Zahvala pripada Allahu, Koji u Svojoj časnoj Knjizi kaže: "O vi koji vjerujete, jedite dobra jela kojim smo vas opskrbili, i Allahu zahvaljujte, ako doista, samo Njemu ibadet činite" (El-Bekara, 172). On je jedini Gospodar, Koji nema sudruga. Ono što On dozvoljenim učini, to je i dozvoljeno, a ono što On zabranjenim učini, to biva i zabranjeno. Vjerozakon je samo ono što On propiše.
Neka su salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, koji je podsticao da se jede halal opskrba, a upozoravao je na opskrbu koja je haram, pa je kazao: "O ljudi, doista je Allah dobar, i ne prima osim dobro. On je vjernicima naredio ono što je naredio i poslanicima, pa je rekao: 'O poslanici, lijepim i dozvoljenim jelima se hranite, i dobra djela činite; Ja, zaista, dobro znam šta vi radite!' (El-Mu'minun, 51); 'O vi koji vjerujete, jedite lijepa jela kojim smo vas opskrbili...'" (El-Bekara, 172). Ebu Hurejra, prenosilac ovog hadisa, kazuje da je tad Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo čovjeka, raščupana i prašnjava od dugog putovanja, koji podiže ruke k nebu i moli: "'Gospodaru, Gospodaru...!' A hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram, i othranjen je na haramu, pa kako da takvom bude uslišano!?" (Muslim, 1015)
Konzumiranje lijepe ili halal hrane ostavlja izrazito dobar trag na čovjeka, na njegovo ponašanje, život srca, svjetlost puta kojim hodi, primanje dove... S druge strane, konzumiranje haram hrane izuzetno je loše za čovjeka i njegovo okruženje.
Čovjek koji želi biti posvećen halalu u svim segmentima života, pa tako i kad je riječ o ishrani, treba biti upoznat sa određenim pravilima koja su, na temelju Allahovih savršenih i mudrih propisa, postavili islamski učenjaci, kako bi olakšali muslimanima i pomogli im da raspoznaju koja su im jela dozvoljena, a koja zabranjena. Primjena ovih pravila čovjek omogućava čovjeku uravnotežen i zdrav život.
Korist halal i štetnost haram hrane
Sva jela koja je Allah dozvolio ljudima jesu jela čijim će konzumiranjem sačuvati i fizičko, duhovno i mentalno zdravlje. Tako je dozvoljeno sve ono što koristi čovjeku, a sve što mu šteti, to je zabranjeno. Ako uzmemo u obzir da hrana, bila dopuštena ili zabranjena, ima utjecaja na čovjekovo srce i na njegovo životno usmjerenje, dolazimo do zaključka da se sve ovo preslikava na širu zajednicu, jer zajednicu sačinjavaju pojedinci. Zajednica u kojoj su međuljudski odnosi zasnovani na iskrenosti i potpomaganju, i u kojoj se vodi računa o konzumiranju halal-hrane, to će biti zdrava zajednica, koja će predstavljati jednu čvrstu građevinu, koja će biti primjer drugima. S druge strane, zajednica u kojoj su odnosi izgrađeni na prevari, mitu i korupciji, u kojoj se konzumira ono što je zabranjeno, takva zajednica neće doživjeti istinski uspjeh i prosperitet.
Osnova je dozvoljenost, osim kad postoji dokaz za zabranu
Osnova je da je meso svih životinja dozvoljeno konzumirati, osim u slučaju da u šerijatskim argumentima pronađemo općenit ili eksplicitan tekst kojim se meso te životinje zabranjuje za jelo. Uzvišeni Allah kaže: "On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio" (El-Bekara, 29). Uzvišeni Allah počastio je Svoja stvorenja svim onim što nalaze na Zemlji, a On ne časti osim dopuštenim. U drugom ajetu: "A zašto ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, kad vam je On objasnio šta vam je zabranio, osim ako ste prisiljeni" (El-En'am, 119), Allah kori ljude jer ne jedu ono pri čijem je klanju spomenuto Njegovo ime, što ukazuje na to da je osnova da je meso svih životinja dozvoljeno, jer da je osnova da su zabranjene, ne bi bili ukoreni. S druge strane, Allah napominje da je dobro objasnio šta nam je zabranjeno, pa ono što nam nije pojasnio i odredio zabranjenim, to nam je dopušteno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Od svih muslimana, najveći prijestupnici su oni koji se raspituju o onome što nije zabranjeno, pa zbog njihovog pitanja to postane zabranjeno" (Buhari, br. 7289, Muslim, br. 2358). Hadis ukazuje na to da je osnova za sve dozvoljenost, sve dok se ne objavi da je nešto zabranjeno.
