I vi možete biti od onih koji se druže s Kur’anom...
Dok sam studirala u Egiptu, odvela sam dijete jedne svoje prijateljice u zabavni park. Tamo je radio jedan mladić, u dvadesetim godinama, koji je radio kao čuvar u zabavnom parku. Tog dana nas dvoje bili smo jedine mušterije.
Primijetila sam da mladić nešto čita, ali čim je vidio da se približavamo, sklonio je knjigu i uslužio nas. Čim smo počeli odlaziti, ponovo je uzeo knjigu koju je čitao, a oči je usmjerio prema tavanici. Usne su mu se tiho pomjerale. Učio je Kur’an napamet.
Na putu do kuće naišli smo na uličnog prodavača kokica. Bio je to stariji čovjek, u šezdesetim godinama. Primijetila sam da je njegov pogled usmjeren ka nebesima i zapitala sam se zbog čega. U rukama je držao Mushaf, a oči su mu bile usmjerene ka nebu jer je učio napamet ono što se nalazilo na stranici, gledao je gore kako bi lakše zapamtio riječi. Kada bi mušterija naišla, on bi je uslužio, a potom bi iznova započeo s učenjem napamet.
Ponekad ljude koji imaju lijep odnos prema Kur’anu zamišljamo kao one koji provode sate i sate u džamiji ili u kući, učeći i ponavljajući naučeno. Ali znate li ko još ima divan odnos prema Allahovoj Knjizi? To su ljudi poput vas.
Ljudi koji su majke i očevi, a koji, i pored pretrpanog rasporeda, pronađu vremena da nauče ajet iz Kur’ana. Ljudi koji rade puno radno vrijeme, pa uspiju slušati Kur’an tokom putovanja na posao. Studenti koji se spremaju za ispitne rokove, a ipak pronađu vremena da iščitavaju tefsir i prijevod značenja Kur’ana.
I vi možete biti od ljudi koji se druže s Kur’anom. Nemojte sebe potcjenjivati i postavljati pred sebe teške zahtjeve koje ne možete ispuniti. Ljudi koji vole Kur’an mogu se pronaći posvuda: to su radnici u zabavnim parkovima, hirurzi, divni roditelji i djeca, novinari, informatičari, profesori ili studenti. Ljudi koji vole Kur’an izgledaju poput – vas.
(Hafiza Merjem Amiribrahimi)
“Sine, ti si mi najvažniji na svijetu...”
U Indiji su roditelji poslali svog sina u internat. Prije nego što je napustio roditeljski dom, taj je dječak bio jedan od najnaprednijih učenika. Na svakom natjecanju bio je u samom vrhu. Međutim, nakon odlaska u internat i života među stranim ljudima, mnogo se promijenio. Njegove su ocjene bile sve niže. Mrzio je svoje društvo. Postao je usamljen i izolovan. Čak mu je dolazilo tako teško da je pomišljao i na samoubistvo. Razlog za to bio je što se osjećao bezvrijednim i nevoljenim. Njegovi su se roditelji zabrinuli. Ali, čak ni oni nisu razumjeli šta se dešava s njihovim sinom. I tako je otac odlučio da posjeti sina. Sjeli su zajedno na obali jezera u blizini škole. Otac je sinu postavljao uobičajena pitanja: kako mu je u školi, kakvi su profesori, bavi li se sportom.
Nakon nekog vremena, upita ga: “Sine, znaš li zašto sam došao danas?”
“Da provjeriš moje ocjene”, odgovori dječak.
“Ne, sine, nisam zbog toga došao. Došao sam da ti kažem da si mi ti najvažnija osoba na svijetu. Želim da te vidim sretnog. Ne zanimaju me tvoje ocjene. Zanimaš me ti. Zanima me tvoje sreća. Ti si mi bitan.”
Dječakove se oči ispuniše suzama. Otac i sin se zagrliše. Tako su neko vrijeme ostali u tišini. Tada je dječak dobio sve ono što je želio. Znao je da na ovom svijetu ima nekoga kome je bitan. Taj je dječak kasnije postao jedan od najuspješnijih učenika i u srednjoj školi i na fakultetu.
Pouka priče: Tako često zanemarimo važnost nježnog dodira, osmijeha, lijepe riječi, slušanja drugih, iskrenog komplimenta ili i najmanjeg znaka pažnje. A svaki od ovih postupaka nekome može uljepšati život...
