Šta je to HADANA? Kakvo je njeno značenje i koji su njeni propisi? Ko ima najveće pravo na hadanu i koji je cilj hadane? Sve ovo su pitanja na koja ćemo pokušati što preciznije odgovoriti i dati što jasnije pojašnjenje, oslanjajući se na Uzvišenog Allaha i moleći Ga za pomoć.Jezičko značenje hadane: Odgoj i vođenje brige o malom djetetu. Dolazi od riječi „el-hidnu“ koja ima značenje „el-dženba“-strane, boka, jer odgajatelj i skrbnik privija uz sebe, svoj bok, dijete koje odgaja. Hadin i hadina su oni koji imaju pravo ili su se prihvatili brige o čuvanju i odgoju malog djeteta.Šerijatsko značenje hadane: Čuvanje djeteta koje još ne raspoznaje i ne može samo o sebi da se brine, njegovo odgajanje i tjelesno i duhovno, činjenje svega što koristi njegovom tijelu i njegovom razumu (srcu, duši) i njegova zaštita od svega što mu šteti. Propis hadane:Hadana je pravo djeteta tako da ona osoba koja ima najviše mogućnosti za izdržavanje djeteta njoj hadana i biva obavezna, ili ako dijete oko kojeg treba povesti računa ne prihvata nikoga drugog osim dotične osobe. Ukoliko ima više zaduženih osoba za brigu o djetetu, tada je svima njima zajednička dužnost (vadžib kifaji) da se brinu o djetetu.Ko ima pravo na hadanu? Čuvanje djece, svejedno ona bila muška ili ženska, pripada ženama. Imam El-Kasani, rahimehullahu te'ala, pojašnjavajući zbog čega briga o djeci pripada ženama kaže: „... jer su one osjećajnije, blaže i bolje u odgoju djeteta.“ (El-Beda'iu-s-Sana'ia, 4/41.) U „Mugni-l-muhtadžu“ (3/452) kod šafijskih učenjaka stoji: „Izdržavanje djeteta jedan je vid starateljstva i vlasti. Međutim, ove zadaće dostojnije su žene jer su one osjećajnije, sigurnije i strpljivije u odgajanju djeteta, kao i to da one provode više vremena uz dijete.“ Ukoliko ne bude bilo žena, tada se odgoj djece prepušta muškarcima jer će oni bolje voditi brigu o djetetu i svemu onome što mu koristi od drugih stranih osoba. Ako dođe do razvoda braka, pravo na odgoj djeteta pripada majci sve dok se ne uda za drugog čovjeka, stranog tom djetetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi ženi koju je njen muž razveo i htio da je odvoji od njenog djeteta: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete) sve dok se ne udaš.“ (Ahmed, 2/182; Ebu Davud, 2276; Hakim, 2/207 i ocjenjuje ga vjerodostojnim s čime se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim u „Irva'ul-galilu“ pod brojem 2187.)Cilj hadane:Čuvanje djeteta i njegovo tjelesno i duhovno odgajanje sve dok ne poraste, činjenje svega što mu koristi od: hranjenja, kupanja, čišćenja, vođenja brige o njegovom redovnom spavanju i svim njegovim uobičajenim potrebama i zahtjevima, kao i njegova zaštita od svega što mu šteti i prijeti njegovom zdravlju i životu. Uvjeti odgajatelja-hadina i zapreke u odgajanju ● Islam: Odgajanje djeteta muslimana ne smije se prepustiti nevjerniku jer nevjernik i nema starateljstva nad muslimanom kao i zbog postojanja bojazni za djetetovu vjeru, da ga odgajatelj ne dovede u sumnju po pitanju vjere islama i izvede ga iz islama u nevjerstvo, a to je najveća šteta koja se može nanijeti djetetu što se suprotstavlja ciljevima odgajanja. Ovo je jasan stav šafijskih i hanbelijskih pravnika. (Mugni-l-muhtadž, 3/455; Medžmu'u, 17/161-162; Keššafu-l-kina'a, 