Kada laž postane istina
Tema Ummet danasČitanje 12 minuta
U posljednje vrijeme svijet potresaju skandali vezani za WikiLeaks i objavljivanje povjerljivih dokumenata i informacija američke administracije i diplomacije. Upućenima u ova skandalozna događanja već u prvi mah nametnula su se sasvim opravdana i logična pitanja u vezi sa stvarnim razlozima ''curenja povjerljivih informacija''. Ko je i šta je WikiLeaks WikiLeaks je međunarodna neprofitna medijska organizacija koja objavljuje priloge koji su inače nedostupni, a koje dobiva od anonimnih izvora i pomoću "curenja" informacija. Ovu internetsku stranicu pokrenuo The Sunshine Press 2006. godine. U godini pokretanja, sajt je tvrdio da posjeduje bazu podataka sa više od 1,2 miliona dokumenata. U profilu organizacije, čiji je direktor Julian Assange, australski internet aktivista, navodi se da su je osnovali& kineski disidenti, novinari, matematičari i tehnolozi, uposlenici tek osnovanih kompanija iz Sjedinjenih Američkih Država, Tajvana, Evrope, Australije i Južnoafričke Republike.Istinitost informacija Vrlo je teško kategorički tvrditi da su navedene informacije i dokumenti vjerodostojni i originalni, jer ne postoji jasan dokaz koji bi to potkrijepio, a i izjave svjetskih lidera i ličnosti su oprečne. Web portal WikiLeaks tvrdi da postoje eksperti koji utvrđuju vjerodostojnost informacija prije njihovog objavljivanja i isto tako ostavljaju samim institucijama i osobama koji se spominju u njima da potvrde ili negiranju njihovu originalnost. S jedne strane, američka administracija, koja je izvor informacija, mudro se ponaša i čini određene postupke koji bi mogli ukazati na originalnost dokumenata. Ovu činjenicu potvrđuju izjave predsjednika Obame u kojima određenim državnicima upućuje izvinjenja zbog objavljivanja dokumenata, dok se s druge strane jasno se ne očituje po pitanju originalnosti dokumenata. Da li je uistinu takva situacija po pitanju dokumenata i da li zaista nije moguće utvrditi njihovu originalnosti, ili se ipak kod recipijenata informacija želi izazvati pometnja, kako bi se ostvarili određeni ciljevi i dostavile određene poruke. Pojedini svjetski lideri koji su spomenuti u dokumentima kategorički negiraju objavljene informacije, dok se drugi ne izjašnjavaju, ili izjavljuju da ih se to ne tiče, ili tvrde da ih američka administracija namjerno objavljuje u svrhu ostvarivanja određenih ciljeva. Možda će predstojeći dani ili mjeseci, sa Allahovim dopustom, podići veo tajne i otkriti originalnost spomenutih dokumenata i informacija, te šta se zapravo želi postići njihovim objavljivanjem. Važnost interneta Objavljivanje povjerljivih dokumenata i informacija ukazalo je na važnost interneta i u isto vrijeme na njegovu opasnost i mogućnost manipulacije ljudima, pa čak i državama. Nakon objavljivanja informacija, u javnosti su zabilježene prve posljedice ove afere: pozivi na ispitivanje državnika čija se imena spominju u dokumentima, pozivi na krivično gonjenje sajta i njegovog osnivača, uslijedile su ostavke, pojavili su se hakeri koji napadaju stranice koje su odbile saradnju sa WikiLeaksom, osobe koje podržavaju njihovo objavljivanje, pa čak su uslijedili i pozivi na demonstracije kao znak podrške osnivaču WikiLeaksa. Sve navedeno ukazuje na fenomen internetske borbe i mogućnosti ostvarivanja ciljeva na ovaj način, a u isto vrijeme zahtijeva detaljno analiziranje uloge koju će imati u budućnosti. Ovaj fenomen direktno poziva muslimane da razmisle o svome odnosu prema svjetskoj mreži informacija i neophodnosti poznavanja nauka koje su