Djevojko, vrijeme je da ostaviš griješenje i pokaješ se!
Draga sestro, Uzvišeni Allah stvorio te radi velikog cilja! Nije te uzalud stvorio i nije te samoj sebi prepustio: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se neće vratiti?” (El-Mu’minun, 105) Allah ti je dao vremena da se opskrbiš dobrim djelima, zato se ostavi nepokornosti i griješenja. Ne dozvoli da ti se, kako dani prolaze, tvoji grijesi nagomilavaju i postaju brojniji. Onaj koji će račun svesti ništa ne zaboravlja! Pazi, sestro moja, da ne ostaneš u svom nemaru sve dok dođe vrijeme preseljenja! Zar se nećeš osvijestiti sve dok ne čuješ krik smrti?! Tamo, na mjestu kajanja, jada i bola, kada kreneš na onaj svijet i kada napokon shvatiš šta si propustila, poželjet ćeš da se vratiš..., ali povratka više neće biti: “Kada nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj! Povrati me!’” (El-Mu’minun, 99)
Draga sestro! Kucnuo je čas! Došlo je vrijeme da ostaviš grijehe i da se iskreno pokaješ za ono što si počinila! Došlo je vrijeme da se pokoriš Allahu, Onome koji te stvorio i nebrojene blagodati podario. Znaj da ključ tvoje sreće i na ovom i na onom svijetu jeste samo pokornost Njemu, Uzvišenom: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i istina koju objavljuje spomenu?!” (El-Hadid, 16) Tako mi Allaha, Silnog i Uzvišenog, vrijeme je! Uistinu, vrijeme je!
Vjernik je sličan pčeli
Vjernik je poput pčele. Pčela je insekt koji nikada ne slijeće na strvinu, niti na bilo kakav izmet, i ne prenosi njegove prljave tragove i neugodne mirise, a isto tako, ni vjernik ne odlazi na mjesta grijeha, harama, tame, niti govori ono što je ružno, niti prenosi tuđe riječi ili potvore. Zatim, kako pčela, tako i vjernik, ne gleda da li još neko radi ili ne radi; vjernik uvijek radi i u svakom je trenutku na usluzi svojoj zajednici. Nikada ne troši svoje vrijeme na nebitne stvari, poput analiziranja tuđih postupaka, nego se trudi da što više radi na ličnom napredovanju u svakom pozitivnom smislu. Pčela, putujući od svoje ćelije do cvijeta, nikoga ne uznemirava niti ikome pravi probleme, baš kao vjernik koji gleda samo svoja posla i ostavlja ono što ga se ne tiče, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje potpunog vjernika. Pčela ne može sama živjeti i ona voli zajednicu. I u ovoj osobini pčele prepoznat ćemo vjernika! Vjernik mora da živi u muslimanskom džematu, u suprotnom, bude li se odvojio od džemata, njegov će iman vremenom da oslabi, a zatim će potpuno da propadne. Stoga, vjernik je taj koji radi poput pčele da svoj džemat učini što boljim i kvalitetnijim, i to prvo izgrađujući sebe i svoj iman. Jer, izgradnjom sebe, mi izgrađujemo kompletan džemat! Uzmimo sebi za primjer pčelu i njene osobine koje smo nabrojali, kao vodilju kroz naše živote!
Tjelesni i fizički odgoj
Tijelo je ono što nas pomaže na našem putu prema Uzvišenom Allahu. Ukoliko ga počastiš i činiš mu dobro, i ono će tebe potpomoći, a ukoliko ga zanemariš, bojati se da ne prevaziđeš svoj životni put. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista i tvoje tijelo ima pravo kod tebe.” (Buhari, br. 1975, Muslim, br. 1159, 182) Nema nikakve zapreke da se omladina podučava nekim sportovima koji će ojačati njihova tijela, naravno ako su u svemu tome ispunjeni šerijatski uvjeti. Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Podučite svoju djecu plivanju, gađanju i jahanju konja.”
Ne daj se zavarati!
U svijetu u kojem živimo ništa nije neobično da se djevojka upozna s mladićem, u ime prijateljstva i naklonosti. Često djevojka pomisli da je poznanstvo s nekim mladićem, i njihove međusobne simpatije, put ka sretnom životu. Njena mašta buja i donosi joj slatka nadanja, pa joj izmame osmijeh na lice i ispunjavaju je zadovoljstvom.