3/328.) Hanefijski pravnici ne smatraju da je islam uslov za onoga ko će odgajati dijete, ali postavljaju druga brojna ograničenja poput da je odgajatelj od ehlu-kitabija, da odgaja dijete samo do godine raspoznavanja, da ne postoji bojazan za djetetovu vjeru,a u suprotnom to nije dozvoljeno pa makar bila i djetetova majka. (Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/564-565.) Malikijski pravnici, također, ne uslovljavaju islam osobe za odgajanje djeteta, već preporučuju da ako postoji bojazan za djetetovu vjeru da se hadina-odgajateljica podvrgne nadzoru muslimana, da je oni prate i nadgledaju kako postupa sa djetetom. Ne uslovljavaju više muslimana, već je dovoljan jedan musliman da nadzire djetetovu odgajateljicu koja je druge vjere. (Eš-Šerhu-l-kebir, 2/529.) Zahirijski pravnici ne uslovljavaju da odgajateljica bude muslimanka samo u vremenu dojenja, dok nakon prestanka dojenja ili nastupanja godina razumijevanja, zabranjuju da odgajateljica bude nevjernica ili razvratnica. (El-Muhalla, 1/323-324.)● Punoljetstvo i razum: Odgajanje djeteta ne može se prepustiti drugom djetetu ili nerazumnoj osobi jer oni nisu sposobni da upravljaju sobom.Oni su potrebni nekoga ko će voditi brigu o njima pa kako da vode brigu o djetetovim potrebama i zahtjevima. (Zadu-l-me'ad, 4/133; Keššafu-l-kina'a, 3/328; Reddu-l-muhtar, 3/555.)● Čestitost i čednost, povjerenje u vjeri i časti: Odgoj djeteta ne smije se prepustiti varalici i razvratniku, pijanici, bludniku, pa makar to bili otac ili majka, jer se u njih nema povjerenja, i šteta za dijete i njegov imetak vidljiva je u boravku kod njih. Ovo je jasan stav šafijskih, malikijskih i hanbelijskih pravnika. (Mugni-l-muhtadž,3/454; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/454; Keššafu-l-kina'a, 3/328.) Hanefijski pravnici smatraju da se odgoj djeteta ne prepušta razvratnici samo onda ukoliko će njeno bavljenje tim razvratom uticati na zapostavljanje dječijih potreba i zahtjeva. Svaki drugi razvrat ukoliko bude prisutan kod odgajatelja, uslovljava da se dijete može ostaviti kod njega samo do godine razumijevanja. (Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/556-557.)● Fizička i materijalna mogućnost za ispunjavanje djetetovih potreba i zahtijeva; znači da se odgoj djeteta ne može prepustiti starijoj oronuloj osobi, ili slijepoj i gluhoj osobi, ili mnogo siromašnoj osobi koja bi djetetov imetak koristila za svoje potrebe, ili osobi koja je zauzeta i preopterećena svojim poslovima, jer u svim tim slučajevima dijete će biti izloženo šteti i gubitku osnovnih prava. (Keššafu-l-kina'a, 3/328; Mugni-l-muhtadž, 3/456; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/528.)● Da odgajatelj ne boluje od prelaznih bolesti, naročito majka za vrijeme dojenja kako se dotična bolest ne bi prenijela dojenjem. (Keššafu-l-kina'a, 3/328; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/528-529.) Ukoliko bolest bude privremena, briga za odgojem djeteta preći će na slijedeću osoba koja ima pravo na to sve dok se prethodni odgajatelj ne izliječi.● Da je odgajatelj pravedan i bogobojazan; zbog toga se odgajanje ne povjerava ahmaku i rasipniku koji bi se rasipao dječijim imetkom. (Mugni-l-muhtadž, 3/456; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/529.) I ovo je stav šafijskih i malikijskih pravnika, dok hanbelijski pravnici uslovljavaju samo punoljetstvo i razum.