usko vezane za informacijske tehnologije. Dvoličnjaštvo zapadne politike Sloboda izražavanja, u skladu sa važećim zakonima u Americi i zapadnim zemljama, predstavlja zagarantirano pravo svakog pojedinca, naravno pod uvjetom da ne zadire u interese tih zemalja, jer u tom slučaju postat će obično slovo na papiru, što se pokazalo na primjeru WikiLeaksa. Nakon što je WikiLeaks, unatoč upozorenjima, nastavio da objavljuje informacije, demokratija je izvukla tajno oružje i osnivača weba Juliana Assangea optužila za silovanje koje je navodno počinio u Švedskoj, državi demokratije i sloboda, a britanski sud, koji se navodi kao primjer za neovisnost i nepristrasnost u sudstvu, povjerovao je u sumnjive optužbe i odredio mu pritvor bez prihvatanja kaucije, a potom njegovo oslobađanje uz kauciju. Nakon toga, Assangeov advokat dao je izjavu u kojoj navodi da su povodi njegova hapšenja političke prirode. Međutim, želje demokrata nisu se zaustavile na hapšenju i suđenju, već su prešle okeane i zapljusnule kanadskoga premijera koji je od američkog predsjednika tražio da se nad osnivačem sajta izvrši atentat. Također, zavjeri su se pridružile pojedine vodeće internetske stranice koje se bave iznajmljivanjem servera odbijajući saradnju sa webom zbog navodnog kršenja pravila o korištenju servera. Nasuprot tome, određena sredstva informiranja tvrde da se radi o političkim razlozima. U vezi s tim, nameće se logično pitanje: Da li su web stranice informativne prirode ili su sredstva određenih svjetskih politika? Štap u rukama Amerikanaca Egipatski ekspert i zamjenik šefa Centra za strateške studije u Rusiji tvrdi da su Sjedinjene Američke Države namjerno dopustile da ''procure'' tajni dokumenti koje je nedavno otkrio WikiLeaks, čime je svjetskim vođama odaslata jasna prijeteća poruka – da ih može osramotiti u bilo koje vrijeme. Također, u svojoj izjavi istakao je sljedeće činjenice: da se objavljeni dokumenti dotiču osjetljivih tema sa naglaskom na židovske korijene francuskoga predsjednika Nicolasa Sarkozyja, da se u njima Rusija opisuje kao "država mafije", a ruski predsjednik Medvedev kao slab i neodlučan političar pod kontrolom "autoritetnoga" premijera Vladimira Putina", koji još uvijek drži najvažnije dosjee, kao što je dosje iranskoga nuklearnoga programa, da je cilj američkih diplomata špijunaža svjetskih vođa i političkih ličnosti, na što ukazuje izjava američke državne tajnice Hillary Clinton u kojoj navodi da je "sav svijet od vitalnog interesa za nas", i da Amerika želi poslati državama određene poruke koje nije u mogućnosti da iznese javno. Židovska zavjera Iz čitavog ovog događaja židovi su izašli netaknuti iako je poznata njihova prisna veza sa Amerikom i upletenost u mnoge važne svjetske krize. U aferi objavljivanja tajnih dokumenata uopće nisu spomenute aktivnosti Mosada, židovske tajne špijunske agencije, ni atentati, čak ni atentati koje su izvršili u arapskim zemljama, ni odnosi sa palestinskom vlašću i političarima, te drugim važnim ličnostima. Židovski ministar rata priznao je da im ''curenje'' informacija koristi i da su omogućili Americi da ne traži od njih obustavljanje izgradnje židovskih naselja na Zapadnoj obali, te da im u potpunosti odgovara dovođenje američke vlade, a također i arapskih vlada, u neugodan položaj. Sadašnji židovski premijer izjavio je da objavljivanje informacija predstavlja historijski dan za diplomatske odnose i novinarstvo, naglasivši da to nikako neće naštetiti židovskoj tvorevini. Također, izrazio je želju da arapske vođe javno upute poziv Americi da napadne