No, isto tako često, snovi se rasplinu, nada se izgubi i osmijeh postane gorak, kada sazna da je prijateljstvo, za koje se nadala da će joj u budućnosti donijeti mnogo toga lijepoga, bilo laž i obmana.
Ovaj je svijet pun kušnji i oprez je prijeko potreban. Ne smiješ sebi dozvoliti da budeš lahak zalogaj. Zamke zabluda vrebaju sa svih strana i većina se baca u njih, ali onaj kome je Allah podario zdrav razum i čisto srce neće sebi dozvoliti da upada u njih. Neka te ne zavara to što je mnogo onih koji su na stranputici – dobrih i čestitih uvijek je bilo malo.
Znaj da je najljepše što djevojka posjeduje lijep odgoj, a najljepši odgoj je njen stid i najljepši sag po kojem korača jeste onaj satkan od stida. Zar nisi čula kako Allah hvali Šuajbove kćeri kazujući: “I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo.” (El-Kasas, 25)
A stid valja čuvati poput stakla ili poput vode u čaši. Ako razbijemo staklo, ne možemo ga popraviti, a ako prolijemo vodu, ne možemo je više vratiti u čašu.
Mladić koji je bio uzrok pokajanja svoje porodice
Jedan mladić kojeg je Allah uputio pripovijeda kako se njegova porodica posredstvom njega pokajala od konzumiranja zabranjenih pića i hrane. Svoju priču počinje ovako:
Živio sam sa svojom porodicom u raskoši, u jednom od bogatih dijelova Kaira. Bilo je sasvim normalno da se na našoj trpezi nalaze alkoholna pića, a moj otac zarađivao je novac baveći se haram-poslovima, naročito kamatnim poslovanjem.
Blizu naše kuće nalazio se mesdžid i jedanput dok sam stajao na balkonu, čuo sam šejha kako drži predavanje. Svidio mi se njegov govor te sam odlučio otići u mesdžid da nastavim slušati. Čim sam ušao u mesdžid, osjetio sam potpunu promjenu, kao da sam postao druga osoba. U tom trenutku šejh je citirao hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako tijelo koje se razvije konzumiranjem harama najpreče je da pripadne Vatri.”
Nakon toga, počeo sam izbjegavati boravak u kući. Odbijao sam jesti hranu koju su pripremali, udaljavao sam se od stola za kojim su sjedili i jeo vrlo skromnu hranu dok su na stolu moje porodice bila sva ta ukusna jela.
Moja majka počela se veoma brinuti zbog mene, uporno me pozivala da jedem s njima, ali sam to odbijao. Rekao sam joj da je to zato što moj otac zarađuje imetak poslujući na nedozvoljen način te da je zbog toga sva njihova hrana i piće haram.
Uskoro, moja je majka počela klanjati i stala je na moju stranu. Nedugo zatim i moja se sestra pokajala i pridružila nam se. Ali, moj je otac ustrajavao u svom načinu života, pun inata i obijesti.
Sa svoje strane, ja sam se prema njemu odnosio sa poštovanjem i pažnjom. Majka, sestra i ja konstantno smo molili Allaha da ga uputi na Pravi put. Često bih noću čuo jecaje svoje majke i sestre dok su skršeno molile Allaha da uputi moga oca.
Jedno jutro nakon što sam ustao iz postelje ugledao sam iznenađujući prizor. Moj otac prolivao je alkohol koji se nalazio u kući. Privio me na svoja prsa i plakao govoreći: “Riješit ću se svega što izaziva srdžbu Uzvišenog Allaha.”
Kada je nastupilo vrijeme namaza, poveo sam svoga oca u mesdžid. Od tada redovno sluša predavanja u mesdžidu i, hvala Allahu, prestao je poslovati na zabranjeni način, riješio se kamate i alkohola, a naš dom ispunjava pokornost Allahu.
Dova prilikom ženidbe
Proučiti dovu prilikom ulaska kod mlade sunnet je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je pao u zaborav zbog naše nehajnosti i nemarnosti prema prakticiranju sunneta. Prenosi se od Abdullaha b. Amra b. Asa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas oženi, neka kaže: ‘Allahu moj, molim Te da mi u njoj podariš dobro i da ono čemu je ona po naravi sklona bude dobro. I utječem Ti se od njenog zla i od zla onoga čemu je po prirodi sklona.’” (Ebu Davud, br. 2160. Albani ga je ocijenio dobrim)