Mudrost kur’anskih kazivanja ogleda se u uzimanju pouke: “U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni.” (Jusuf, 111)
Jedno od kur’anskih kazivanja jeste kazivanje o Karunu: “Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. ‘Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!’, govorili su mu ljudi iz naroda njegova – i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. ‘Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim’, govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti. I izađe on pred narod svoj u svom sjaju. ‘Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!’, govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, ‘on je, uistinu, presretan.’ ‘Teško vama!’, govorili su učeni, ‘onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena.’ I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovom mjestu, stadoše govoriti: ‘Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?’ Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka sretan kraj. Onaj ko učini dobro djelo dobit će deseterostruku nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo – pa, oni koji budu zlo radili bit će tačno prema zasluzi kažnjeni.” (El-Kasas, 74–84)
Karun je bio iz Musaova naroda. Dato mu je ogromno blago, čije je ključeve teško mogla nositi grupa snažnih ljudi. Ne spominje se tačno vrijeme i mjesto događaja, tj. da li je Allah uništio Karuna u Egiptu, prije izlaska Musaa i njegovog naroda Benu Israila, ili nakon Musaovog izlaska iz Egipta, za vrijeme njegovog života, ili nakon smrti Musaa, alejhis-selam.
Uzvišeni Allah spomenuo je obilnost Karunova blaga: ključevi vrata od prostorija u kojima se nalazilo blago bili su toliko teški da ih je morala nositi grupa jakih ljudi. Ako su toliki bili ključevi, pa koliko li je bilo samo blago?
Karun je činio nepravdu svom narodu nakon što mu je Allah dao bogatstvo. Plemeniti Kur’an nije spomenuo oblik njegove nepravde, nego ga je ostavio nepoznatim da bi obuhvatio sve vidove nepravde. Možda im je činio nepravdu na taj način što je uzrupirao njihovu zemlju i druga vlasništva, ili je ih lišio prava koja su imali u njegovom imetku, kao što je to pravo siromaha u imetku bogataša, ili im je pak činio nepravdu na druge načine. Razumni ljudi iz njegovog naroda savjetovali su ga da bude umjeren, upozoravali su ga na prekomjernu raskoš i uživanje, koji vode do zaborava Onoga koji mu je podario blagodat imetka, savjetovali su ga da uživa u svom imetku na dunjaluku, ali da ne zaboravi na ahiret, štaviše, da mu je obaveza da svojim imetkom radi za ahiret. Napominjali su ga da je njegov imetak dar od Allaha i Njegovo dobročinstvo, a da je na njemu da svojim imetkom čini dobročinstvo i da ga udjeljuje, kako bi dobročinstvom uzvratio na dobročinstvo.
Upozoravali su ga na opasnost sijanja nereda na Zemlji, činjenja nepravde, oholosti, zavisti, mržnje i trošenja imetka u nedozvoljeno ili neudjeljivanje u ono što je obaveza da se udijeli. Upozoravali su ga da Allah ne voli one koji siju nered na Zemlji.
Jednog dana Karun je izašao pred svoj narod u svom sjaju, pa su pojedini ljudi ostali zadivljeni njegovom pojavom i poželjeli su da imaju imetka kao što ima Karun, smatrajući da mu je podarena velika blagodat.
Učeni i vjernici koji su ih čuli, rekli su im: “Teško vama, zavarani. Čuvajte se smutnje i iskušenja. Bojte se Allaha i znajte da je Allahova nagrada bolja od Karunovog sjaja – ono što je kod Allaha bolje je od onoga što je kod Karuna.”
Pada Allahovo naredba, Njegova volja dođe do izražaja i stavljena je granica smutnji kada je smutnja Karunovog sjaja i ukrasa dostigla vrhunac. Kada su pojedine ljudske duše poklekle pred njim, Allah se smilovao slabašnim i zaštitio ih iskušenja bogatstva. Samoobmana i oholost doživjeli su krah, došla je žestoka kazna: “I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali”. U tren oka zemlja je progutala i njega i njegov dvorac. Karun je uništen, slabašan i nemoćan. Niko mu nije mogao pomoći, niti mu je koristio njegov ugled i imetak.