● Da je odgajatelj slobodan a ne rob; pa se odgajanje ne povjerava robu makar to i dozvolio njegov vlasnik jer je hadana starateljstvo, a robovi ne mogu biti staratelji, kao i zbog toga što su oni zauzeti služenjem svojih vlasnika. (Keššafu-l-kina'a, 3/328; Mugni-l-muhtadž, 3/454; El-Beda'iu-s-Sana'ia, 4/42; El-fetava el-Hindijje; 1/542.) Ovo je stav hanefijskih, šafijskih i hanbelijskih pravnika, dok malikijski pravnici slobodu ne smatraju uslovom hadane. (Hašijetu-d-Dusuki, 2/528; Zadu-l-me'ad, 4/133, El-Muhalla, 10/323-325.)Ovi uvjeti podjednako se odnose i na muškarce i na žene i još ukoliko je odgajatelj žena, dodaje se i uvjet da ta žena ne bude udana za muškarca koji je stran djetetu, jer bi tada žena bila zauzeta ispunjavanjem prava svoga muža, kao i zbog hadisa: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete) sve dok se ne udaš.“ Ovo je stav džumhura-većine islamskih učenjaka, hanefijskih, šafijskih, malikijskih i hanbelijskih pravnih škola. (Fethu-l-kadir, 3/316; Mugni-l-muhtadž, 3/455; Keššafu-l-kina'a, 3/328; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/529-530.) Za razliku od spomenutih, zahirijska pravna škola mišljena je da udaja za čovjeka koji je stranac djetetu ne utiče na gubljenje prava na djetetov odgoj. (El-Muhalla, 10/323.) Prenosi se drugo mišljenje od Ahmeda b. Hanbela, rahmetullahi alejh, da se udajom za čovjeka stranca gubi pravo na odgajanje samo muškog djeteta, ne ženskog. Ispravno je mišljenje džumhura. Međutim, ako se djetetov otac i njegova bližnja rodbina, majka i čovjek za koga se ona udala, slažu da majka i dalje vodi brigu o djetetu, tada majci biva dozvoljeno da vodi brigu o svome djetetu. (Zadu-l-me'ad, 4/131.) Ukoliko bi se djetetova majka udala za čovjeka koji nije stranac djetetu, tj. djetetov je mahrem, poput amidže, tada majka ne gubi pravo na odgajanje djeteta i o tome jasno govore islamski učenjaci, jer takav muž već posjeduje osjećajnost i blagost prema njenom djetetu. (Keššafu-l-kina'a, 3/328; Mugni-l-muhtadž, 3/455; El-'Inaje 'ale-l-hidaje, 3/316.) Propisi vezani za hadanu ● Nadoknada za odgajanje i brigu - svejedno odgajatelj bila majka ili neko drugi- uzima se iz djetetovog imetka ako ga bude imalo. U protivnom, uzima se od njegovog staratelja i onoga koji je obavezan izdržavati dijete. (Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/561; Mugni-l-muhtadž, 3/452; Hašijetu-s-Savi, 1/533; Keššafu-l-kina'a, 3/318-319.) ● Hadana prestaje sa sedmom godinom ili godinom raspoznavanja kod djeteta. To je stav džumhura (hanefijskih, šafijskih i hanbelijskih pravnika), dok su malikijski pravnici mišljenja da hadana muškog djeteta traje sve dok ne postane punoljetno, a ženskog djeteta sve dok se ne uda, a zahirijski pravnici hadanu ograničavaju punoljetstvom kako muškog tako i ženskog djeteta (Fethu-l-kadir, 3/16; Mugni-l-muhtadž, 3/456; El-Mugni, 7/614; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/526; El-Muhalla, 10/323.) Nakon sedme godine, ukoliko su roditelji rastavljeni, muško dijete izabire jednog roditelja i ostaje kod njega zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Dječače, ovo je tvoj otac i ovo