Fikh, islamsko pravo odlikuje se nad drugim pravima i vjerozakonima posebnim odlikama koje ga čine dominantnim nad svima njima, vodećim i onim koji ima potpuni odgovor za sve što je čovječanstvu potrebno. Naravno, životi ljudi i islamsko pravo su nerazdvojni i u islamskom pravu postoji odgovor za sva životna pitanja i probleme ljudi. Međutim, treba znati da odgovor na ta životna pitanja ljudi mogu dati samo veliki islamski učenjaci, dok priučeni, koji govore o vjeri bez znanja, često su razlog potvore islama, pripisivanja manjkavosti islamu, optuživanja za kontradiktornosti u islamu i sl. O tome da islamsko pravo ima odgovor na sva životna pitanja, najbolje svjedoči period naših dobrih prethodnika koji su živjeli u okrilju islama, pridržavali se svih njegovih naredbi, klonili se svih zabrana, u potpunosti prakticirajući islam u svojim životima.
Karakteristike i posebnosti fikha – islamskog prava ukratko ćemo navesti u okviru sljedećih podnaslova.
Uzvišen Allah propisao je islamsko pravo
Islam i njegov vjerozakon, šerijat, dolaze od Svevišnjeg i Mudrog, osnova im je od Njega, subhanehu ve teala. Zašto? Zbog toga što On jedini zna šta ljudima treba, po čemu se trebaju vladati da bi živjeli sretno i na dunjaluku i na ahiretu. Zbog toga islamsko pravo ima odgovor na sva životna pitanja jer dolazi od Uzvišenog Allaha i zbog toga je odgovarajuće za svako vrijeme i svako mjesto. S obzirom na to da dolazi od Uzvišenog Allaha, u njemu nema kontradiktornosti, nejasnoća niti manjkavosti, slabosti i sl.
Uzvišeni Allah kaže: “A da je ovaj Kur’an od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli brojne kontradiktornosti.” (En-Nisa, 82)
“Mi smo ti objavili Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, u njoj je uputa, milost i radosna vijest za muslimane (pokorne).” (En-Nahl, 89)
Potpunost islamskog prava
Uzvišeni Allah kaže: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio, i Svoju blagodat prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam takav islam bude vjera.” (El-Maida, 3)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na potpunost ove vjere i njenog vjerozakona: “Ostavio sam vas na jasnom putu čije su noći jasne poput dana. Niko neće skrenuti s njega a da i neće zalutati.” (Ibn Madža, 41, a šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim)
Onaj koji riječima ili djelima želi ukazati na manjkavost islamskog prava, šerijata, jedan je od trojice:
● ili je velika neznalica, ne poznaje osnove islama, njegove propise, i ovakav treba da se poboji Allaha, da sustegne svoj jezik i da uči vjeru kako bi od sebe otklonio neznanje;
● ili je novotar i sljedbenik strasti, koji postupa po svome nahođenju pa uzima šta hoće od vjere i ostavlja šta hoće, razumijeva vjeru shodno svojim prohtjevima i strastima, čime drugima daje do znanja da islam nije potpun, da je manjkav i neodgovarajući za ovo vrijeme;
● ili je jedan od otvorenih neprijatelja islama, koji danonoćno napadaju na islamski vjerozakon.
Sveobuhvatnost islamskog prava
Onaj koji izučava islamsko pravo, jasno može uvidjeti da fikh razmatra sva pitanja s kojima se čovjek svakodnevno susreće: pitanja ibadeta, međuljudskih odnosa, poslovanja, kaznenih odredbi, prevencije i dr. Fikh razmatra sva neophodna pitanja od kojih ovisi ljudski život, kao i pitanja čijim se rješavanjem uljepšava i upotpunjava ljudski život. Fikh obrađuje pitanja cijelog čovječanstva i pitanja svakog pojedinca, ona koja su jasna i manje jasna pitanja, velika i mala.
