Internet – savremeni test imana

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

Svako vrijeme ima svoja prepoznatljiva obilježja, koja neminovno ostavljaju trag na životu ljudi tog vremena. Stoga, kada želimo upoznati i razumjeti život i djelo neke ličnosti iz prošlosti, nužno je osvrnuti se na obilježja vremena u kojem je živjela, jer stanje društva, poput mira i rata, oskudice i izobilja, običaja i navika, ostavlja upečatljiv trag na društvo u cijelosti, ali i na svakog pojedinca.

Svjetska mreža podataka – internet, uveliko je obilježila ovo naše doba. Ta mreža skratila je udaljenost, povezala ljude i nekadašnju fantaziju pretvorila u stvarnost. Internet se začeo i razvio u zadnjoj trećini dvadesetog vijeka. Devedesetih godina postaje dostupan široj javnosti i od tada je u stalnoj ekspanziji. Danas u svijetu internet koristi 3,8 milijardi ljudi i taj se broj, iz dana u dan, konstantno povećava. Ta mreža pruža čovječanstvu ogromne usluge, ali istovremeno u sebi krije i mnoge opasnosti. 

Putem interneta pratimo dešavanja u cijelom svijetu, kao što su ratovi i nemiri, proslave, sportske aktivnosti, upoznajemo daleke i strane kulture i običaje; mogu se pratiti znanstvena istraživanja i dostignuća, mogu se konsultovati stručnjaci iz raznih oblasti; realizuju se bankovne usluge, vrše se novčane transakcije, obavljaju se marketing i kupoprodaja. Putem interneta i društvenih mreža ostvaruju se komunikacije sa osobama koje poznajemo i koje ne poznajemo, ma gdje se nalazili, što nam pruža mogućnost da razmjenjujemo mišljenja i iskustva. Putem interneta dolazimo do korisnih informacija o običnim životnim potrebama, kao naprimjer kako popraviti kvar na automobilu, kako pripremiti neko jelo, kako se rješava određeni matematički zadatak, kako prepoznati simptome bolesti, kako se liječiti i sl. Gotovo da nam ništa ne može naumpasti a da o tome već nije nešto kazano na internetu.

To su samo neke od brojnih usluga koje pruža ova mreža i svi mi je svakodnevno, više ili manje, koristimo. Naravno, postoji i druga strana medalje, jer ova mreža nosi brojne opasnosti i negativnosti: internet je idealno sredstvo za širenje i promociju zabluda svih boja i vrsta. Putem ove mreže unose se sumnje u vjeru, promoviraju se ideologije zabludjelih sekti, javno i otvoreno se poziva bludu, nemoralu i mnogim devijacijama koje su oprečne vjeri, moralu i zdravoj ljudskoj prirodi. Sve to plasira se na perfidan način, koji očarava, zavodi i truje djecu, omladinu pa i odrasle, uništava čednost, navodi na šejtanski put i podstiče na razne morbidnosti i nastranosti. Internet se koristi u svrhu seksualnog zlostavljanja, prijetnji i ucjena, naročito kod mlađih i adolescenata. Internet i društvene mreže pospješuju širenje glasina i izmišljotina. Putem interneta narušava se privatnost i intima špijuniranjem i hakiranjem privatnih računa. Internet nudi razne forme i oblike kocke i klađenja, veliki je uzročnik gubljenja vremena i zapostavljanja nekih vjerskih obaveza, kao što je namaz. Internet je odgovoran za nastanak nove savremene bolesti: hronične ovisnosti o internetu, koja uzrokuje duševne i tjelesne tegobe, rezultira zapostavljanjem stvarnog života i problemima u porodici i društvu.

Uz sve koristi koje internet pruža i opasnosti koje nosi, jasno je da je internet test imana i morala čovjeka, pa i njegovog razuma. Kapije hajra i dobra koje ovo sredstvo pruža širom su otvorene, a isto tako i kapije zla. Nekog će ovo sredstvo uzdići i uzvisiti, a druge će baciti u provaliju poniženja. Zbog te realnosti razuman čovjek, koji vodi računa o svojoj vjeri, zastat će pred ovom pojavom i preispitati svoje postupke. Isto tako, roditelji koji se brinu o svojoj djeci i porodici, prosvjetni radnici, vjerski službenici, kao i svi savjesni aktivisti koji prate i usmjeravaju društvo i vode računa o stanju zajednice, dužni su dati svoj doprinos da se potencijali i mogućnosti ove mreže iskoriste u pozitivne svrhe, i da se razvije svijest o opasnostima koje u sebi nosi i kako ih se sačuvati i od njih zaštititi.