Ko je lijepa djevojka?
To je svaka ona djevojka koja je u ravnotežu dovela ljepotu spoljašnjeg izgleda, duševnu ljepotu i ljepotu u vjeri i moralu. Koliko je “lijepih” djevojaka koje ljudi ne vole i ne žele da ih upoznaju jer su one uobražene zbog svoje ljepote! Ponekad ljepota bude razlogom nesreće ili neuspješnog bračnog života i rastave, i to zbog toga što je supruga umišljena svojom ljepotom. Svaka djevojka treba da vodi brigu o svom spoljašnjem izgledu, Allah je lijep i voli ljepotu, ali ne smije zanemariti ni ljepotu duše, morala i vjere, jer se to međusobno upotpunjava i to je istinska ljepota djevojke. Svaka djevojka, koja se ne smatra ljepoticom u spoljašnjem izgledu, treba da zna da je ona ustvari lijepa kakav god bio njen izgled. Allah je taj koji te je stvorio u tom obliku. Allah te voli, samo imaj samopouzdanja, budi vjernica u Njega i u Njegovu odredbu. S druge strane, djevojka kojoj je Allah podario izrazito lijep spoljašnji izgled, neka se ne obmanjuje i ne uobražava, jer je to svojstvo neznalica. Neka samoj sebi kaže: “Moja me ljepota neće obmanuti. To je Allahov dar i molit ću Allaha da, kako je uljepšao moj izgled, uljepša i moj karakter.”
U današnjem vremenu većina ljudi “vrednuje” djevojke samo po njihovoj spoljašnjoj ljepoti, tj. svi gledaju samo u njeno lice ili tijelo. Ponekad to prelijepo tijelo biva samo tijelo bez duše ili tijelo bez uma, dok se svaki čovjek sastoji iz tijela i uma. Zaista su um, znanje i pronicljivost osobine koje daju ljepotu djevojci. Ispravno razmišljanje i mudrost sastavni je dio ljepote i ljepota je počast koju Allah daruje robu. On je pohvalio mudre i razumne osobe rekavši: “A onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim.” (El-Bekara, 269)
Kad poželiš da odustaneš od učenja Kur’ana, pročitaj ovo...
Ponavljala sam Kur’an s najboljim muhafizom na svijetu, šejhom Mohebom Foudom. Bila sam vrlo nepažljiva i neprestano sam pravila greške u učenju, sve dok nisam postala jako ljuta na samu sebe. Uznemirila sam se jer nisam bolje utvrdila naučene ajete, ljuta sam jer se nisam uspijevala koncentrirati.
Šejh me zaustavio kada sam napravila grešku i rekao: “Vrati se nazad, prouči ajet ispočetka.” Učinila sam tako i opet pogriješila. Rekao mi je da se ponovo vratim nazad i opet sam tako učinila i još jednom pogriješila. U tom trenutku bila sam toliko ljuta na sebe da sam bila na ivici plača, a šejh se počeo smijati i upitao me: “Zašto si uznemirena? Ja se smijem! Zar ne želiš znati zašto se smijem?”
Tiho sam upitala: “Zašto se smijete?”, a on odgovori: “Ti nisi Arapkinja, a ipak si postala hafiza Kur’ana! I ako ti napraviš grešku, Allah će te nagraditi za tvoj trud! On će ti uvećati nagradu samo zato jer se trudiš! Zar to nije milost prema tebi? Pogledaj u blagodati svoga Gospodara, ti pogriješiš u učenju, a On te zbog greške nagradi, jer se trudiš!”
O ti koji pokušavaš da naučiš Kur’an napamet, ali ti je teško, i posrćeš, i frustriran si, o ti koji pokušavaš da pročitaš prijevod značenja, ali ne nalaziš dovoljno vremena i potom se stidiš da se vratiš Allahovoj Knjizi – znaj da je Kur’an tu za tebe! Vrati se Kur’anu! Sam tvoj trud, uprkos greškama i posrtajima, pokazatelj je Allahove velike ljubavi prema tebi i nagrade.
Sjeti se slatkog smijeha šejha Moheba, od čuđenja zbog velike Allahove nagrade za one koji se bore da bolje upoznaju Njegovu Knjigu. Kada poželiš da odustaneš, sjeti se tog smijeha i nastavi dalje!
(Hafiza Merjem Amiribrahimi)