Očita razlika između dozvoljenih i zabranjenih životinja
Treće pravilo: Meso životinja koje su prijatne i ugodne zdravoj ljudskoj prirodi dopušteno je, dok je meso životinja koje su ogavne, odbojne i pogane za jesti zabranjeno. Uzvišeni Allah kaže: "Dopustio vam je da lijepa jela jedete, a ružna (ogavna) vam je zabranio" (El-A'raf, 157). Razlikovati lijepa i ružna jela moguće na osnovu njihovih svojstava.
Navika konzumiranja neke hrane nije argument za dozvoljenost
Ako neki narod određenu vrstu hrane ili neku životinju smatra zabranjenom, ili ili nešto ne običava jesti, to dotičnu hranu ne čini zabranjenom. Ali i obratno, ako neki narod određenu vrstu hrane konzumira, ili je to navikao jesti, to je ne čini automatski dopuštenom. Ibn Tejmijja kaže: "To što je neki narod navikao konzumirati neku hranu i što je smatra dopuštenom, ili što je nije navikao konzumirati, pa je smatra ogavnom, to ni u kom slučaju ne znači da je to Allah zbog tog naroda svim vjernicima zabranio ili dozvolio. Arapi su prije islama jeli krv, strvinu i sl., pa je sve to dolaskom islama Allah zabranio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu zabranjivali ljudima da jedu ono što ne vole Arapi, niti su im dopuštali da nešto jedu samo ako to Arapi vole jesti." (Fetava, 17/178--179)
Allah je dozvolio svu hranu koja je korisna za čovjeka, a zabranio je samo ono što mu šteti, što znači da se ni dozvola ni zabrana neke hrane ne vezuju za čovjekov ukus.
Životinje koje imaju očnjake
Meso životinja koje imaju očnjake, kojima trgaju svoj plijen, zabranjeno je konzumirati. Ebu Sa'leba el-Hušeni, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se jede meso svih životinja koje imaju očnjake (Buhari, br. 5530). Takve su divlje životinje poput: lava, tigra, vuka, divlje svinje, slona i dr., ali i domaće životinje, poput psa, mačke i dr.
Konzumiranjem određene vrste hrane čovjek poprima svojstva onoga čime se hrani, stoga je šerijat zabranio konzumiranje mesa ovih životinja, iz razloga da čovjek ne poprimi osobine ovih životinja (ubijanje, nanošenje štete drugima i sl.). Ovo je jedna od mudrosti ovog propisa koju navodi Ibn Kajjim, rahimehullah. (Medaridžus-salikin, 1/403)
Ptice koje imaju kandže
Svaka ptica koja ima kandže zabranjena je za jesti. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio svaku pticu koja ima kandže (Muslim, br. 1934). Među ove ptice spada orao, jastreb, soko, sova i dr. Mudrost koju smo spomenuli u prethodnom pravilu odnosi se i na ove životinje.
Životinje koje je dozvoljeno ubiti
Svaka životinja koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ubije, ako se na nju naiđe, zabranjena je i za jesti, prema preferirajućem mišljenju islamskih učenjaka. Jer, ako je neku životinju dozvoljeno ubiti a da se prethodno šerijatski ispravno ne zakolje, to automatski ukazuje na njenu zabranjenost. Da je dozvoljeno da jedemo takvu životinju, ne bi bilo dopušteno da se ona ubije i tako propadne i bude uništena (Vidi: Šenkiti, Advaul-bejan, 2/273). Imam Nevevi kaže: "Zabranjeno je jesti meso životinja za koje je naređeno da se ubijaju." (El-Medžmuu šerhul-muhezzeb, 9/22) U ove životinje ubrajaju se zmija, miš, pas, gavran i dr.