Da bi se ovo sredstvo upotrijebilo na ispravan način i da bismo se zaštitili i sačuvali opasnosti koje ono nosi, nužno je aktivnosti na internetu uskladiti sa principima islama. Kroz ovu rubriku ukazat ćemo, Allahovom dozvolom, na najbitnije norme islamske etike koje se tiču upotrebe interneta, kao što su pravila u pogledu vijesti i informacija, adabi dijaloga i vođenja rasprave, čuvanje pogleda, svijest o Allahovom nadzoru, opasnost gubljenja vremena i sl.

Provjera informacija

Jedna od posebnosti interneta jeste da pruža izuzetno velike količine informacija. Međutim, unos tih informacija dostupan je apsolutno svima, tako da informacije plasiraju ljudi svih mogućih profila: stručni, nestručni, učeni, neuki, čestiti, pokvareni... Ta činjenica nalaže nam selektivnost pri uzimanju informacija, te da prihvatamo i smatramo istinitim samo one informacije koje dolaze iz poznatih i pouzdanih izvora. Na ovo pravilo ukazuje kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6)

Čak i kada informacija dođe iz pouzdanog izvora i potvrdi se njena autentičnost, za ispravan sud o njoj nužno je poznavati detalje i okolnosti koje se za nju vezuju, da bismo imali potpunu sliku o dotičnom događaju, jer zanemarivanje okolnosti doprinijet će pogrešnom razumijevanju. Na osnovu okolnosti u kojima se nešto desi, mi ćemo dotični postupak prihvatiti i odobriti ili osuditi i odbaciti. Naprimjer, ako čovjek s kojim smo dogovorili važan sastanak ne dođe u dogovoreno vrijeme i ne obavijesti nas o svom nedolasku, činjenica je da nije ispoštovao dogovor, ali na osnovu toga nije ispravno donijeti sud o njemu sve dok ne saznamo okolnosti u kojima se to desilo. Ako nije došao, naprimjer zbog udesa ili hitne neodložive situacije u kojoj se našao, odobrit ćemo njegov postupak, a ako nije došao pravdajući se da je prespavao, zaboravio i sl., njegov postupak ćemo osuditi. Kao primjer može poslužiti i slučaj iz života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je jedne noći pratio svoju suprugu Safijju iz džamije, pa su ga vidjela dvojica ashaba koji požuriše udaljavajući se od njega, međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozva ih i reče: “Polahko, vas dvojica! Ovo je Safijja (moja supruga).” (Buhari, br. 3107, i Muslim, br. 2175) Da je jedan od dvojice ashaba kasnije rekao da je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa ženom u mrkloj noći, rekao bi istinu, ali istinu koja nije dorečena, jer nisu iznesene sve okolnosti i detalji tog događaja, i nije iznesena činjenica da je dotična žena ustvari supruga Allahovog Poslanika, što će u potpunosti promijeniti sud o ovom događaju.

Ne žuri sa prenošenjem vijesti

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Dovoljno je čovjeku laži da kazuje sve što čuje.” (Muslim, br. 5) Nakon što se informacija provjeri, upoznaju sa okolnostima i dobije se potpuna slika o njoj, ne smijemo žuriti sa njenim širenjem. Oprez pri širenju informacija pokazatelj je čovjekovog uma, njegove pronicljivosti, imana i vjere. Nikada se vijesti nisu tako brzo i lahko širile kao što je slučaj u našem vremenu, stoga je jako bitno imati na umu upozorenja koja je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao o opasnosti govora i jezika. Jedno takvo upozorenje prenio je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazavši da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista čovjek izgovori riječ, ne razmišljajući o njenom značenju, pa zbog nje propada u Vatri dublje od razdaljine između istoka i zapada.” (Muslim, br. 2290)

