Ova, kao i svaka druga oblast, ima svoje ciljeve koje istraživači u ovom polju imaju na umu prilikom svog rada. Naša je ulema u svojim djelima ukazala na koristi i ciljeve izučavanja drugih vjera, bilo direktno ili indirektno, a neki od tih ciljeva ili koristi su:
• Izvršavanje Allahove naredbe: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu." (En-Nahl, 125) Ibn Tejmijja, rahimehullahu teala, kaže: "Svako ko se ne bude raspravljao s onima koji zastupaju neispravna vjerovanja ili s novotarima, raspravom koja će ih u korijenu sasjeći, nije ispoštovao islam, niti je ispunio obavezu znanja i imana, niti njegove riječi liječe prsa i umiruju duše, niti je njegov govor prouzrokovao znanje i ubjeđenje." (Der'u tearudil-akli ven-nakli, 1/357) To je stoga što je za muslimana najveći cilj izučavanja drugih religija poziv u islam i upozoravanje na neispravne vjere.
• Spoznaja drugih vjera praktično je sredstvo koja pozivatelju u Allahovu vjeru (daiji), uz Allahovu pomoć, omogućava efektivno i uspješno pozivanje sljedbenika tih vjera. Time što će poznavati neispravna ubjeđenja ili postupke onih koje poziva, može dati odgovarajući odgovor i smjernicu prema istini i pravom putu. Rasprava sa sljedbenicima drugih vjera koja nam je naređena jeste ona koja se zasniva na znaju i spoznaji, bilo da se radi o znanju o onome u što poziva ili o znanju o vjeri onoga kome je poziv upućen. Allah je ukorio one koji se raspravljaju bez znanja kada je rekao: "Vi raspravljate o onome o čemu nešto i znate, a zašto raspravljate o onome o čemu ništa ne znate? Allah zna, a vi ne znate!" (Alu Imran, 66)
• Izučavanje drugih vjera omogućava nam da spoznamo uzroke zablude u tim vjerama, bilo da se radi o onima koje imaju nebeski izvor ili drugim vjerama koje su izmislili ljudi, time se upoznajemo s tim zlom radi izbjegavanja istog. Naređeno nam je da čuvamo ovu vjeru čistom onako kako je i objavljena, i da spriječimo svaki put koji vodi do skretanja ili novotarija u vjeri, shodno mogućnosti.
• Poznavanje neispravnih stavova drugih vjera pomaže nam u prepoznavanju sličnih neispravnih stavova u pravcima ili pokretima koji se pripisuju islamu. U tom kontekstu poznavanje hinduizma i njihovog ubjeđenja u pitanju nirvane pomaže nam u prepoznavanju neispravnih ubjeđenja, poput panteizma (vahdetul-vudžud) kod nekih sufija i dr. Poznavanje budizma i njihovih sistema vjerovanja ili prakse, poput monaštva, omogućava nam da prepoznamo neispravna vjerovanja poput panteizma ili inkarnacije, kao i neke neispravne sufijske prakse, tradicije ili obrede.
• Time se pruža prilika sljedbenicima drugih neistinitih vjera da uvide stvarnost i ljepotu naše čiste vjere, i da uporede između njih, ne bi li ih Allah uputio na Pravi put.
• Spoznaja lažnih uvjerenja i iskrivljenih praksi izaziva u nama zahvalnost prema Allahu zbog čiste i neiskrivljene vjere koju nam je podario. Ibn Kajjim, rahimehullahu teala, kaže: "Znalci o Allahu, Njegovoj Knjizi i vjeri spoznali su put vjernika detaljnom spoznajom, kao što su spoznali put zlikovaca detaljnom spoznajom, time su im oba puta jasna. Takvi su najznaniji ljudi, najkorisniji su za ljude, i najiskreniji su prema njima, oni su putokazi upute. Ashabi su se istakli nad svim drugim koji su došli poslije njih do Sudnjeg dana preko ove stvari, oni su odrasli na putu zablude, kufra, širka, putevima propasti, i te stvari su detaljno spoznali. Zatim je došao Poslanik, sallallahu aljhi ve sellem, i izveo ih iz najdubljih tmina do potpunog svjetla, iz širka u tevhid, iz neznanja u znanje, iz nepravde u pravdu, time su spoznali vrijednost onoga što su dobili i postigli, kao i vrijednost onoga na čemu su bili, jer suprotnost otkriva ljepotu sebi suprotne stvari, i stvari se razjasne preko svojih suprotnosti. To im je povećalo želju i ljubav za vjerom koju su prihvatili, kao i odbojnosti i mržnju prema nevjerstvu koje su napustili. Najviše su voljeli boravak u tevhidu, imanu, islamu, i najviše su mrzili suprotno tome. Put su znali detaljno. Što se tiče onih koji su došli nakon ashaba, neki od njih odrasli su u islamu i nisu detaljno poznavali njegovu suprotnost, i zbog toga su im se pomiješali neki detalji između puta vjernika i puta zlikovaca. Zabuna se dešava kada spoznaja o ta dva puta, ili jednom od njih, bude nedovoljna, kao što to kaže Omer, radijallahu anhu: 'Tkanina islama rasipat će se nit po nit kada u islamu odrastu oni koji ne znaju za džahilijet.' Ova izreka rezultat je potpunosti Omerovog znanja, jer onaj ko ne bude poznavao džahilijet i propis o tome -- a to je sve ono što kontrira onome s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takav je džahil." (Fevaid, str. 102)
• Time se upoznajemo s neispravnim uvjerenjima, obredima, običajima i lošim osobinama koje su specifične za sljedbenike drugih vjera da bismo ih se klonili, da bismo se od njih čuvali i da bismo upozoravali muslimane na opasnost tih stvari i da bismo ih upozoravali na opasnost oponašanja sljedbenika drugih vjera, radeći po zabrani poistovjećivanja sa nevjernicima i zabrani povođenja za njihovim prohtjevima. Allah kaže: "Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: 'Allahov put je jedini Pravi put!' A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.' (El-Bekara, 120) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko se poistovjeti s nekim narodom, on je njihov." (Ahmed, sahih) Ovo je upozorenje i zabrana od brižnog Poslanika, brižnog prema svome ummetu, koji čuva njihovu vjeru i štiti islamski ummet s ciljem da izgradi jedinstvenu islamsku ličnost.
• Uspostavljanje dokaza nad onima kojima je već data knjiga (ehlul-kitabije), kojima su jasno predočeni argumenti istinitosti poslanstva našeg Poslanika iz njihovih knjiga, time se ispunjavaju riječi Allaha: "... onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili -- postići ono što budu željeli." (El-A'raf, 157)
• Ova naučna oblast je pomoćna oblast u tumačenju Kur'ana, ona nam može pomoći prilikom tumačenja ajeta koji govore o nekim neispravnim vjerovanjima drugih vjera. Jedan od primjera jesu riječi Allaha: "Jevreji govore: 'Uzejr je -- Allahov sin', a kršćani kažu: 'Mesih je -- Allahov sin.' To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih -- ubio ih Allah! Kuda se odmeću?" (Et-Tevba, 30) Izučavanje drugih vjera može nam pomoći da odredimo koga su to jevreji i kršćani oponašali kada su Allahu pripisali sina.
To su samo neke koristi i ciljevi koje musliman može imati prilikom izučavanja ove oblasti. Allah najbolje zna!
(Izvor: Mahmud Kadeh, Ilmul-edjan)