Životinje koje je zabranjeno ubiti
Svaka životinja koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se ubija, zabranjena je i za jesti, po ispravnom mišljenju. Jer, da je dozvoljena za jesti, ne bi je bilo zabranjeno ubiti. Takve su životinje: mrav, pčela, ptica hudhud, svračak i dr. Imam Hattabi kaže: "Svaka životinja koju je zabranjeno ubiti, to je iz jednog od dva razloga: ili zato što joj je dat poseban značaj ili zato jer je njeno meso zabranjeno, poput svračka, hudhuda i sličnih njima." (Me\'alimus-sunen, 4/204.)
Morske životinje
Svaka životinja koja živi u moru dozvoljena je za jesti, bila živa uhvaćena ili ako ugine, po kur'anskom tekstu: "Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete" (El-Maida, 56). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Morska voda je čista, i halal je ono što ugine u njoj." (Bilježi Ahmed i drugi, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani i drugi, Irvaul-galil, 1/42.) Ajet i hadis ukazuju na dozvolu konzumiranja svega što se nalazi u moru, bez izuzetka.
Morske ptice
Dozvoljeno je jesti sve morske ptice i u tom pogledu nema razilaženja među islamskim učenjacima (El-Mugni, 9/329), ali prvo ih je neophodno zaklati, jer one žive i u vodi i na kopnu. Učenjaci su iz ovog pravila izdvojili jedino rodu, jer ona jede zmije.
Životinje koje se hrane leševima
Nije dozvoljeno jesti životinje koje se hrane leševima, tj. strvinom, makar i ne imale kandže ili očnjake. Razlog za to jeste što jedu ono što je ogavno i pokvareno, pa ta prljavština ulazi i miješa se sa njihovim mesom. Šerijat je zabranio da se jede domaća životinja koja uveliko jede prljavštinu i nečistoću (dželala), sve dok se ne očisti, tako da je na većem stepenu zabrane ona koja je takva cijeli svoj život.
Kukci i insekti
Svi kukci i insekti su zabranjeni, poput muha, pauka, žohara, guštera i sl. Zdrava ljudska priroda odbija da ovo jede (Advaul-bejan, 2/266). Izuzetak su skakavci, koji su dozvoljeni prema jednoglasnom stavu islamskih učenjaka. (El-Mugni, 9/395)
Životinja čiji je jedan od roditelja zabranjena životinja
Zabranjena je životinja koja se rodi, a čiji je jedan od roditelja životinja čije je meso zabranjeno, a drugi roditelj životinja čije je meso dozvoljeno jesti, iz razloga jer je strana koja je zabranjena prevagnula. Naprimjer, mula, tj. životinja križanac između domaćeg magarca i konja.
Rezime i zaključak
Kao zaključak možemo navesti riječi šejhul-islama Ibn Tejmijje, koji sve ove razloge koji čine neku životinju zabranjenom, svodi na tri glavna: ili je zabranjena zbog svog zvjerstva, ili što jede poganu hranu i strvinu, ili što je pogana i odvratna sama po sebi, poput kukaca i insekata, otrovnih životinja i sl. (Medžmuul-fetava, 21/585)
U slučaju krajnje nužde, sve zabranjene životinje koje smo spomenuli, čovjeku bi bile dopuštene kako bi spasio svoj život, jer se očuvanju života daje prednost nad manjom štetom koju će prouzrokovati konzumiranje male količine onoga što je zabranjeno. (Medžmuul-fetava, 20/341)
Izvor: El-Hajevanatu ma jedžuzu ekluhu ve ma la jedžuzu
Autor: Sulejman b. Salih el-Haraši
Pripremio: Hfz. Faris-ef. Perenda