je tvoja majka, pa uzmi koga hoćeš za ruku“. Dijete se prihvatilo majčine ruke i ona je otišla s njim. (Ahmed, 2/246; Ebu Davud, 2277; Tirmizi, 1375 i kaže da je hadis hasen-sahih; Hakim, 4/97 i kaže da je hadis vjerodostojan a s njim se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u „Irva'ul-galilu“, 2192.) Izborom su presudili i Omer i Alija, radijallahu anhuma. Međutim, ne predlaže se izbor ako dijete nije razumno i ako roditelji ne ispunjavaju uslove hadane. Izbor se predlaže kod sedme godine jer se tada predlaže djetetu i obavljanje namaza. Ukoliko dijete odabere oca, tada biva kod njega i otac vodi brigu o njegovom odgoju. Ne smije mu zabranjivati posjetu majci. U djelu „El-fetava el-Hindijje“ (1/543) kaže se: „Ukoliko dijete bude kod jednog roditelja, taj roditelj mu neće zabranjivati da vidi drugog i da ga posjeti.“ Ako pak dijete izabere majku, tada kod nje biva noću, a kod oca danju. (El-Iklil li muhtesar Halil, 4/215.) Kćerka kada napuni sedam godina, prelazi kod oca. (El-Mugni, 7/616-617.) On je najpreči da vodi brigu o njoj, njen je staratelj, on je udaje i ne smije joj zabranjivati posjetu majke ukoliko u tome ne bude nikakve štete za nju. Ako otac ne bude u mogućnosti da vodi brigu o svojoj kćerci, bude star, bolestan ili slabe vjere, tada majka ima najveće pravo na odgoj svoje kćerke. Također, ukoliko se otac oženi drugom ženom pa svoju kćerku ostavi kod svoje žene (njene maćehe) i ona je bude uznemiravala, ne bude vodila računa o pravima kćerke njenog muža, tada je majka ove djevojčice najpreča na njen odgoj.A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Kome pripada pravo odgoja djeteta
Tema FikhČitanje 12 minuta
Šta je to HADANA? Kakvo je njeno značenje i koji su njeni propisi? Ko ima najveće pravo na hadanu i koji je cilj hadane? Sve ovo su pitanja na koja ćemo pokušati što preciznije odgovoriti i dati što jasnije pojašnjenje, oslanjajući se na Uzvišenog Allaha i moleći Ga za pomoć.Jezičko značenje hadane: Odgoj i vođenje brige o malom djetetu. Dolazi od riječi „el-hidnu“ koja ima značenje „el-dženba“-strane, boka, jer odgajatelj i skrbnik privija uz sebe, svoj bok, dijete koje odgaja. Hadin i hadina su oni koji imaju pravo ili su se prihvatili brige o čuvanju i odgoju malog djeteta.Šerijatsko značenje hadane: Čuvanje djeteta koje još ne raspoznaje i ne može samo o sebi da se brine, njegovo odgajanje i tjelesno i duhovno, činjenje svega što koristi njegovom tijelu i njegovom razumu (srcu, duši) i njegova zaštita od svega što mu šteti. Propis hadane:Hadana je pravo djeteta tako da ona osoba koja ima najviše mogućnosti za izdržavanje djeteta njoj hadana i biva obavezna, ili ako dijete oko kojeg treba povesti računa ne prihvata nikoga drugog osim dotične osobe. Ukoliko ima više zaduženih osoba za brigu o djetetu, tada je svima njima zajednička dužnost (vadžib kifaji) da se brinu o djetetu.Ko ima pravo na hadanu? Čuvanje djece, svejedno ona bila muška ili ženska, pripada ženama. Imam El-Kasani, rahimehullahu te'ala, pojašnjavajući zbog čega briga o djeci pripada ženama kaže: „... jer su one osjećajnije, blaže i bolje u odgoju djeteta.