Iran, kao što se navodi u tajnim dokumentima. Na Zapadu ništa novo Nakon objavljivanja spornih dokumenata i informacija, postavljaju se sasvim opravdana pitanja: Da li je ustvari objavljeno nešto novo i dosad nepoznato? Da li je muslimanima nepoznat odnos njihovih dušmana prema njima u Iraku, Afganistanu, Jemenu, Palestini ili pak Bosni? Da li je američko ubijanje u Iraku i Afganistanu, ili pak iživljavanje nad maloljetnim afganskih muslimanskim dječacima– nepoznanica? Da li su to do sada bila skrivena i nepoznata židovska neprijateljstva prema muslimanima, ili šiitski apetiti u sunnitskim područjima i njihovo sarađivanje sa din-dušmanima, ili nemarnost pojedinih arapskih vladajućih sistema, ili pedofilija kršćanskih svećenika, ili vatikansko ''precrtavanje'' muslimana sa evropske karte''? Da li se muslimani žele prisiliti da razmišljaju o "procurenim povjerljivim dokumentima" ili se pak žele udaljiti od vrlo važnih problema koji ih okružuju i tiču se njihova života i bezbjednosti? Muslimani i deblji kraj U do sada iznesenim dokumentima i informacijama čini se, a Allah najbolje zna, da će muslimani izvući deblji kraj. Informacije koje su vezane za muslimansku populaciju dosta su opasnije od informacija koje se odnose na njihove protivnike, jer ih dovode u neugodne položaje i narušavaju odnose sa njihovim komšijama i narodima. U tajnim dokumentima navodi se da je Saudijska Arabija tražila od Sjedinjenih Država da napadne Iran, da je zahtijevala pokretanje vojnih dejstava protiv libanskoga Hezbollaha. Također, u spisima stoji da Saudijska Arabija, a ne Iran, predstavlja pravu opasnost za Irak, da je jemenski zamjenik premijera za odbranu i bezbjednost obmanjivao parlament i lagao da Amerikanci ne napadaju El-Kaidu na jemenskoj teritoriji, već da to čine jemenske zračne snage. Zatim, spominju se loši odnosi između arapskih država i neregularnost izbornih procesa, te da je Iran dostavio Hamasu naoružanje preko određenih arapskih država, da je Katar koristio satelitski kanal Džeziru za vršenje pritisaka na arapske država, da pojedine zemlje iz Arapskoga zaljeva pružaju finansijsku i vojnu pomoć teroristima. Također je objavljeno da pojedine arapske države imaju tajne odnose sa židovima i na taj im način daju legitimitet u Palestini, zatim da Turska napreduje u svojoj politici i u svom regionu i da njen premijer mrzi židovsku tvorevinu iz vjersko-islamskih pobuda, te da taj isti premijer posjeduje račune u švicarskim bankama. Ko se bude bojao Allaha, moći će razlučiti laž od istine Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja, rekao je: "O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti" (El-Enfal, 29), tj. ''dat će vjernicima znanje pomoću kojeg će razlučivati istinu od neistine" (Tefsir Šinkiti). Bogobojaznost znači da vjernik između sebe i Allahove kazne postavi štit sačinjen od izvršavanja Njegovih naredbi i ostavljanja Njegovih zabrana. Također, plemeniti Kur'an na dosta mjesta poziva na razmišljanje i hvali razumom obdarene. Uzvišeni Allah, nakon što je spomenuo prijašnje narode i razloge njihova uništenja, pohvalio je one koji o tome razmišljaju i pojasnio da se u tim događajima nalazi pouka za njih: "To su, zaista, pouke za one koji posmatraju" (prijevod značenja El-Hidžr, 75). Pa zar mi nećemo razmišljati o razlozima događaja koji se dešavaju oko nas, ili ćemo se prepustiti bujici "povjerljivih" dokumenata i objektivnim sredstvima informiranja? (Korišteni izvori u pripremi teksta: albayan-magazine.com, islammemo.cc, sabq.org, almoslim.net, dw-world.de, almokhtsar.com, alasr.ws)