tokom punih 200 godina.
Iranci su pomagali Amerikancima u invaziji na Afganistan, a zatim i u invaziji na Irak. Sa okupatorima su se dogovorili da oforme vladu u vođenju Iraka i to uz sektaške stranke koje se oslanjaju na Iran, počevši od upravnog vijeća i političkog procesa koji je osnovao Bremer, pa sve do uspostave Malikijeve sektaške vlade.
Predočili su sektaško omraženo iskustvo i počinili sve moguće vidove zločina nad domaćim sunitskim stanovništvom gdje su poduzeli etničko čišćenje i genocidno istrebljenje. To je bio šokantni uzorak svakom muslimanu i svakom slobodnom i čestitom čovjeku.
U sjeni ovog američkog kišobrana oni se nisu zadovoljili samo ovladavanjem Irakom te su počeli svoju ekspanziju gutanjem ostalih arapskih naroda, a koristeći stanje zapadnjačkog neprijateljstva prema sunitima za koje smatraju da su oni ta prijetnja sa kojom se suočavaju. Nastavili su svoju ekspanziju prema Siriji, Libanu, Jemenu i regiji Zaljeva.
Nije poznato da li su se Iranci probudili na “iračkom zemljotresu” koji je izazvala iranskosektaška politika, jer, kako se može primijetiti, oni ustrajavaju u svojoj zabludi i nastavljaju sa nacionalističko-sektaškim ukrcavanjem. Otišli su navaljujući sa svojim vojnim snagama kako bi učvrstili iransku okupaciju iračke zemlje, a ne razumiju da irački narod, koji je slomio američku vojsku, više ne prihvata nešto što će ga skršiti nakon nasilja koje je sprovodila sektaška vlada i nakon stravičnih zločina koji su nadmašili ono što je radio američki okupator.
No, Iranci ne shvataju da iransko slanje svojih trupa u Irak, kako bi ubijali sunite, samo raspiruje sektašku vatru u čitavom regionu i otvara vrata pred zahtjevima za povratkom okupiranog Ahvaza i ostalih njenih pokrajina. Ahvaz je arapska država koju je, uz pomoć Britanije, 1925. godine okupirao Iran. Tada su Englezi ubili vođu ove zemlje Hazala, uništili postojeću vlast i državu predali iranskoj vladi. A iranska vlast tamo sprovodi genocidna ugnjetavanja protiv njenih stanovnika Arapa (i sunita i šiita) i svakog dana pristupa likvidacijama aktivista koji tamo djeluju.
Iransko miješanje u Iraku neće im donijeti ništa do propast i gromku obznanu kraja imperatorsko-perzijskog sna – kao što je propao imperatorsko-američki san.
Sunitski mudžahidi u Iraku koji su trpjeli nasilje i torturu svih ovih jedanaest godina ne dozvoljavaju da više iko stane ispred njih i oni će pomesti Malikijeve sektaške grupacije i sve one koji budu sa njima kako bi sav Irak vratili ummetu.
Irance može spasiti jedino da preispitaju svoju sektašku politiku koja im je donijela velike gubitke, te da obustave svoj projekat izvoza šiizma putem oružja. Ovaj sektaški projekat ne rade osim pod sjenom zapadnih zavojevača, a ta je sjena već razotkrivena i srušena.
(Izvor: islammemo.cc)
Piše: Amir Abdulmun‘im