Želimo li naša srca ukrasiti i okititi pozitivnim vrijednostima, onda ih najprije moramo očistiti od primjesa licemjerstva, pretvaranja, oholosti, umišljenosti i svega drugog što može onečistiti i zaprljati naše srce. Ibn Dževzi, rahimehullah, rekao je: ''O ti, očisti srce svoje, jer ljubav obitava samo u čistim srcima. Zar nisi vidio vrtlara da zemlju naprije čisti, a zatim je ore. Svaki kamen koji nađe, on ukloni, kao i sve ono što bi moglo smetati rastinju, pa tek onda posije sjeme i pomno nad njim bdije i čuva ga.“ (Kalb džedid li-men jurid, str. 36) Vjernik se prema svome srcu ophodi kao vrtlar prema svojoj bašči. U vjerničkom srcu postoji nekoliko bašči u koje svakodnevno ulazi. On ih čisti, obrađuje i u njima zasađuje. Najvažnija bašča u čovjekovom srcu jeste bašča tevhida. Iz nje vjernik otklanja širk, sumnju, pretvaranje i licemjerstvo, a u nju zasađuje tevhid, istinoljubivost i iskrenost.
Srcem činimo najveličanstvenije ibadete. U srcu je pohranjena iskrena namjera bez koje ibadeti gube primarnu svrhu i bivaju svedeni na prizemni nivo formalnosti. Pripremiti stomak na gladovanje mogu mnogi, ali pripremiti srce na iskreno robovanje iziskuje mnogo više napora. Primjećuješ li da se predramazanski vazovi i savjeti iz godine u godinu ponavljaju? Dopire li taj govor do tvoga srca? Pusti li tvoje oko suzu kad čuje melodične riječi Allahove Knjige? Osjećaš li želju da se promijeniš i da se zatim shrvaju tromost i neodlučnost? Tebi je potrebno novo srce, preporođeno i pročišćeno od natruha lijenosti, neodlučnosti i stalnog zavaravanja nadom u dug život.
Srce je poput vladara
Ako želimo preporoditi svoje srce, onda se najprije moramo upoznati sa njegovom suštinom. El-Izz b. Abdusselam, rahimehullah, rekao je: ''Srce je izvor svih zaduženja (vadžiba), a valjanost tijela ovisi o valjanosti srca, pa je tako bolesno tijelo produkt bolesnog i pokvarenog srca. Zbog svega ovoga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Zaista se u tijelu nalazi jedan organ, ako je on ispravan – ispravno je cijelo tijelo, a ako je on pokvaren – pokvareno je cijelo tijelo. Taj organ je srce.' (Muttefekun alejhi) To jest, ako srce bude ispravno i pokorno u činjenju dobrih djela i cijelo tijelo će biti pokorno. S druge strane, ako bude pokvareno i uprljano raznim negativnostima, onda i cijelo tijelo biva pokvareno i uprljano grijesima i nevaljalštinama.“ (Kavaidul-Ahkam, 1/167) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ''Srce je vladar, dijelovi tijela su vojnici, pa ako je vladar dobar, dobri su i vojnici, a ako je vladar loš, loši su i vojnici.“ (Medžmua' Fetava, 10/15) Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: ''Vjera počiva na djelima srca, dok vidljiva djela čine ogranke imana.“ (Medžmua' Fetava, 10/355) Govoreći o značaju djela srca, Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: ''Djela srca čine ciljanu osnovu, dok su djela ostalih dijelova tijela samo sljedbenici srca. Nijjet (namjera) je poput duše, dok je djelo poput tijela, pa ako duša napusti tijelo, onda ono umire. Djelo koje nije popraćeno nijjetom biva ništavno. Spoznaja propisa srca bitnija je od spoznaje propisa ostalih dijelova tijela jer su djela srca osnova, a djela tijela su ogranci te osnove.“ (El-Fevaid, 3/224)
Iskreno i temeljito samopreispitivanje
Površnim i letimičnim samopreispitivanjem nećemo preporoditi svoje srce niti ćemo popraviti naše stanje. Iskrenost prilikom samopreispitivanja ključni je faktor uspješnog samoobračuna. Uzvišeni Allah kaže: ''O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni.“ (Et-Tevbe, 119) Savjetujući svoje plemenite ashabe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ako budeš iskren sa Allahom, Allah će biti iskren s tobom.“ (Nesai, br. 1953, Šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim, vidjeti: Ahkamul-Dženaiz) Ako si čvrsto odlučio da ćeš biti iskren u samopreispitivanju, onda se okreni i pogledaj iza sebe. Predramazansko doba je izvrsna prilika za iskreno samopreispitivanje. Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: ''Tako mi Allaha, vjernik se uvijek preispituje i govori da 'ovo nije htio, ovo nije trebao pojesti, niti na ovaj ulaz ući, niti tamo izaći... Ovo nisam htio, zašto mi je ovo trebalo? Ovome se neću vratiti', i riječi slične ovima. Stalnim preispitivanjem samog sebe uočavamo nedostatke i u mogućnosti smo da se popravimo.