“ (El-Beda'iu-s-Sana'ia, 4/41.) U „Mugni-l-muhtadžu“ (3/452) kod šafijskih učenjaka stoji: „Izdržavanje djeteta jedan je vid starateljstva i vlasti. Međutim, ove zadaće dostojnije su žene jer su one osjećajnije, sigurnije i strpljivije u odgajanju djeteta, kao i to da one provode više vremena uz dijete.“ Ukoliko ne bude bilo žena, tada se odgoj djece prepušta muškarcima jer će oni bolje voditi brigu o djetetu i svemu onome što mu koristi od drugih stranih osoba. Ako dođe do razvoda braka, pravo na odgoj djeteta pripada majci sve dok se ne uda za drugog čovjeka, stranog tom djetetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi ženi koju je njen muž razveo i htio da je odvoji od njenog djeteta: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete) sve dok se ne udaš.“ (Ahmed, 2/182; Ebu Davud, 2276; Hakim, 2/207 i ocjenjuje ga vjerodostojnim s čime se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim u „Irva'ul-galilu“ pod brojem 2187.)Cilj hadane:Čuvanje djeteta i njegovo tjelesno i duhovno odgajanje sve dok ne poraste, činjenje svega što mu koristi od: hranjenja, kupanja, čišćenja, vođenja brige o njegovom redovnom spavanju i svim njegovim uobičajenim potrebama i zahtjevima, kao i njegova zaštita od svega što mu šteti i prijeti njegovom zdravlju i životu. Uvjeti odgajatelja-hadina i zapreke u odgajanju ● Islam: Odgajanje djeteta muslimana ne smije se prepustiti nevjerniku jer nevjernik i nema starateljstva nad muslimanom kao i zbog postojanja bojazni za djetetovu vjeru, da ga odgajatelj ne dovede u sumnju po pitanju vjere islama i izvede ga iz islama u nevjerstvo, a to je najveća šteta koja se može nanijeti djetetu što se suprotstavlja ciljevima odgajanja. Ovo je jasan stav šafijskih i hanbelijskih pravnika. (Mugni-l-muhtadž, 3/455; Medžmu'u, 17/161-162; Keššafu-l-kina'a, 3/328.) Hanefijski pravnici ne smatraju da je islam uslov za onoga ko će odgajati dijete, ali postavljaju druga brojna ograničenja poput da je odgajatelj od ehlu-kitabija, da odgaja dijete samo do godine raspoznavanja, da ne postoji bojazan za djetetovu vjeru,a u suprotnom to nije dozvoljeno pa makar bila i djetetova majka. (Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/564-565.) Malikijski pravnici, također, ne uslovljavaju islam osobe za odgajanje djeteta, već preporučuju da ako postoji bojazan za djetetovu vjeru da se hadina-odgajateljica podvrgne nadzoru muslimana, da je oni prate i nadgledaju kako postupa sa djetetom. Ne uslovljavaju više muslimana, već je dovoljan jedan musliman da nadzire djetetovu odgajateljicu koja je druge vjere. (Eš-Šerhu-l-kebir, 2/529.) Zahirijski pravnici ne uslovljavaju da odgajateljica bude muslimanka samo u vremenu dojenja, dok nakon prestanka dojenja ili nastupanja godina razumijevanja, zabranjuju da odgajateljica bude nevjernica ili razvratnica. (El-Muhalla, 1/323-324.)● Punoljetstvo i razum: Odgajanje djeteta ne može se prepustiti drugom djetetu ili nerazumnoj osobi jer oni nisu sposobni da upravljaju sobom.Oni su potrebni nekoga ko će voditi brigu o njima pa kako da vode brigu o djetetovim potrebama i zahtjevima. (Zadu-l-me'ad, 4/133; Keššafu-l-kina'a, 3/328; Reddu-l-muhtar, 3/555.)