Menu

Jubileje slavimo kao plodove rada

Tema Ummet danasČitanje 8 minuta

Nikada nisam imao priliku da čujem da neko obilježava jubilej svog ljenčarenja, nerada i nepostignutih rezultata. Nisam imao ni priliku da vidim da neko u svojoj biografiju navodi vrijeme ljenčarenja, nerada i gubljenja vremena. Ljudi su se uvijek ponosili svojim radom na dunjaluku, a time će se ponositi i na ahiretu.


“U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.”

(Es-Sedžda, 15–17)

“Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti, primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili.”

(Ez-Zarijat, 15–16)

Jubilej i ovog časopisa slavimo nakon mnogo uloženog truda. Trebalo je da prođe nekoliko godina rada da bismo dočekali štampanje 100. broja. Neko je proveo mnogo svoga vremena i uložio mnogo novca da bismo dočekali ovaj jubilej. Za nas svaki jubilej treba da bude i ders iz kojeg treba da nešto naučimo. A iz ovakvih događaja podsjećamo se na osnovnu obavezu svih nas, a to je obaveza da radimo i ustrajavamo u tom radu. Naša dunjalučka misija je rad, i od toga ne smijemo da odustanemo.

“I reci: Trudite se! Allah će vaš trud vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici.”

(Et-Tevba, 105)

Nauka bez djela je samo mrtvo slovo na papiru. I knjiga koja stoji na polici nema svoju pravu korist ako se ne čita i ne okoristi njenim sadržajem. Nama nije cilj da budemo zatvorene knjige, koje posjeduju obilje informacija i da se na tome sve završi. I kao što smo vidjeli u prethodnim ajetima, ljudi će biti nagrađivani Džennetom ne samo zbog informacija koje znaju nego i zbog riječi i djela koja budu radili.

Islamski ummet je jedno veliko tijelo, jedna velika zajednica, a nama ne treba beživotno tijelo, nego tijelo ispunjeno životom. Ta živost ogleda se u kretanju i radu, i to onom radu koji je od opće koristi. Ni udovoljavanje samo ličnim interesima neće uroditi potrebnim rezultatima. Jaka i stabilna zajednica sigurno je utočište svakom dobronamjernom pojedincu. Jaka zajednica štiti nas od loših vanjskih utjecaja. A da bismo imali takvu zajednicu, moramo konstantno da radimo na tome. Svako od nas nosi jedan dio tog tereta i odgovornosti, ali niko od nas ne može reći da se to njega ne tiče i da se od njega ništa ne traži.

Dovoljno je samo da malo zavirimo u događaje iz prve generacije muslimana, i da nam bude sasvim jasno da je to bila vrijedna i produktivna zajednica, koja je veoma stabilno stajala na svojim temeljima, i bila izvor upute i dobra za sve druge ljude. Tu zajednicu izgradili su svjesni i odgovorni pojedinci, koji nisu čekali samo da ih neko prozove da bi nešto uradili, nego bi svako od sebe nudio i davao koliko je bio u stanju. Mi danas možemo da primijetimo veliki broj pripadnika islamskog ummeta kako sjedi postrani i gleda realizaciju mnogobrojnih projekata od društvene koristi, ali niko od njih ne osjeća potrebu da bude dio takvih dešavanja. Naravno, najveću štetu čine sebi, a ne nekome drugom.

Propuštajući prilike da urade neko dobro, takve osobe škrtare prema sebi i uskraćuju sebi dobra djela. Uvijek se govorilo da život teče dalje, uradili mi nešto ili ne, vrijeme neće zbog toga stati, niti će život da prestane. I ljudska zajednica neće propasti zbog našeg neangažmana, nego će na gubitku biti onaj ko nije iskoristio priliku, i za svoj ahiret nešto dobro uradio. Islam nije zavisio od pojedinaca, a u ummetu je uvijek bilo dobra, i uvijek je bilo onih koji su se takmičili da urade neko dobro. Oni koji su bili samo postrani nisu od toga nikada nešto posebno hajrovali. I život takvih ljudi je prošao, i oni su otišli sa ovog dunjaluka. Napustili su dunjaluk tražeći na njemu potpuni rahatluk, a nisu u tome uspjeli, jer u tome niko nije uspio. A propustili su priliku da nešto urade za sebe i svoj ahiret. Prilike se ne nude uvijek, i zato ih treba iskoristiti kada nam dođu nadohvat ruke.

Mnogo je korisnih stvari koje bi se mogle uraditi, ali je širenje islamskog znanja jedna od vrednijih i odabranijih. Svakako da je projekt El-Asr jedan od takvih projekata. Iako na tome radi dosta velika ekipa ljudi, svaki doprinos je dobro došao. A doprinijeti se može na razne načine, a jedan od njih jeste da barem kupimo jedan primjerak časopisa, a više od toga je da nekome i preporučimo, kao i da iskoristimo potencijal društvenih mreža pa preporučujemo većem broju ljudi. Nikada ne znamo šta može biti uzrokom da se neko vrati putu islama ili popravi svoj odnos prema islamu. Sjeti se samog sebe i povoda svog istinskog vraćanja vjeri u pravom smislu. A moguće je da tvoja preporuka ili jedan primjerak El-Asra, koji pokloniš nekome, upravo bude razlogom za to.

Još više od toga jeste da neko, ko je kompetentan za to, prevede koji tekst na drugi jezik i negdje objavi, kako bi korist od toga bila još veća. Mnogo je lakše raditi na širenju islamskog znanja kada se ima gotov materijal koji samo treba pretočiti na drugi jezik. A možda taj tekst dođe do desetina hiljada ljudi. Zamisli da se tvojim sebebom islamu vrate pojedinci i Uzvišenom Gospodaru padnu na sedždu, a da ne govorimo o desetinama ili stotinama drugih. Sve je moguće, jer mi gledamo i čitamo o pojedincima putem kojih je Allah uputio hiljade ljudi. Možda nismo sposobni kao oni, ali kao tim možemo ponuditi mnogo toga korisnog.

Ovo je vrijeme timskog rada i umrežavanja. Dovoljno je da samo pogledamo svijet oko sebe i da primijetimo koliko oni rade na tome, praveći saveze u unije, jer su svjesni da u tome leži snaga. Mi ponekad griješimo kada želimo da svi počinjemo ispočetka i gradimo nešto svoje. Tako samo rasipamo ogromnu snagu koja leži u islamskom ummetu. A mnogo bi bilo jednostavnije pridružiti se ozbiljnom projektu i samo ga dodatno pomoći. A svakako da je projekat El-Asr, ali i drugi projekti džemata “Hidžra” jedna velika prilika za to.

Zajedničkim snagama možemo, uz Allahovu pomoć, da ostvarimo velike ciljeve, samo nam je potrebno da shvatimo da je naša misija da se trudimo i radimo, a ne da od drugih očekujemo da urade i naš dio. Dunjaluk će proći ovako ili onako, pa neka naš život bude kvalitetno iskorišten u pomaganju našem Gospodaru, radeći sve ono čime je On zadovoljan: “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti” (Muhammed, 7).

Zar može biti veća nagrada za vjernika da mu se na Sudnjem danu kaže da je njegov Gospodar zadovoljan njime?!

Pa zato, kada god nam bude teško, ili kada pomislimo da se to nas ne tiče, i kada nas šejtan nagovara da ostanemo postrani dok prilike za neko dobro prolaze, sjetimo se ljepote tog trenutka kada Gospodar kaže Svome robu da je zadovoljan njime.