U drugoj, podužoj predaji navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio Muaza b. Džebela, radijallahu anhu, da čuva jezik i da ga obuzda, a Muaz upita: “Allahov Poslaniče, zar ćemo biti pitani za ono što govorimo”, na što mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Majka te nemala, Muaze, a zar će ljude naglavačke (na nosovima) u Vatru baciti išta drugo do žetve njihovih jezika!” (Ahmed, br. 22016, i Tirmizi, br. 2616. Tirmizi kaže da je hadis hasen-sahih)

U spomenutim predajama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava na opasnost govora i jezika, dok se na društvenim mrežama pretežno komunicira putem tastature, u pisanoj formi, tj. rukom, a ne jezikom, međutim, suština je ista, pa je i propis identičan. Zanimljivo je spomenuti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu istovremeno upozorio na jezik i ruku: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani!” (Buhari, br. 10, i Muslim, br. 41)

Zato, prije nego što podijeliš kakvu vijest, provjeri da li je korisno da se ta vijest širi ili ne. Ako se time afirmiraju pozitivne vrijednosti, plemenit moral, podstiče na dobro, ukazuje na zlo, promoviše korisno znanje i sl., proslijedi je, a ako je suprotno tome, ne budi učesnik u njenom širenju.

Isto tako, ako se radi o vijesti kojom se narušava čast nekog muslimana, ne dozvoli sebi luksuz da učestvuješ u njenom širenju, i za vjernika pronađi lijepo mišljenje, ako je to ikako moguće. Kaže Svevišnji Allah: “Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: ‘Ovo je očita potvora!’” (En-Nur, 12)

Oprez u širenju vijesti naročito je važan kada se radi o stvarima od općeg značaja za zajednicu muslimana. Uzvišeni Allah, upozoravajući na opasnost širenja takvih glasina, kaže: “Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili.” (En-Nisa, 83) Abdurrahman es-Sa’di, rahimehullah, u komentaru ovog ajeta kaže: “Ovako Allah odgaja Svoje robove, ukazujući na njihov neprimjeren postupak i na to da trebaju, kada se suočavaju sa bitnim pitanjima od općeg interesa, a tiču se sigurnosti i prosperiteta vjernika ili nedaće, da dobro provjere i da ne požuruju sa širenjem takve vijesti. Takvu vijest trebaju izložiti Poslaniku i svojim vođama, onima koji su pronicljivi, učeni, iskreni, razumni i iskusni, koji poznaju suštine stvari i znaju u čemu se ogleda korist, a u čemu šteta. Ako takvi donesu procjenu da je u širenju te vijesti interes i korist vjernicima, da im to donosi radost i štiti ih od neprijatelja, to će učiniti, a ako uoče da u tome nije korist, ili u tome ima koristi ali su negativne posljedice veće, neće tu vijest širiti...

U ajetu se, također, osuđuje i zabranjuje brzopletost u širenju vijesti, neposredno nakon što se čuju, i naređuje se da se promisli prije nego što se progovori, i da se razmotri da li je u tome korist pa da se čovjek u to upusti ili je u tome šteta pa da se suzdrži.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 190)

Govori lijepo!

Svevišnji Allah poručuje Svojim robovima: “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj” (El-Isra, 53). Kada želimo postaviti kakav status, poslati poruku na nekoj grupi, dati komentar i sl., imajmo na umu ovaj ajet i prije nego što pošaljemo tekst, razmislimo da li je naš govor lijep. Razmislimo da li time nekog vrijeđamo, da li time povređujemo nečije osjećaje, da li se time bude sumnje ili rađa neprijateljstvo i mržnja među ljudima. Ako naš govor ima ovakvih elemenata, znajmo da nije lijep, i da je selamet u tome da ga obrišemo. Ako pak tragaš za najljepšim govorom, pa Allah nam opisuje taj govor i kaže: “A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu...” (Fussilet, 33), tj. niko ne govori ljepše od onoga ko Allahu poziva. Neka nam ovi ajeti budu vodilja u našem govoru u stvarnom životu i u virtuelnom svijetu!

 

Nastavit će se, inšallah!