Razmisli dva puta!
Čekajući poziv na ulazak u avion, jedna gospođa odluči da sebi prekrati vrijeme, pa kupi knjigu i kesicu slatkiša, sjede na stolicu u čekaonici i pomno poče čitati knjigu. Dok je čitala, odjednom shvati da jedna mlada djevojka sjedi pored nje i da uzima slatkiše iz kesice koja je bila stavljena između njih. Na početku, odlučila je da je ignorira, ali kako je djevojka i dalje uzimala slatkiše iz kesice, gospođa je počela osjećati nelagodu, koja je prerasla gnjev i, razmišljajući, u sebi reče: “Da nisam ovako kulturna žena, lijepog ponašanja, pokazala bih ovoj odvažnoj djevojci i svašta bih joj rekla!” I tako svaki put kada bi ona uzela slatkiš, i djevojka bi uzela slatkiš, a gospođa bi je prostrijelila pogledom. Kada je u kesici ostao zadnji slatkiš, djevojka ga je polahko uzela i prepolovila ga, a zatim ga je, blago se osmjehujući, dala gospođi jednu polovinu, a drugu je zadržala za sebe. Gospođa uze komadić i u sebi reče: “Kako je bezobrazna i nepristojna, čak mi nije rekla ni hvala!”
Nekoliko trenutaka kasnije čula je poziv za svoj let, pa je pokupila svoj prtljag uputivši se prema prolazu za ukrcavanje, ne osvrćući se na mjesto na kojem je ostala ta “bezobraznica”. Kada je ušla u avion i udobno se smjestila, uzela je knjigu i pošla je staviti u torbu. Tada je uslijedio šok: u torbi je ugledala kesicu slatkiša koju je na aerodromu kupila. Počela je razmišljati: “O moj Bože, ona kesica slatkiša pripadala je onoj djevojci i podijelila ju je sa mnom!”
Koliko smo puta u životu uvjereno mislili da nešto radimo na ispravan način, onako kako smo mi to zamislili, ali kasno shvatimo da to nije bilo ispravno? I koliko smo puta izgubili povjerenje u druge i držali se svog stava, pa smo im sudili na osnovu odluke koja je daleko od istine, i to sve zbog tih svojih oholih stavova? To je razlog koji nas navodi na to da razmislimo barem dva puta prije nego što osudimo druge... Dajmo drugima priliku prije nego što o njima loše pomislimo!
(Dr. Halid b. Salih el-Munif, Mev’idun meal-haja)
Preispitaj svoje prioritete!
Na jednom fakultet u amfiteatar uđe predavač i na sto stavi vazu, a onda se obrati studentima: “Danas ćemo vježbati kako napraviti sedmični plan aktivnosti. Ova vaza predstavlja sedmicu. Pokušat ćemo je napuniti na praktičan i logičan način.” Zatim izvadi veliku kesu punu kamenja različitog oblika i veličine, pa veće kamenje poče stavljati u vazu sve dok se nije potpuno napunila. Tada je pokušao da kamenje pomjeri unutra i napravi još prostora snažno prodrmavši vazu, ali više nije mogao staviti nijedan kamen. Zatim je upitao studente da li je vaza puna i svi su uglas odgovorili da jeste.
Predavač odmahnu glavom i reče: “Vaza još nije puna!” Tada izvadi kesu srednje veličine koja je bila puna malih kamenčića i poče ih ubacivati u vazu, pa su kamenčići ispunili praznine između velikog kamenja. Kada se tim kamenčićima vaza napunila, ponovo ih je upitao da li je vaza puna i svi su uglas rekli da jeste.
Predavač se ponovo nasmiješio i izvadio kesicu punu pijeska i počeo ga sipati u vazu. Zrna pijeska brzo su izmicala između velikog kamenja i malih kamenčića popunjavajući tako sve ostale praznine, sve dok pijesak nije preplavio vazu. Zatim je upitao da li je vaza puna i svi su samouvjereno rekli da jeste.
Predavač se nasmiješi i dohvati šoljicu kahve, sasu je u vazu i reče: “Veliko kamenje su prioriteti u našim životima, kamenčići su poslovi koji pokazuju našu kreativnost, a pijesak su beskrajni poslići, a u svemu tome, koliko god nam život bio ispunjen prioritetima i poslovima, uvijek ima mjesta za šoljicu kahve.”