● Čestitost i čednost, povjerenje u vjeri i časti: Odgoj djeteta ne smije se prepustiti varalici i razvratniku, pijanici, bludniku, pa makar to bili otac ili majka, jer se u njih nema povjerenja, i šteta za dijete i njegov imetak vidljiva je u boravku kod njih. Ovo je jasan stav šafijskih, malikijskih i hanbelijskih pravnika. (Mugni-l-muhtadž,3/454; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/454; Keššafu-l-kina'a, 3/328.) Hanefijski pravnici smatraju da se odgoj djeteta ne prepušta razvratnici samo onda ukoliko će njeno bavljenje tim razvratom uticati na zapostavljanje dječijih potreba i zahtjeva. Svaki drugi razvrat ukoliko bude prisutan kod odgajatelja, uslovljava da se dijete može ostaviti kod njega samo do godine razumijevanja. (Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/556-557.)● Fizička i materijalna mogućnost za ispunjavanje djetetovih potreba i zahtijeva; znači da se odgoj djeteta ne može prepustiti starijoj oronuloj osobi, ili slijepoj i gluhoj osobi, ili mnogo siromašnoj osobi koja bi djetetov imetak koristila za svoje potrebe, ili osobi koja je zauzeta i preopterećena svojim poslovima, jer u svim tim slučajevima dijete će biti izloženo šteti i gubitku osnovnih prava. (Keššafu-l-kina'a, 3/328; Mugni-l-muhtadž, 3/456; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/528.)● Da odgajatelj ne boluje od prelaznih bolesti, naročito majka za vrijeme dojenja kako se dotična bolest ne bi prenijela dojenjem. (Keššafu-l-kina'a, 3/328; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/528-529.) Ukoliko bolest bude privremena, briga za odgojem djeteta preći će na slijedeću osoba koja ima pravo na to sve dok se prethodni odgajatelj ne izliječi.● Da je odgajatelj pravedan i bogobojazan; zbog toga se odgajanje ne povjerava ahmaku i rasipniku koji bi se rasipao dječijim imetkom. (Mugni-l-muhtadž, 3/456; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/529.) I ovo je stav šafijskih i malikijskih pravnika, dok hanbelijski pravnici uslovljavaju samo punoljetstvo i razum.● Da je odgajatelj slobodan a ne rob; pa se odgajanje ne povjerava robu makar to i dozvolio njegov vlasnik jer je hadana starateljstvo, a robovi ne mogu biti staratelji, kao i zbog toga što su oni zauzeti služenjem svojih vlasnika. (Keššafu-l-kina'a, 3/328; Mugni-l-muhtadž, 3/454; El-Beda'iu-s-Sana'ia, 4/42; El-fetava el-Hindijje; 1/542.) Ovo je stav hanefijskih, šafijskih i hanbelijskih pravnika, dok malikijski pravnici slobodu ne smatraju uslovom hadane. (Hašijetu-d-Dusuki, 2/528; Zadu-l-me'ad, 4/133, El-Muhalla, 10/323-325.)Ovi uvjeti podjednako se odnose i na muškarce i na žene i još ukoliko je odgajatelj žena, dodaje se i uvjet da ta žena ne bude udana za muškarca koji je stran djetetu, jer bi tada žena bila zauzeta ispunjavanjem prava svoga muža, kao i zbog hadisa: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete) sve dok se ne udaš.“ Ovo je stav džumhura-većine islamskih učenjaka, hanefijskih, šafijskih, malikijskih i hanbelijskih pravnih škola. (Fethu-l-kadir, 3/316; Mugni-l-muhtadž, 3/455; Keššafu-l-kina'a, 3/328; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/529-530.) Za razliku od spomenutih, zahirijska pravna škola mišljena je da udaja za čovjeka koji je stranac djetetu ne utiče na gubljenje prava na djetetov odgoj. (El-Muhalla, 10/323.) Prenosi se drugo mišljenje od Ahmeda b. Hanbela, rahmetullahi alejh, da se udajom za čovjeka stranca gubi pravo na odgajanje samo muškog djeteta, ne ženskog. Ispravno je mišljenje