Ebu Zerr, radijallahu anhu, rekao je: “Preselio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nije bilo ptice na nebesima da leti da nam nije i o njoj dao znanje.” (Ahmed, 5/153, br. 162)
Selman, radijallahu anhu, nakon što je upitan: “Je li vas vaš Vjerovjesnik svemu podučio, pa čak i načinu obavljanja fiziološke potrebe?!”, odgovorio je: “Svakako. Podučio nas je da se ne okrećemo prema kibli prednjom ili zadnjom stranom svoga tijela.” (Muslim, 262)
Islamsko je pravo odgovarajuće za svako vrijeme, mjesto i narod
Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji je poslanik, pečat svih poslanika i vjerovjesnika. Prethodni poslanici bili su slati samo svojim narodima, dok je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan svim ljudima, cijelom čovječanstvu. Stoga je i vjerozakon s kojim je on došao i kojem podučava vjera islam odgovarajući za svako vrijeme, mjesto i narod, i mora da ima odgovore za sve. Stoga, ko čuje za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ono sa čime je on došao, pa se ne odazove tome, taj će biti vječni stanovnik Vatre.
Uzvišeni je Allah rekao: “A Mi smo te (o Muhammede) poslali svim ljudima, da im doneseš radosnu vijest i opomenu.” (Sebe, 28)
“Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama poslan od Allaha.’” (El-A‘raf, 158)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dato mi je petero što nije dato nikome prije mene... i prethodni poslanik bio bi poslan samo svome narodu, dok sam ja poslan svim ljudima.” (Muslim)
Čak Isa, alejhis-selam, kada siđe pred Sudnji dan, slijedit će vjerozakon Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog čega?! Zbog toga što Allah ne prima nijednu drugu vjeru osim vjere s kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Doista je kod Allaha primljena jedino vjera islam.” (Alu Imran, 19)
“A ko bude htio ispovijedati neku drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena i on će biti od sigurnih stradalnika na drugome svijetu.” (Alu Imran, 85)
Zbog svega ovoga Uzvišeni je Allah obećao da će čuvati vjeru islam, da će čuvati Kur’an i sunnet do Sudnjega dana: “Doista smo Mi ovaj Kur’an objavili i Mi ćemo ga čuvati.” (El-Hidžr, 9)
Cilj islamskog prava jest olakšavanje ljudima, otklanjanje tegoba i teškoća
Uzvišeni Allah ne želi da se ljudi pate i umaraju, da žive tegobno i tjeskobno, stoga Uzvišeni Allah maksimalno olakšava ljudima i oni koji pretjeruju i opterećavaju jesu sami ljudi i niko drugi. Oni pretjeruju i idu u jednu od dvije krajnosti, čime sebi otežavaju život na ovom i budućem svijetu.
Jedan od jasnih pokazatelja da islamski vjerozakon, šerijat, poziva u lahkoću i da sam olakšava jesu i same olakšice u mnogim propisima, poput: tevbe – pokajanja za učinjene grijehe, klanjanja gdje god se nađemo, skraćivanja i spajanja namaza po potrebi, tejemmum i mesh, prekidanje posta u potrebi i njegovo napaštanje u boljim okolnostima ili pak hranjenje siromaha, iskup za počinjene prijestupe i dr.
O ovim i drugim olakšicama jasno govori Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Svojoj Knjizi: “Allah ne želi da vam propisuje poteškoće” (El-Maida, 6), “Allah vam želi lahkoću, a ne želi vam tegobu” (El-Bekara, 185); “Allah vam u vjeri nije propisao tegobu” (El-Hadždž, 78), “Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti” (El-Bekara, 286).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista je ova vjera lahka i niko neće pretjerivati u vjeri a da ga to neće savladati; zato radite što god možete više i ustrajte u tome, i radujte se nagradi za ustrajnost u djelu.” (Buharija)
Također je rekao Ebu Musau i Muazu b. Džebelu, radijallahu anhuma, kada ih je slao u Jemen: “Olakšavajte, a nemojte otežavati! Radujte ljude i nemojte ih odbijati od sebe! Okupljajte se jedni s drugima i ne razilazite se.” (Buharija i Muslim)
Umjerenost i središnjost
Sve navedeno ukazuje na umjerenost i središnjost islamskog prava, za razliku od svih drugih prava i vjerozakona, čemu svjedoči i Uzvišeni Allah kada kaže: “I Mi smo vas tako učinili središnjom i umjerenom zajednicom.” (El-Bekara, 143)