(Dr. Halid b. Salih el-Munif, Mevidun meal-haja)
Dajte im priliku da se dokažu!
Jedna mala djevojčica zajedno sa svojom majkom naiđe pored kamiona koji je bio zaglavljen u nekom tunelu. Oko njega su bili nemoćni vatrogasci i policajci koji ga nisu mogli izvući iz tunela iako su pokušali na mnoge načine da riješe taj teški problem. Djevojčica se obrati majci: “Ja znam kako kamion može izaći iz tunela!” Na to joj mama s podsmijehom reče: “Zar svi vatrogasci i policajci nisu mogli naći rješenje, a ti da ga nađeš!” Nije čak ni htjela čuti šta je djevojčica mislila reći.
Djevojčica je prišla jednom vatrogascu i rekla mu: “Gospodine, kada biste ispuhali gume, kamion bi prošao.” I zaista je kamion prošao i problem je bio riješen.
Koliko je talenata pokopano, svijetlih umova uništeno i lijepih ideja zanemareno! Pokušajmo saslušati svoje mališane i dati im priliku!
(Dr. Halid b. Salih el-Munif, Mevidun meal-haja)
Obraćaj se ljudima shodno njihovom intelektualnom nivou
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćao se ljudima shodno njihovom nivou razumijevanja i shvatanja, jer govor koji ljudi nisu u stanju shvatiti može ponekad za njih biti smutnja i iskušenje. Stoga se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćao prisutnima na način koji shvataju, tako da ga je shvatao i beduin iz pustinje kao i onaj koji je iz grada, i istovremeno je vodio pažnju i o različitim stepenima shvatanja slušalaca. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “jednom prilikom neki čovjek iz plemena benu Fezara došao je kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Moja supruga rodila je crno dijete i ja poričem da je moje.’ Tada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Imaš li deve?’, a on je odgovorio: ‘Da!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘Koje su boje?’, a čovjek reče: ‘Crvene.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Ima li među njima sivih?’ ‘Da, među njima ima sivih’, odgovori on. ‘Otkud su ti te došle?’, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek reče: ‘Vjerovatno se radi o naslijeđenim osobinama’, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Pa možda se i kod tog djeteta radi o naslijeđenim osobinama.’” (Muslim) Ovo je bio jedini način da ubijedi ovoga beduina kako nije u pravu i da mu navede primjer i njegovog svakodnevnog života i uporedi sa onom što je njemu poznato. Što znači sljedeće: ako je moguće da crvena deva rodi sivu ili smeđu zato što je u ranijim lozama došlo do ukrštanja sa sivom ili smeđom, možda je i tvoje dijete isto tako, u tvome ili majčinom porijeklu, bio netko crne puti, pa je naslijedilo te osobine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rješavao je probleme mudro i pažljivo stavljajući mehlem u kojem je lijek tamo gdje treba da bude stavljen.
“Mi smo čovjeka u najljepšem liku stvorili”
Plemeniti kur’anski ajet: “Mi smo čovjeka u najljepšem obliku stvorili” (Et-Tin, 4), ukazuje na to da čovjeku kod Allaha pripada visok položaj i ugled u odnosu na ostala stvorenja. Allah je u posebno lijepom obliku stvorio čovjeka, kao savršeno biće i u tjelesnom i u umnom pogledu. Čovjekova građa je savršena, što možemo shvatiti samo na primjeru očiju, čiji su oblik, veličina i položaj na tijelu određeni tako precizno i svrsishodno. Da li bi bilo prihvatljivo da su stavljene na mjesto nosa, usta ili čela? Pomjerene udesno ili ulijevo? Da su oba oka jedno uz drugo? Ili da nas je Allah stvorio s jednim okom? Zar ne bismo bili drugačiji? Da li bi u tom slučaju čovjek bio prihvatljiv ili bi bio drugačijeg lika? Mjesto na kojem je Allah stvorio oči jedino je odgovarajuće mjesto za njih i ne bi se moglo zamijeniti, a isto je i sa svim ostalim ljudskim organima. Rekao je Uzvišeni: “On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim” (El-Mu’min, 64). Lik u kojem je Allah stvorio čovjeka najljepši je za njega, jer se ljepota i mudrost nalazi u svemu onome što je On stvorio, a posebno u liku čovjeka: “Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače.” (Es-Sedžda, 7)