“ (Medaridžu-Salikin, 2/510) Ibn Kajjim, rahimehullah, o samopreispitivanju veli: ''Najštetnija stvar po čovjeka jeste nemar, nepreispitivanje samog sebe, zanemarivanje stvari, a sve ovo vodi čovjeka u propast. Ovo je stanje propalica koji zanemaruju bitne stvari i oslanjaju se na oprost, a nikad ne preispituju sami sebe, srljajući tako u propast i zaboravljajući na grijehe.“ (Igasetu-Lehfan, 1/136) Prisjeti se godine koja je na izmaku i zapitaj sebe kako je protekla godina od prošlog pa do ovog ramazana. Da li si zadovoljan sobom i onime što si tokom godine napravio? Da li si vršio samoobračun tokom godine? Dnevno, sedmično, mjesečno? Ili si pak zaboravio i bio nemaran pa nisi niti jednom tokom godine preispitao samog sebe? Uočavaš li nedostatke kod sebe? El-Sirri el-Sakti je rekao: ''Od znakova postepenog odlaska u propast jeste i neuočavanje sopstvenih nedostataka.“ (Sifetu-Safve, 2/76)
Čišćenje prije kićenja
Želimo li naša srca ukrasiti i okititi pozitivnim vrijednostima, onda ih najprije moramo očistiti od primjesa licemjerstva, pretvaranja, oholosti, umišljenosti i svega drugog što može onečistiti i zaprljati naše srce. Ibn Dževzi, rahimehullah, rekao je: ''O ti, očisti srce svoje, jer ljubav obitava samo u čistim srcima. Zar nisi vidio vrtlara da zemlju naprije čisti, a zatim je ore. Svaki kamen koji nađe, on ukloni, kao i sve ono što bi moglo smetati rastinju, pa tek onda posije sjeme i pomno nad njim bdije i čuva ga.“ (Kalb džedid li-men jurid, str. 36) Vjernik se prema svome srcu ophodi kao vrtlar prema svojoj bašči. U vjerničkom srcu postoji nekoliko bašči u koje svakodnevno ulazi. On ih čisti, obrađuje i u njima zasađuje. Najvažnija bašča u čovjekovom srcu jeste bašča tevhida. Iz nje vjernik otklanja širk, sumnju, pretvaranje i licemjerstvo, a u nju zasađuje tevhid, istinoljubivost i iskrenost. Ibn Kajjim, rahimehillah, kaže: ''Tevhid je najprefinjenija, najčišća i najbjelja stvar ove vjere tako da se i najmanje nečistoće na njemu primjećuju. Tevhid je poput bijele i čiste odjeće na kojoj je i najmanja trunka nečistoće uočljiva ili kao kristalno čisto staklo na kojem se vidi bilo kakav nedostatak.“ (El-Fevaid, 1/184) Druga bašča čovjekovog srca jeste bašča ubjeđenja (jekina) iz koje vjernik otklanja sumnju, varljivu nadu i zavist. Nakon što otkloni nedostatke, vjernik u ovu bašču sadi strpljivost, odlučnost i zadovoljstvo Allahovom odredbom. Bašča znanja jedna je od bitnijih bašči koje srce drže postojanim i živim. Da bi čovjek u ovu bašču zasadio spoznaju, strpljivost i skromnost, najprije iz nje mora odagnati neznanje, ishitrenost, površnost i zadivljenost samim sobom. Huzejfe b. El-Jeman, radijallahu anhu, rekao je: ''Shodno količini znanja koje posjeduje, čovjek se boji Allaha, a shodno svome neznanju, čovjek biva zadivljen svojim znanjem.“ (El-Hudže fe bejani-l-Mehudže, 2/534)
Kako produhoviti srce
Neophodno je znati da se do produhovljenja srca može doći samo na šerijatski propisan način i ne postoji drugi put koji vodi do preporoda srca osim puta kojim su kročili poslanici, neka je Allahov mir i blagoslov na sve njih. Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: ''Produhoviti srce teže je i napornije nego izliječiti tijelo. Ko pokušava produhoviti svoje srce tako što će se posvetiti asketizmu, osamljivanju i borbi na način na koji to nisu činili poslanici, taj je sličan bolesniku koji sam sebe samovoljno liječi, a gdje je njegovo znanje u odnosu na znanje liječnika? Poslanici su liječnici za ljudska srca i ne postoji način kako doći do produhovljenja osim onako kako su to oni činili i prakticirali.“ (Medaridžu-Salikin, 2/315) On također veli: ''Što se tiče čistih i produhovljenih tijela, to su ona tijela koja su pokorna Allahu, odrasla na halalu. Kada se tijela očiste od harama i ljudskih nečistoća koja zabranjuje i vjera i razum, te od svih štetnih dunjalučkih primjesa, srca se produhove i prihvataju sjeme nauke i spoznaje, pa ako se zalijevaju, nakon toga, vodom šerijatske i vjerovjesničke prakse koja ne odstupa od znanja niti se udaljava od izvršavanja vadžiba, onda je neminovno da proklija svako dobro i urodi korisnim plodovima znanja, mudrosti i pouka.“ (Medaridžu-Salikin, 2/474) Srcem osjetiti slast ramazanskog ibadeta nemjerljiv je užitak. Taj užitak može osjetiti svaki vjernik koji iskreno preispita svoje srce, a zatim ga očisti i u njega zasadi sjemenku iskrenosti koja će da urodi plodovima ibadeta utemeljenim na Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, praksi.