Ljudi su u čuđenju međusobno razgovarali. Oni koji su željeli da imaju imetak, vlast, ukras i bogatstvo kao što je imao Karun, rekli su: “Zaista Allah uvećava opskrbu kome hoće od Svojih robova ili umanji. Hvala Allahu kada nas je sačuvao od utjerivanja u zemlju i bolne patnje. Mi se kajemo Tebi, neka si uzvišen! Svaka zahvala na dunjaluku i ahiretu pripada samo Tebi!”
Allah je Karunu dao neizmjerno bogatstvo zbog toga što je Karun tražio od Musaa, alejhis-selam, da zamoli Allaha da mu podari ogroman imetak. Uzvišeni Allah darovao mu je ono što je tražio, ali je on nakon toga negirao Njegovo darivanje i blagodat.
Pouke i poruke
• Uzvišeni Allah opisao je Karunu kao obijesnu i nepravednu osobu prema svome narodu. Uprkos toj činjenici, Uzvišeni Allah darovao mu je obilno bogatstvo, za kojim žude ljudska srca. Riznice bogatstva bile su tolike da je samo ključeve od riznica morala nositi sa poteškoćom grupa jakih ljudi. Allahovo darivanje ustvari je iskušenje i ispit Karuna u imetku. Stoga se može zaključiti da Allah iskušava onoga koga voli i onoga koga ne voli, a uz to da darivanje ne ukazuje na davanje prednosti drugim ljudima. Naprotiv, Allahovo darivanje onome koga ne voli ukazuje na prezrenost dunjaluka kod Njega i da je to kuća samoobmane i iskušenja.
• Uzvišeni Allah ne voli one koji su samoobmanjeni dunjalukom i njegovim ukrasima.
• Islam ne zabranjuje muslimanu da uživa u Allahovim blagodatima na dunjaluku, pod uvjetom da teži Allahovom zadovoljstvu i nagradi, da radi za ahiret i da ne baci ahiret u zaborav zbog dunjaluka.
• Onaj kome je Allah učinio dobročinstvo treba da čini ljudima dobročinstvo, da lijepo postupa s Allahovim blagodatima i da Mu se ne suprotstavlja koristeći Njegove blagodate.
• Uzvišeni Allah strogo zabranjuje sijanje nereda na Zemlji, a u ajetu je rekao da On ne voli one koji čine nered i koji su samoobmanjeni svojim imetkom, položajem, snagom ili izgledom.
• Samodopadanje i samoobmana vode čovjeka ka tome da zaboravi Allahovu dobrotu. Samoobmanjen čovjek smatra da on raspolaže podarenim mu blagodatima, zaboravljajući na prethodne narode kao i na ljude koji su nastanili kabure.
• Karun je koristio ukras i sjaj kao sredstvo iskušavanja ljudi. Izašao je pred njih u svom sjaju i bogatstvu kako bi ih iskušao i udaljio od vjere, u čemu je i uspio, pa se pojavilo nekoliko ljudi koji su poželjeli da imaju isto ono što ima Karun.
• Učenjaci u svakom vremenu su zid pred smutnjom i njenim sljedbenicima, upozoravaju na opasnost smutnje i iskušenja, i na približavanje smutnji.
• Koliko god Allah dadne silnicima, doći će čas kazne. Uzvišeni Allah dadne nevjerniku ono što želi, ali kada ga kazni, on ne može umaći.
• U određenim uvjetima, kada Allah uskrati nešto Svome robu, to za njega predstavlja blagodat, jer Allahu je poznato kako bi on postupao u tom stanju, pa, uskraćujući mu željeno, udaljava ga od grijeha, nepokornosti i nepravde.
• Ukoliko bogata osoba ne vjeruje istinski u Allaha, neminovno će činiti nepravdu Allahovim robovima i oholo se ponašati prema njima.
• Obaveza je pozivati bogate ljude i ljude s političkim i ekonomskim autoritetom da istinski vjeruju u Allaha.