Kamo sreće... Da sam bogdo... Riječi su žaljenja i kajanja.
To su riječi koje su izgovarane i u prošlosti i koje će ljudi izgovarati u budućnosti.
To su riječi koje je je izgovorila Merjem, kćerka Imranova, kada su joj nastupili porođajni bolovi, a tuga i žalost proželi njeno tijelo: "'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!', uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: 'Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče'" (Merjem, 23--24).
To su riječi koje su izgovorili oni koji vole ovaj svijet, koji žude za dunjalukom i njegovim ukrasima, oni koji su dunjaluk zamijenili za ahiret. Kada su vidjeli Karuna da izlazi pred njih sa svim svojim ukrasima, imetkom i vlašću, rekli su: "'Ah, kamo sreće da je i nama dato ono što je dato Karunu!', govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, 'on je, uistinu, presretan.' 'Teško vama!', govorili su učeni, 'onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena'" (El-Kasas, 79--80).
Allah je opisao ovaj prolazni svijet i šta je zapravo bolje: "Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može! Bogatstvo i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati" (El-Kehf, 45--46).
Ove riječi izgovara čovjek koji se uzoholio, koji je zaboravio na svoga Gospodara, Onog Koji mu je to zapravo i darovao: "On je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: 'Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!' I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: 'Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći'" (El-Kehf, 34--36).
Tada je Allah, džellešanuhu, dao da mu to sve propadne: "I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio -- a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim -- i govoraše: 'Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!'" (El-Kehf, 42).
To su riječi koje je izgovorio licemjer kada je vidio da je Allahova pomoć i pobjeda na strani vjernika i da se plijen dijeli, a on je oklijevao i iz borbe izostao: "Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki plijen bih dobio!" (En-Nisa, 73).
To su riječi koje će izgovoriti čovjek kada dođu vremena raznih iskušenja i smutnji.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, Sudnji dan neće nastupiti dok čovjek ne prođe pored kabura govoreći: 'Kamo sreće da sam ja na njegovom mjestu.' To neće govoriti zbog vjere, nego zbog iskušenja." (Buhari i Muslim)
Ibn Mesud je rekao: "Doći će vrijeme kada će čovjek poželjeti da može kupiti smrt."
To su i riječi onog koji poziva svoj narod na pravi put, onog koji je osjećao tugu jer je njegov narod u zabludi i ne želi da primi savjet. Takav je bio Habib en-Nedžar, o kojem se govori u suri Jasin: "I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: 'O narode moj, slijedi one koji su poslani.'" (Jasin, 20).
Nakon što su ga njegovi ljudi napustili, došao mu je melek i rekao: "I reći će se: 'Uđi u Džennet!', a on će reći: 'Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!'" (Jasin, 26--27).
To su riječi koje je izgovorio Vereka b. Nevfel kada mu je došla Hatidža, radijallahu anha, sa Poslanikom, alejhis-selam, nakon što je primio prvu objavu od Uzvišenog Allaha. Vereka je tada rekao: "Kamo sreće da doživim kada te tvoj narod bude protjerao." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Zar će me moj narod zaista protjerati?", a Vereka je odgovorio: "Da, nikada nijedan čovjek nije došao s onim što si ti došao a da ga nisu odbacili. Ako dočekam to vrijeme, mnogo ću ti pomoći."
U hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
"Ovaj dunjaluk pripada četverici:
-- čovjeku kojeg je Allah opskrbio imetkom i znanjem, bogobojazan je u odnosu prema imetku, postupa po tom znanju, taj imetak koristi za održavanje rodbinske veze i zna da Allah ima pravo u tom imetku. Taj je na najvećem stepenu;
-- čovjeku koji ima znanje, ali nema imetka, pa on iskreno kaže: 'Kada bih imao imetka, ja bih s njim postupao kao onaj.' Njih dvojica imaju istu nagradu;
-- čovjeku koji ima imetak, ali nema znanja, s imetkom postupa bez znanja, nije bogobojazan, ne održava rodbinske veze i ne zna da Allah ima Svoje pravo u tom imetku. Njegov slučaj je najgori;
-- i čovjeku kome Allah nije dao ni znanje ni imetak, a on kaže: 'Da posjedujem imetak, griješio bih sanjim kao što griješi ta i ta osoba.' Njegova nagrada je onakva kakav je njegov nijet i njih dvojica će imati isti grijeh." (Hadis bilježe imami Ahmed, Tirmizi i Ibn Madža, a šejh Albani smatra ga vjerodostojnim.)