džumhura. Međutim, ako se djetetov otac i njegova bližnja rodbina, majka i čovjek za koga se ona udala, slažu da majka i dalje vodi brigu o djetetu, tada majci biva dozvoljeno da vodi brigu o svome djetetu. (Zadu-l-me'ad, 4/131.) Ukoliko bi se djetetova majka udala za čovjeka koji nije stranac djetetu, tj. djetetov je mahrem, poput amidže, tada majka ne gubi pravo na odgajanje djeteta i o tome jasno govore islamski učenjaci, jer takav muž već posjeduje osjećajnost i blagost prema njenom djetetu. (Keššafu-l-kina'a, 3/328; Mugni-l-muhtadž, 3/455; El-'Inaje 'ale-l-hidaje, 3/316.) Propisi vezani za hadanu ● Nadoknada za odgajanje i brigu - svejedno odgajatelj bila majka ili neko drugi- uzima se iz djetetovog imetka ako ga bude imalo. U protivnom, uzima se od njegovog staratelja i onoga koji je obavezan izdržavati dijete. (Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/561; Mugni-l-muhtadž, 3/452; Hašijetu-s-Savi, 1/533; Keššafu-l-kina'a, 3/318-319.) ● Hadana prestaje sa sedmom godinom ili godinom raspoznavanja kod djeteta. To je stav džumhura (hanefijskih, šafijskih i hanbelijskih pravnika), dok su malikijski pravnici mišljenja da hadana muškog djeteta traje sve dok ne postane punoljetno, a ženskog djeteta sve dok se ne uda, a zahirijski pravnici hadanu ograničavaju punoljetstvom kako muškog tako i ženskog djeteta (Fethu-l-kadir, 3/16; Mugni-l-muhtadž, 3/456; El-Mugni, 7/614; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/526; El-Muhalla, 10/323.) Nakon sedme godine, ukoliko su roditelji rastavljeni, muško dijete izabire jednog roditelja i ostaje kod njega zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Dječače, ovo je tvoj otac i ovo je tvoja majka, pa uzmi koga hoćeš za ruku“. Dijete se prihvatilo majčine ruke i ona je otišla s njim. (Ahmed, 2/246; Ebu Davud, 2277; Tirmizi, 1375 i kaže da je hadis hasen-sahih; Hakim, 4/97 i kaže da je hadis vjerodostojan a s njim se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u „Irva'ul-galilu“, 2192.) Izborom su presudili i Omer i Alija, radijallahu anhuma. Međutim, ne predlaže se izbor ako dijete nije razumno i ako roditelji ne ispunjavaju uslove hadane. Izbor se predlaže kod sedme godine jer se tada predlaže djetetu i obavljanje namaza. Ukoliko dijete odabere oca, tada biva kod njega i otac vodi brigu o njegovom odgoju. Ne smije mu zabranjivati posjetu majci. U djelu „El-fetava el-Hindijje“ (1/543) kaže se: „Ukoliko dijete bude kod jednog roditelja, taj roditelj mu neće zabranjivati da vidi drugog i da ga posjeti.“ Ako pak dijete izabere majku, tada kod nje biva noću, a kod oca danju. (El-Iklil li muhtesar Halil, 4/215.) Kćerka kada napuni sedam godina, prelazi kod oca. (El-Mugni, 7/616-617.) On je najpreči da vodi brigu o njoj, njen je staratelj, on je udaje i ne smije joj zabranjivati posjetu majke ukoliko u tome ne bude nikakve štete za nju. Ako otac ne bude u mogućnosti da vodi brigu o svojoj kćerci, bude star, bolestan ili slabe vjere, tada majka ima najveće pravo na odgoj svoje kćerke. Također, ukoliko se otac oženi drugom ženom pa svoju kćerku ostavi kod svoje žene (njene maćehe) i ona je bude uznemiravala, ne bude vodila računa o pravima kćerke njenog muža, tada je majka ove djevojčice najpreča na njen odgoj.A Uzvišeni Allah najbolje zna!