To su i riječi koje će izgovoriti jedan od stanovnika Džehennema kada sretne svoga druga koji ga je na grijeh navodio: "Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!" (Ez-Zuhruf, 38).
Izraz "kamo sreće" često koriste stanovnici Džehennema, ali im to ne pomaže. O takvima Allah, džellešanuhu, kaže: "A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći: 'Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!'" (El-En'am, 27).
Međutim, kada bi ih Allah i vratio na dunjaluk, oni bi opet isto radili. On kaže: "Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi i bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci, i rekli bi: 'Nema života osim na ovome svijetu i mi nećemo biti oživljeni!'" (El-En'am, 28--29)
To su riječi i sluga koji su radi svojih vladara prelazili Allahove granice. Allah, džellešanuhu, kaže: "Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorit će: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!'" (El-Ahzab, 66)
To su riječi onoga koji Poslanika nije htio poslušati i koji je prelazio Allahove granice: "Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: 'Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!' -- a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu" (El-Furkan, 27--29).
Na Sudnjem danu, kada knjige budu podijeljene, neki će nesretni biti, pa će reći: "Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila -- bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!" (El-Hakka, 25--29).
Na dan kada Zemlja bude zdrobljena, kada se grešnik pred Džehennem dovede, pa kada se sjeti i kaže: "Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!" (El-Fedžr, 24).
Kamo sreće da sam namaz obavljao. Kamo sreće da sam postio. Kamo sreće da sam udjeljivao svoj imetak. Kamo sreće da sam Allahu i Njegovom Poslaniku bio poslušan. Kamo sreće da sam roditeljima bio pokoran. Kamo sreće... Za neke je već kasno. Za nas koji smo još živi nije kasno, još imamo malo vremena.
Čovjekov život je najveća prilika za Džennet. Iskoristi svoj život dok si živ da se pokaješ i vratiš Allahu prije nego što ti dođe smrt. Iskoristi priliku koju ti život nudi prije nego što nastupi kraj i onda više nema nazad.
Mladost je prilika kad je čovjek aktivniji i ima veću mogućnost da se spasi i da čini dobra djela. Poznati pjesnik Ebu Atahije rekao je:
Kamo sreće da se jednom vrati mladost,
da joj kaže šta je radila starost.
Na Sudnjem danu, Allah, džellešanuhu, račun će svoditi čak između životinja, pa će tako ovan koji nije imao rog uzeti svoje pravo od ovna koji mu ga je slomio. Neki učenjaci kazuju da će ih Allah nakon toga pretvoriti u zemlju. Tada će nevjernik reći: "Kamo sreće da sam zemlja ostao!" (En-Nebe, 40).
Još uvijek smo na dunjaluku, zemlji nade. Iskoristimo svaki preostali dan dok još imamo priliku. Prilika je da ublažimo svoju smrt, svoj kabur učinimo jednom od džennetskih bašči, da pijemo s Poslanikovog, alejhis-selam, Vrela, da njegov šefat postignemo, da dobijemo mjesto pod hladom Allahovog Arša, da račun na Sudnjem danu sebi lakšim učinimo.
Na kraju upamtimo ove riječi: Nagrada je za one koji rade, ne za one koji odgađaju, ne za one koji se puko nadaju, ne za one koji ništa ne poduzimaju i ne za one koji se kasno kaju riječima: Kamo sreće.